U iscekivanju...

Godota?

Lijepa vecer u Rijeci.
Iako se oblaci nakupljaju po okolnim brdima i Ucka je vec navukla svoju kapu koja navjescuje kisu sutra vani je ustvari ful ugodno...
Mozda bih djelomicno treba biti i zadovoljan zbog slijedeca dva slobodna dana no nazalost nista...dapace, cak sam i opterecen s mislju na slobodno vrijeme...
Opet me posao poceo ispunjavati...posebice stres i dinamika kojom su me plasili u samom startu...

Izmorim se i dodjem doma spavati.
Setnja s psom, nesto u kljun i opet novi krug...

Jebote...bolesno.

Volio bih da nisam volio.

Mislim, lijepo je spoznati nakon svega da si mogao toliko osjecati za nekoga tko nije vrijedio ni trunke tih osjecaja posto je djelomicno kalkulirano odmah u startu usao u sve ali su jako gadne posljedice...
Ustvari...ne toliko posljedice koliko spoznaje o greskama koje si napravio.
Krivim procjenama.
Nezrelom razmisljanju.
Emotivnoscu koja te odvodila sve dublje i dublje preuzimajuci kontrolu nad odlukama koje su na samom kraju i zivot odvele u drugom smjeru...

Jebote...

Kazu da treba cuvati lijepe uspomene.
Da treba i nastaviti dalje...

Sta ako nema lijepih uspomena?
Sta ako je sada svaka pod povecalom analize i trazenju odgovora je li bilo iskreno?

A dalje?

Hm.

Mali se izritao.
Kliseizirano muski prebrodio najgore razdoblje na izuzetno agresivan nacin uvlaceci nove zene u svoj zivot...
Trazeci izgubljeno samopouzdanje koje je nestalo u analizama veze otprije?

Greska.

Pa jos jedna.

I jos jedna...

I tako sve do danas.

''To platit ce netko ni kriv ni duzan kad ruku ti da, samo zbog toga jer te na me podsjeca...''

Koliko istine u jednom stihu.

Jesam li platio ili naplatio?

I tko je zapoceo taj lanac u kojem razocarani ljudi stvaraju jos vise razocaranih?

Ne zelim posttati jedan od onih koji mogu kalkulirati sa sexom i emocijama.

A vrlo vjerojatno cu...

Ni sam ne shvacajuci kako i kada.
Ako vec i nisam.

Shvatio sam i da sam crna ovca svoje obitelji.

Ne toliko fizicki koliko sa svojim ponasanjem i stavovima.
Svi su dvolicni.
Ili sutljivi.

I nema treceg tipa.

Nema stavova.
Automatski ni pravog razumijevanja.

A mozda...majusno mozda...mozda sam zbilja malo popizdio?

Poceo forsirati to svoje crno/bijelo i agresivnu iskrenost samo zato da mi se vise nikada ne bi desila opet jedna Sandra?

Jebote...

Hvala joj na skoli o ljudima. O zenama.
Hvala i na otvaranju strana koje nisam ni znao da imam...
Na putovanjima cijelom Hrvatskom potpuno sam i anoniman.

Lijepo je zimsko jutro u 4 sata na slavonsko-brodskom kolodvoru.

Ugodno skripi snijeg na osjeckim ulicama dok polako koracas prema Gundulicevoj...

A Tvrđa...uh...i Ben koji ganja zabe po Kopackom ritu?

E...to su uspomene...

Samo moje. I ciste...

Ne zelim prodati svoje ideale...a niti zbog toga izgubiti mogucnost da mozda dosegnem zvijezde.

Jer mogu. Zbilja mogu.
Kad bih htio.

A ne znam zelim li.

Ponekad se probudim usred noci i pomislim kako bi bilo lijepo imati kraj sebe nekoga da mu sakrijes lice uz trbuh i pustis ga da se omota oko tebe...
Zastiti te...
Od nocnih mora i ruznih misli.

Jer...nisam standardan.
I gotovo.

Daleko sam od toga i cak mi imponira posebnost kojom me pristojno bliski prijatelji opisuju.

Ali...mislim da cu si tesko vise ikada dopustiti mogucnost da ponovim ovaj zajeb koji me toliko promjenio.

I onda...opet dodjes na pocetak...

U iscekivanje.

Cega?

Neznam.

Neceg loseg da ti pokaze kako moze biti i gore?

Da...pesimista...ocigledno.

Ili optimista s iskustvom?

Cekam kisu...da zaprlja oprani auto...kako bi ga opet morao prati.

I Bena da se vrati iz svakovecernjeg beznadnog kurvaluka kako bi mogao u miru otici i sjesti u Skalinadu trazeci odgovore u casi vina i istim ljudima...s istim pricama...

Rob navika lazne sigurnosti.

Idem...dosta je habanja tipkovnice...zahladilo je...a i treba se obrijati...

Volim Vas...one normalno lude...

Cuvajte se...da Vam ne podvale ljubav...

25.04.2014. u 19:46   |   Editirano: 25.04.2014. u 20:03   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Puno lipo pises...
podvaljuju, podvaljuju...al mene ne smeta....
vazno je da mi se cini da ljubav je to...
kasnije nije ni vazno....bilo pa proslo....

Autor: malamaza7   |   25.04.2014. u 21:21   |   opcije


Sada je tako...
Al kad sam bila mlada, umirala sam od tuge...da.

Autor: malamaza7   |   25.04.2014. u 21:40   |   opcije


https://www.youtube.com/watch?v=ysUjYAi0WcQ

Autor: M_Delaney   |   25.04.2014. u 22:07   |   opcije


kako god okreneš....voliš....uvijek voliš.....i dok "mrziš"....voliš

Autor: azurna_kuglica   |   25.04.2014. u 22:28   |   opcije


Lijep, emotivan tekst. Drži se.

Autor: I_disagree   |   25.04.2014. u 22:44   |   opcije


lijepo napisano...

Autor: una_sw   |   25.04.2014. u 23:17   |   opcije


M - blow me. Provokacije cak i one perfidne ne podosim.

Rest - glupo je zahvaljivat. Just keep understanding.

Autor: Truly_madly_deeply   |   26.04.2014. u 2:51   |   opcije


M - blow me. Provokacije cak i one perfidne ne podosim.

Rest - glupo je zahvaljivat. Just keep understanding.

Autor: Truly_madly_deeply   |   26.04.2014. u 2:51   |   opcije


Dodaj komentar