Gotovo.

...ilitiga ''na tragu jos jednog rezultata autoanalize glede neprilagođenosti''...

Ljubav prema knjigama mi je usadila mama jos u ranom djetinjstvu.
I zaista, s obziroma na tadasnja vremena nije pogrijesila...one su bile najkvalitetnija hrana za intelektualni razvoj jednog djeteta...ma ustvari - i danas su.
Ali one prave knjige...papirne, mirisljave...tvrdih korica prepunih tragova ruku kroz koje su prosle...ne ove danasnje ''e-knjige''

Jako puno sam citao tada...
Gutao ih doslovno...

Nista dubokoumno - Koontz, Grisham, King...uglavnom lagana SF i triller beletristika...

Lijep je svijet knjiga...

Razvijas mastu...upornost...strpljenje...i najbitnije - obogacujes um...

Ali...

Ima nesto na sta nitko tada nije racunao...

Zbog kolicine vremena utrosenog na citanje i nedostatka sirokog ljudskog kontakta (bio sam ili po bolnicama ili doma s ogranicenom mobilnoscu) percepcija svijeta i drustva se izgrađivala bas kroz njih - knjige...i pero ljudi koji su zivjeli negdje drugdje...gdje je ''malo bolje''.

Prvi šok je uslijedio i sa prvim izlascima.

Žene o kojima sam citao nisu imale veze s zenama koje sam upoznavao....
Odnosi ljudi jednih prema drugima također...

Bilo je zeznuto snaći se...i vjerojatno iz tog razloga nikada nisam imao veliki krug pravih prijatelja...vec su svi bili poznanici...a i oni koji su bili prijatelji cesto su znali iznevjeriti moja ocekivanja...i iz tog razloga su otpadali jedni za drugima...

Prilagodis se s godinama...naucis otrpjeti...zbog tereta okoline koja te poprijeko gledala krsteci te istovremeno pridjevima ''teskog karaktera'' i slicno...

Danas? Dva prava prijatelja.
Koja me uistinu ''trpe'' kao i ja njih.

Zene?
Hm...e to je zanimljivi dio...
Njima sam vise ''oprastao''...

Zasto?
Pa bas zato jer su zene...
I godila mi je njihova blizina...vjerojatno i zbog poprilicno matrijarhalnog odgoja posto je stari bio pomorac...

No...otpadale bi i one na kraju...jer jednostavno nisu ispunjavale ''ocekivanja'' koja sam postavio citajuci o svim onim zanimljivim ''knjiškim'' romansama...


''OS-jećam kao da sam dosla na svijet u krivo vrijeme'' - rečenica koja me je ustvari i oborila kod moje femme fatale...jer bas tako sam se i ja osjećao dugo, dugo godina...već dobro načet svom zloćom društva u kojem sam živio...

Totalno kliseizirano no nesto u njoj je pokrenulo switch u mozgu te sam se prepustio...misleci kako je potraga zavrsila...
I jos dugo, dugo vremena idealizirao je skrivajuci od zdrave inteligencije kako je daleko od one koju trazim.

Cak ni kada mi je rekla kako ne bi mogla umrijeti za drugoga nije se upalilo nikakvo zvono za uzbunu...

O iskrenosti koju također cijenim iznad svega neću ni govoriti...posto sam bio i razlog mnogih laži kojima je skrivala nas...

Knjige...

I s druge strane ''real life''.

Jebote koliki nesrazmjer svjetova je to...


Gdje ostati?

I kako se definirati?

Cekati?

Ili se poviti samo zato da ne bi stalno bio ''neprilagođen''?


Da.
Treba biti jako oprezan s čitanjem.

Jer nije sve onakvim kako piše.

Kao možda i u ovom blogu.

Nadam se da nisam stisnuo "prijavi nepoćudan".Ako jesam, sori.
A za ljude-počni ih promatrati s manje respekta, vjeruj pomaže

Polako...jako polako se navikavam na taj modus...koji je dosao tek sada nedavno...
Naravno...mnoge je zacudila ta promjena u ponasanju...i cini mi se da ce opet ''otpadati'' neki :-)

Neka otpadaju. Ružno zvuči-ali bar ima ljudi i ljudi :)

I agree...mr Disagree :-)

I kod onih koji/koje puno ne čitaju otpadaju neki/neke....
Preostaje jedino prilagoditi se...ili tražiti onog/onu kojai/koja također puno čita...