Don't build your star on my sky , but do it if you need it

dobro došli u treću dimenziju koju stvaramo u vašim glavama
hajde progutajte i ovu verziju već smo vas okružili šarenim reklamama
plaćeni genijalci rade za nas, osmišljavaju marketinšku politiku
mnogo su lukaviji od vas i od loših stvari napravit će dobru sliku
kad iznosite svoje mišljenje iz vaših glava progovaramo mi
poput: "tu kupujemo tu nas cijene"
"zaista potrebno!" - u glas će svi
u trećoj dimenziji baš sve je dozvoljeno:
konzumiranje, trošenje, primanje laži
samo kupi što ti je voljeno
a da smo doista loši ti dokaži
proizvodi, reklame, šarene boje žele da opljačkaju ovaj svijet
al neće da zavaraju oči moje, ne dam pare u njihov džep
ne, ovo nije dimenzija za mene u kojoj vi ste O.K. a ja sam lud
pohlepa, mržnja i rat odlike su njene
razmisli o ovom stihu i onda shvati tko je glup
tko je tu tup?
pohlepa, mržnja, rat!
Ti reci NE sad

vidiš, vidiš... ipak dvodimenzionalni svijet ima svojih prednosti.. :)

Kao zrele kruske, padaju moja sjecanja sa stabla, ionako opljackane proslosti.
Nijemo i nemocno posmatram tu nepravednu borbu u kojoj nepravda nad pravdom
likuje i u kojoj cak i oprost, na prevaru lici.
-
Ukoceni osmijeh na licu, to vjecno oruzje iskonske borbe, ponosno i besmisleno prkosi
svakom novom danu i onom vragu, sto po dusi ruje.
I vidim dobro, nista mi, osim toga, preostalo nije pa se tvrdoglavo te maske drzim i kontam
da je tako, prezivjeti lakse.
-
A onda u suton, kad se umori dusa, u dugim pricama mome sinu, iskopavam iz ruina
minulih dana sve njezne slike i lijepe trenutke, pa mu ih na poklon, darivam snenom.
I uporno tako, maltretiram dijete sa ranama mojim, oprezno zamaskiranim u zlatnu skrinju,
u kojoj bezbroj tajni, nekog drugog svijeta, primamljivo sumi.
-
I ne zna on da je Ukrina mutna znala biti, vec je, onako, zelenu, bistru i snaznu vidi.
I ne zna da su papci traktorima sljunak krali i tako rupe na plazama pravili, vec mene sa
rajom i gitarom, pored satora sluti, dok behar vrba, kó snijeg se bijeli.
I u cudu, rasirenih ociju gleda dok mu, sireci ruke pokazujem kolike smo somove i stuke
vadili i svako ime moga jarana i provale njihove, vec napamet zna.
-
Sve te moje dobrocudne lazi, ja masti njegovoj darivam njezno, jer ko sisa Crvenkapicu i
Pinokia, kad i ja moju bajku imam.
Cuj, majke ti – vuk pojeo baku, dosao lovac, rasporio vuka i baka iskocila?!
Ili Pinokio?! Sapcija drveno dijete napravio (mora da je u extazi piljevinu izbacivao) i jos
mu, barem tako kazu, nos, dok laze, raste?!
Kakve su to price?
Glupost!
-
Vec ja njemu, onako, pomalo pretjerano i u bajku pretvoreno, o carsiji pricam.
O velikom i dobrom Vukoju, od koga su djeca bjezala, o Medjinovoj limunadi i o kinu, u
kome je Bruce Lee aplauze dobivao.
O slanim spicama za vrijeme filma, od kojih se usna, kó papuca, ukoci i svemu drugom,
cega u bajkama ima.
-
I dok drugi, svojoj djeci o istorijskim "pobjedama" pricaju i izgubljene, kojekakve i
Kosovske, bitke slave, ja njemu istinu govorim o frkama mojih dana – kad su se Harika i
Zogo na Patkovaci pomarisali ili ono, u basti Staklenika, kad je rahmetli Ekrem razvalio
papka.
Nek djete svoju, slavnu istoriju zna – nije za neku falu, ali opsteg obrazovanja radi.
-
I onaj Mogli iz "Prica o djungli", nikakva faca nije, pa mu zato o Naimu pricam - kako je
sokola pripitomio i sest zmija u djepu imó.
Najko, nas "Gospodar Kentre", bio je opasan tip.
Uvijek je imao najjace i najbolje dresirane cukove, a svaki dan je, sa olovnim tegovima u
djepu, dvadeset kilometara trcó.
-
Ili ono, kad je Najko drota, nekog papka iz Kalenderovaca, pred Robnom kucom razbio!
Uh, to je bila dobra scena -–pajkan je, misleci da je pticar, sest metara po zraku letio pa
se, vodoravno, pred Nehruovom radnjom parkirao.
A onda je uletio Rikardo i onesvijestenom krmku, sapku i lizalo (stop palicu), mazno pa je
danima poslije toga, u ciganluku vlast glumio.
-
Mozda je i Don Vito Korleone izmisljena faca, pa ja ljubavi mojoj, o nasim igracima zborim.
Najdraze mu je ono, kada mu pricam kako je Nula u granapu mazno cokoladu, pa ga
pajkan Gliso poganjó.
Nula se popeo na drvo, a nemocni Gliso mu, pendrekom prijeteci, ljutito rekao:
"Slaz Nula s toje biljke"!
Kasnije je, moj komsija Nula dobio epitet "Derventski Al Capone" i jednom je, tako se
barem prica, u Njemackoj, u nekoj banci lovinu mazno, pa je od murije djaliso i iz voza u
u voz, u pokretu preskakó?!
-
A Doc Holidey je mala beba, kakav je Mile Pindovic kockar bio!
Prica se da su bogate face samo u gacama ostajale i da jednom dva dana i tri noci, bez
pauze, poker igró.
Nadaleko mu nije bilo premca pa su hladan pogled i vjeste ruke i najvece kockare u nasu
carsiju mamile, te ih opeljesene i podvijena repa, kad svi spavaju, zorom, na autobusku
stanicu ispracale.
Njihove limuzine su ostajale parkirane u nasoj carsiji ali su isto tako, preko noci, nestajale.
Upoznaj Derventu da bi je vise volio - rekao bi im na rastanku.
Malo sale, nikad nije zgoreg.
-
U neka davna , davna vremena od Almaza sam plocu Rade Serbedjije posudio, "Ne daj se
Ines" i sve ostalo napamet naucio i na taj fazon jednu "sentis"trebu digó – nije neka fora,
ali je upalilo.
-
Ili ono, kad sam se u Makarskoj zaletio, tri dana izgubio, svu lovu potrosio i lezbejku bario!
Svi su to znali osim mene, bacili mi zvrcku, pa sam danima poslije toga, od raje, pusaonu
imao.
Lijepu kurvu Sarajevsku, tri dana, lignjama i vinom u konobi castio, da bih slijedecih,
gladan, samo pastetu haliso i od Kjerkegora, veci zenomrzac postao.
-
I tako mu, iskarikirano, pricam sve "podvige" moje, provale carsije i njene raje, dok se
lutka moja, od smijeha ne zakoceni.
-
I tesko da na svijetu dijeteta ima, a da se ljepsih i cudnijih prica naslusalo.
Jest da jednu te istu, ponekad cak i namjerno, drukcije ispricam, pa mi kaze da lazem ili da
sam nesto pobrko, a meni srce raste ko´ germa.
Jer ja to samo provjeravam, koliko ih pamti i onda sretan vidim, da od zaborava, moju
bajku kradem.
-
A onda u smiraj, kad sklopi oci, ja dugo, dugo osluskujem snove andjeoske duse.
I slutim u njima, zubor brzaka nase drage rijeke i sapat vjetra u krosnjama Kentre.
Iz osmijeha mu usnulog, sve zvijezde sjevera trepere, a krv u venama, dalekog juga i sunca
vrije.
-
To moja proslost u njemu zivi!
To bajku moju, on tiho snije!
-