Gotovo.

Danas sam saznao da mi je umrla baka iz Rusije.
Mailom od sestricne s kojom sam ponekad u kontaktu.
Kratko, šturo...

Reći kako sam neizmjerno tužan ili emotivno devastiran bila bi velika laž pošto sam je vidio zadnji put prije više od 20 godina.

Ali pogodila me vijest.
Najviše iz razloga što je ona svake godine slala čestitke za rođendane, Uskrs, Božić...a ja, ja nisam odgovarao...samo bih poslao pozdrave preko sestrične i rekao joj da je poljubi za mene.
Sebi samome sam se pravdao nedostatkom vremena, neznanjem pisanja čirilicom i slično...

Laži.
Glupave laži pogotovo iz razloga što je imala riječnik a i jezici su slični...jer ako sam ja razumio nju vjerojatno bi i ona razumjela ono šta bih ja napisao.

Bila je ok žena.
Samohrana majka dvoje djece.
Ljubiteljica životinja.

Sjećam se majmuna koji je živio u velikom kavezu u dnevnom boravku.
Golubova koje bi pokupila ozlijeđene na ulici i donosila doma na njegu do izlječenja.
I bezbroj drugih zivotinja...bez imena...ucrtanih samo kao slike mojih uspomena.

Imala je i jako visoki krevet na koji smo se kao klinci skrivecki penjali kada je ne bi bilo u blizini.
Uvijek sam ga povezivao s onim iz priče o princezi na zrnu graska...jer je bas tako debeo i mekan bio...

A hrana...
Uh...
Jos uvijek pamtim okus pravih piroski s mesom i pilimena...
E da to probate...

Uspomene.

Novorosijsk.
Njegove ulice.
Ljudi.

Tako zivi u mojim mislima danas...

Nedostajati ce mi.
Iako je ustvari nisam poznavao.
I sada mi je zbog toga najvise zao.

Vremena nema za ista.
I ne treba odgađati.
Napraviti trenutačno ono šta ti srce poželi.
I nikako drugačije.

Jer ''kasnije'' lako postane ''prekasno''.

Laku noc babuška.
I lijepo snivaj.

valjda nisi nikad mislio da će umriti
jebi ga, događa nam se to svima
pet godina u zg nisam imala vrimena otići posjetiti starog susjeda iz mog kraja
prije nego je umro sanjala sam da Bjađo i ja istovaramo meso (staro, ne prošvercano)
uvik kad sanjam meso, neko umre
bit će sam vuk
vjeroučitelja, isto iz mog kraja sam pronašla u zg kad je bilo prekasno. već je ima rak
zaklela sam se da neću ponoviti istu pogrešku ko s Bjađom, ali džaba
događa se
zato mi i je često krivo što toliko visim ovdje
idem čistiti
živio

napisa si sad
i to je to
ne možeš pisati na silu
treba valjda čekati da pisma sazriju. kao i priče
neke prije kraja, neke tek na kraju
ajd

Eh zato se kaze
Cijeni me i postuj sad
Jer kad umrem kasno je ...
Ps.
Pozdravi se sad s njom
Kuzice ona to

Predivna misao.

ako ništa drugo, ostala su ti lijepa sjećanja...:)
neki niti to nemaju.

Lijepo snivaj :(