Umorni Bukovsky

Upoznao sam Pogni jedno dopodne na kavi u kafiću.
Bila je ljuta. Bila je ozbiljno ljuta.
Na vjetar.
Mijenja smjer bez ikakvog smisla i godišnjeg doba , i ritma i fizike, i struja i pravila. Malo je sjeverni, pa sjevernoistočni, pa opet sjever. A onda odnekud pet minuta dođe jugo, i to hladni jugo…
» Nisam kriv!- kažem pomirljivo.
» Nisam kriv, nisam kriv, nisam…nikad nitko nije kriv a sranja se događaju. Je l sam ja kriva, ja? Ja sam kriva, ja vas jebem. Pogni je kriva."
» Nisi ti,Pogni, ništa kriva!- kaže Meija pomirljivo, ili suzdržano, ili na rubu suza koje se mogu zapaliti , koje mogu eksplodirati, koje nisu suze iz oka .
» Kriv je ovaj povjetarac s onog brežuljka, od onog bora, ovaj sada lagani, nježni povjetarac s mirisom proljetne borovine i hladovine, krivi su ovi mali leptirovi i lastavice i mačke koje tjeraju ptice u letu.« Meija je milovala svoju Nuku.
» Jel ti to mene zajebavaš? Misliš da ja ne znam tko je kriv? Sve ja znam, zato ti je bolje da šutiš.«
» Ako bih smio predložiti….«- počne jedan meni nepoznati muški glas.
» Ne smiješ! Ne želim od tebe čuti ni riječi kad te nitko ništa ne pita!«- kaže Pogni gledajući u njega s plavim očima punim ljubavi.
Mislim da je to bio njen anđeo čuvar s koja gora Ivo… razgovora nema.
Meija se nasmijala i naručila rundu na teret firme. Sunce se igralo sjenama u parku. Magle se nisu mogle dignuti jer ih tog jutra nije ni bilo. Osjećao sam se sve bolje…
Jedna poznata mlada žena s buketom cvijeća prođe kraj nas i kaže:
» Poznam ja vas, sve vas poznam i nećete se izvući s tim tko je kriv. Svi ste krivi.« – mislim da je to bila Korizma, ili Ami.
Nisam smio gledati za njom jer sam star i kratkovidan. Zato sam se okrenuo kavi i konbarici.
I konobarica je bila nešto kriva. Pogni je je mjerila od glave , preko prsa i pasa , do listova na nogama. Osjećao se miris teretane, miris svježeg sadolina i laka za prozore.
Zaključio sam da mi je najbolje šutjeti, a ako nešto kažem da to bude glupo jer se neću ljutiti kad mi kažu da je to glupo. Zato sam i reklao:
» Puše vjetar! Puše vjetar kao da će puhati sve jače i jače. Osjećam bol u kostima.«
» Srk…srk…- kaže Marta.
»Srk«- pa ponovi i pogleda nekamo kroz vojni prsluk. » Nisam srela nikog tko bi toliko izmanipulirao svoj bol kao ti. Samo što nisi počeo plakati na vlastitom pogrebu, u koloni. Da nije naišao Krelec s tenkom, još bi šetali za lijesom.
»Krelec je još u tenku jer ne može više izaći zbog fiskalne kase« -kaže Stari, dok mu duša plače i znatiželja razdire junačka antifašistička prsa.
» Da mi je samo malo zaviriti u Krelečevu mirovinsku listu. Sve su to moji novci iz raznih prinosa i doprinosa. » - šutio jer ne želi da žene pomisle….
-»Pun mi je kurac, budala i pudinga« dobacila je Styxa i popravila pištolj zataknut za pojas . Dobro je izgledala s tim pištoljem. Kao 007, kao nova duga pista, kao Cessna 172, visokokrilac s mogućnosti zamjene pilota.
»Je l se to meni čini da ste vi malo mene zapostavili i da svatko gleda u svom pravcu? Ovo je moja lokacija i ovdje sam ja šefica. Gledaj vamo!«- Pogni se nije dala uzrujati i ostala je mirna , pravedna i stroga.
» Tko tu koga jebe?« - pitala je Plavušica, » Gdja sam parkirala koturaljke, ili sam došla s psom?
Šutjeli smo svi osim Pogni koja je odmarala.
Jezero je mirovalo a Coca je skupljala kamenčiće za jedan obred alternative.
Dogovorila se s Pašemkom za jednu vrstu joge koja se najiscrpnije bavi seksom - tantra jogu. Njezina ljepota je u tome što dok nas, kao i svaka druga joga, podučava putu ka.. bla…bla…
Nisam skužio zašto Meija i Mai šute, ali sam osjetio da uz tenk treba i Ciber- brod na nano pogon. Taj je pogon mogla na zemlji nabaviti samo ATS koja je to jutro radila drugu smjenu.
I tada sam prepoznao na ulici Jacka Nikolsona s grupom ozbiljnih ljudi. Svi su gledali u nas. Jedan od njih, onaj visoko Indijanac je rekao:
» Ove luđake sam negdje čitao! A dugo me nije bilo« -
Možda je to rekao Vinetou negdje u podnožju Plitvičkih jezera i poplava.
I tada su Vrbica i Vučko otvorili ples. Stari se malo ljutio jer je htio kozaračko….
Meni se vrtjelo u glavi i čuo sam glasove: » Igraj medo, igraj…igraj… nema drugog izlaza.«
.
Jeste li mislili na takvo nešto?

..uopće ne :)

Ne? Ja sam zaprepašćen.

pištolj, kažeš:)

u krasno društvo si se uvalio.

(:*, u prolazu)

drugi put si zemi pancirku

To ja sa svojim umijećem protiv nevremena i poplava. Kad bi se skupilo dovoljno olovaka mogli bi napraviti branu.

Meni ti Styxi uvijek izgledaš naoružana, onak stvarno... Pjer, znaš onu poslovicu u kojoj postaneš proziran, Ne hvata se ni prljavština za mene.

let iznad ovog gnijezda
ee... to je let

može li dijete sela, polja i šume biti ljuto na vjetar??
hmm, za tebe sam mislila da bolje poznaješ ljude :))

i smijem li ja biti kriva za -vjetar??
volim vjetar

Pogni, malo si nam nedostajala. Kako sam te mogao pozvati nego poslati poruku po vjetru. Vidiš da me ne poznaš , a ja znam kako ćeš me najlakše čuti. Bio sam u pravu. Čula si šuškanje., čula si vjetar. Pozdrav.

Neka tebe, sa vjetrom ili samo onak....da znam da si tu...

a ma medonjo, to ti je pištolj na vodu.
samo za samoobranu:)

Ma, djeluje vitko. Ni blizu ovoj bujici po poljima i ulicama.

Baš se raširila...dokle ti pogled dopire...do Sutona.

Od Triglava pa do Sutona.

to se kaže: raspršit se.

pazi na se, medo.
i budi dobro:)

Ako je razvodniti od voda. Od čega je rasprsiti se. Od Marte?

:)
fali marta ovdje, jelda?

Da se rasprsi...

baš smo bili lijepi tu ponekad. svi:)

to nije kava.

to je koreto.

jbg. pcikologija, brale :)