posve osobno

nije li to naporno? stalno glumiti autoritet i cinizam? je li cinizam  posljedica neispunjenih očekivanja? koji je djelotvoran način rušenja psihičkih barijera? kad se ubodeš, ne curi li krv? kad te poškakljam, ne smiješ li se? pitam se želiš li onu polovicu mene koja ti pripada i dalje dijeliti?
" ono najneobičnije, što nas na početku svakog pripovjedanja najviše začudi, savršena je praznina koja se proteže ispred nas. stvari su se dogodile i leže oko nas u suvisloj, bezobličnoj masi bez početka i svršetka. možemo započeti bilo gdje..."
tragat ću za dobrim znakovima. ponovo ću otkriti humor. noću te ponekad sanjam i osjećam da me i puko tvoje postojanje pogađa u srž i uznemirava me premda sam se umalo zaljubila u tebe.
imate li se svi čemu smijati? imate li svi što piti? ljudi uistinu sve manje uspijevaju promjeniti svoju sudbinu, biti svoji. i tako na kraju ostaje samo zbunjenost i stid zbog događaja i djela čija je autentičnost dvojbena.
nikad ne postoji ikakva originalnost. živimo u određenoj vrsti velike razmjene u velikom međutekstu. ideje kolaju, jezik također. ono jedino što pritom možemo činiti i na što se možemo priviknuti je njihovo kombiniranje. misli kruže, a tek su u određenom trenutku zaustavljene, uređene, i dolazi do njihove montaže kao i u filmu-pa predstavlja djelo.
" ...sreća je umijeće kako biti zadovoljan..."
jesam li nesretna? jesam li sretna? samožrtvovanje, samoodricanje, samoograničavanje. ne možeš li spasiti sebe, pokušaj spasiti druge. na izvoru, na žalost ne sjedi samo zla žaba koju je lako maknuti, zmajeve glave koje moram odsjeći često ne mogu izbrojiti.
izdvojit ću iz svojih već proživljenih godina stalnu nakupinu navika i strasti koje za sebe mogu smatrati znakovitim i trajnim pa ću se onda prije svega brinuti za njih kako bi mi život koji sam odabrala donosio veselje. tko će, ako ne ja? kada, ako ne sada?
jedino nas šala može izmiriti sa groteskom života, jer dok se čovjek može smijati još je na sigurnome.
autocenzura. određene informacije svjesno i dobrovoljno izbjegavam-u interesu svog mentalnog zdravlja. kako istinito i uvjerljivo oslikati tjelesnu žudnju-a pritom izbjeći slinavu pornografiju? bilo je to više od veselja. bilo je to veselje, a ujedno i strah. strah da će to završiti. strah da to neće završiti. potop.
na što misliš kad ideš spavati? na što misliš kad ustaješ? imaš li trenutke kad mrziš sve oko sebe? je li ti odvratna takozvana konverzacija?
"...ponaša li se voćni sok najluđe, ipak će na kraju od njega biti vino..."
ostatak puta smo šutjeli. ništa ne iscrpljuje tako kao uzaludan trud.

It seems that all that was good has died, and is decaying in me.

Često za zabavu mornari na brodu
Love albatrose, bijele morske ptice
Što prate brodove uz duboku vodu
Kao ravnodušne, tihe suputnice.

Tek što ih uhvate i na daske stave,
Vladarice neba nespretno i bijedno
Spuste svoja krila i, pognute glave,
Drže ih ko vesla postiđeno, čedno.

O, kako je mlohav taj putnik krilati!
Nedavno prekrasan, kako li je ružan!
Netko mu kljun draži onim što dohvati,
Drugi oponaša hod mu tako tužan.

Pjesnik je nalik tom gospodaru neba
Što živi u buri i carskog je roda,
U zemaljskoj hajci nema što mu treba
I silna mu krila ne daju da hoda.

msirena, pokušaj još jednom, možda uspiješ :)