**Svijet**
Hoćeš li ikada shvatiti svijet,
želiš li vidjeti koliko je lijep?
Samo je misao besmrtna sva,
samo će ona sve da ti da.
Zar sav taj svijet nije lijepi,
kad nudi ti u ljubavi živjeti?
Zar nisu divne gore i planine,
dok s njih gledaš u doline?
Kad je noću iznad nebo modro,
zvijezde sjaje i vide se dobro.
Kad je mjesec vidjeti je jasno,
zar to tebi nije krasno?
Zbog čega uvijek crno osjećaš,
čim tamne oblake ugledaš?
Zašto misliš uvijek,da sve je crno,
zbog čega tako zaključuješ žurno?
Ponekad su dani sivi i sumorni,
nekada smo od njih sjetni i umorni.
Osjećaji teški,zbog kojih se uzdiše,
kao da nikada neće prestati kiše.
kao da sunce više nikada neće sjati
i svjetlost neće da nam se vrati.
U mislima svojim zaboravljaš često,
da Zemlja gdje živiš nije to mjesto.
Jer tama i svjetlost su brat i sestra,
na svijetu tom su njihova mjesta.
Nikada oni zajedno nisu,
iako jedno kraj drugog su blizu.
Nakratko oni se sretnu u zoru,
tad oni će mislima mijenjati boju.
Njihova ljubav se iznova rađa,
svakom je zorom sve jača i jača.
Nama se tako izmjenjuju dani,
ponekad mislimo da mi smo sami.
S nama će ipak netko tu biti,
nećeš ga vidjeti jer će se skriti.
U sebi ti ćeš teško si priznat,
da sve što poželiš ne možeš imat.
Da mnogo od svega ne pripada tebi,
jer ne može biti sve po tvojoj želji.
Pogledaj u nebo,zagledaj se u Zemlju,
kako znaju zajedno stvoriti pjenu.
Nikada oni skupa nisu,
iako jedno kraj drugog su blizu.
Noć i dan su nastali prvo,
slobodna riječ ih načini žurno.
Suncem ti obasjava sretne dane,
zvjezdama ti noći čini sjajne.
Toplo i hladno se izmjenjuje često
ali to ne vrijedi za jedno mjesto.
Ako iz tame ćeš ikada izaći,
u mojem ćeš srcu ti svjetlost naći.
Link
15.05.2014. u 0:41 | Editirano: 15.05.2014. u 0:42 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar