posve osobno

 
 
prodajem kartu za utakmicu hrvatska-brazil.
 

Nogomet je nešto što me okružuje ovih dana. Nisam od onih žena ga sve češće prate, gotovo ne znam osnovna pravila, no ipak ako pogledam koju utakmicu to je isključivo zbog zgodnih nogometaša!
Svjetsko prvenstvo svake 4 godine postane tema od nacionalne važnosti. Sa TV-a me već danima bombardiraju odbrojavanjem dana do idućega (koliko još?). Ja sam jedna od onih žena koja u vrijeme nogometne groznice ni najmanje nije zaintersirana za to. Ne zanima me buljenje u TV uz pivo. Tu i tamo sam prijašnjih godina znala škicnuti kad je igrala naša reprezentacija ili kad pogledom uhvatim guzu nekog zgodnog Talijana. Koji je razlog mog buljenja u talijanske nogometaše nikad nisam dokučila. Negdje sam pročitala da su mogući razlog tome njihove samsonovske kose, dječačka lica, ali i reputacija latino lovera.
Među zgodne talijanske nogometne guze kod mene prolaze Francesco Totti i Alesandro Nesta. A među zgodne sjevernjake pripadaju prije svega Freddie Ljungberg i Nizozemac Ruud van Nistelrooy.
Jedan bivši mi je objašnjavao šta je to offsajd, ali ja sam više gledala njega nego što sam ga slušala. Bilo je ovako: napuni mu želudac, napumpaj ego, popuši *** i ostavi ga da na miru gleda nogomet i pije pivo i bila sam mu idealna cura. Shvatila sam kako su nogomet i seks povezani. Dok mi nije dopizdilo da mi seksualni život ovisi o tome je li neki kreten na terenu zabio gol ili nije.
Zaleđe, korner, crveni i žuti kartoni. I ne znam šta je offside ni jedanaesterac osim da kad se puca jedanaesterac obično bude gol. Sve to meni jako malo znači, ali kad se u kadru pojavi zgodan nogometaš, onda mi i nogomet postane puno zanimljiviji, a i tih 'maratonskih' 90 minuta puno brže prolazi. Šta je gol, znam. Isto tako znam da ima 11 igrača plus još par rezervi koji sjede na klupi i ako dobiješ crveni karton, e, onda ideš na klupu i ima 10 igrača.
Nego, jel u tih jedanaest uključen i golman ili ne?
I još znam kako nogometni dresovi ništa ne valjaju. To je sigurno čista sintetika i nije ni čudo da se igrači uznoje ko prasad. A opet, s druge strane da se ne uznoje, ne bi mijenjali dresove na kraju utakmice i skidali se. To je ono sto ja volim. Najzanimljiviji dio svake utakmice za mene je mijenjanje dresova igrača na kraju utakmice. Najviše volim kad ih kamera pokaže u krupnom planu i mišljenja sam da bi to trebalo češće radit. Njami….
A utakmice? Bila sam na nekoliko i to pukom igrom slučaja. I nešto me iznenadilo. Gledala sam sve one dečke na tribinama kako navijaju i shvatila kako je stajanje i navijanje sa cijelom ekipom za njih osjećaj u kojem vjerojatno istinski uživaju. Prvi put kad sam čula taj zov, ostala sam skamenjena ljepotom. Neka je struja prolazila kroz mene i nije se zaustavljala. Bilo je to prije nekih desetak godina kad sam u Munchenu bila na utakmici neka dva Bayern-a (istinski poznavatelji nogometa nemojte mi zamjeriti jer se meni stvarno činilo da su se oba kluba zvala isto). Radilo se o finalu njihovog kupa. Ali da sam zavoljela to sve…pa baš i nisam. Nisam jer sam nekoliko godina kasnije ni sama ne znam kako završila na utakmici na Maksimirskom stadionu i gomila ljudi me skoro zdrobila. Da me frend nije povukao mislim da bih završila pod njihovim nogama. To su valjda jedine dvije utakmice na kojima sam bila. A onih par tekmi koje sam odgledala na TV-u nije vrijedno spomena. Jedino što mi je bilo smiješno su idiotski komentari komentatora.
Nego da skratim ono što sam htjela reći…
Sjedim ja kod kuće neki dan i čitam naše jedne dnevne novine. Kad ono reklama za jednu nagradnu igru. Moraš poslati ključnu riječ na određeni broj telefona i ako te izvuku osvojio si glavnu nagradu. Čisto iz zezancije ja pošaljem. I stiže mi odgovor:
Čestitamo! Osvojili ste ulaznicu za utakmicu Brazil-Hrvatska u Berlinu 13.6.2006.! Popis sretnih dobitnika potražite u …… srijedom. Vaš …..
Koji klinac da ja radim s kartom za utakmicu?
 
 

Ako radiš u lokalnoj samoupravi i želiš uspjeti jedini način je: 
1. učlani se u trenutno vladajuću stranku – nećeš morati ništa raditi. apsolutno ništa. uvijek ima onih moralnih debila koji nisu nigdje pa su stvoreni zato da crnče za tebe. za suradnike odaberi mlade i obrazovane, jer ako oni imaju fakultet tebi ne treba. ti si šef, jer ti si u stranci, a šefa se pita. 
2. učlani se u trenutno vladajuću stranku - to što nemaš zadovoljavajuću stručnu spremu nije nikakva zapreka da ne napreduješ na poslu. stranka će odraditi svoje. a onaj debil koji je obrazovaniji od tebe i dalje će ti kuhati kave jer nikako da shvati u čemu je bit. a bit je u stranci. vladajućoj, dakako.
3. učlani se u trenutno vladajuću stranku- dobit će mladu tajnicu, vlastitu kancelariju, sa opremom koju ni ameri nisu imali kad su išli na mjesec, dobit ćeš službeni automobil, službeni mobitel, ameriken karticu pa ti ionako bijedna plaća može služiti samo za napojnice u obližnjem bircu u kojem ionako provodiš većinu radnoga vrtemena. 
4. učlani se u trenutno vladajuću stranku - jer uskoro kreće nova sistematizacija radnih mjesta pa si siguran da ti ne mogu ništa. dapače, samo možeš napredovati. to što imaš srednju školu, ne govoriš ni jedan strani jezik, kompjuter ne znaš ni uključiti nije nikakva zapreka da ne postaneš predstojnik ureda župana ili pročelnik odjela za europske integracije. jer zašto bi pročelnik odjela za europske integracije morao znati ijedan strani jezik, i zašto bi predstojnik ureda župana morao znati osnove komuniciranja. svašta!
5. učlani se u trenutno vladajuću stranku – pa ako onaj apolitični kreten i upiše magisterij opet ti neće moći ništa jer nije u stranci. osim toga on ga mora sam financirati, a tebi ako ikad i poželiš bit će plaćen. usavršavanje, koja glupost! za debile!
6. učlani se u trenutno vladajuću stranku – seminari, tečajevi i slične gluposti su onda rezervirani samo za tebe, a nitko ne mora znati da ne sudjeluješ u njima jer važno je pokupiti dnevnice. a osim toga moći ćeš birati da ideš na samo one u inozemstvu ili u toplijim krajevima.
7. učlani se u trenutno vladajuću stranku - pa možeš pokupiti sve zasluge za projekt na kojem nisi ni guzicom mrdnuo, a onaj potlačeni koji je mjesecima crnčio na tome ionako nema pravo glasa jer nije u stranci. to što je projekt napravljen na engleskom, a ti ne znaš reći više od fuck i shit, nije ni malo važno. ne uznemiravaj se zbog sitnica.
8. učlani se u trenutno vladajuću stranku - možeš se slobodno potpisati kao autor ispod teksta u knjizi koji nisi napisao. onaj jadnik koji je mjesecima radio na tekstu će naravno šutjeti jer ti si vladajući. pa kad se knjiga tiska u preko nekoliko tisuća primjeraka i bude prevedena na dva strana jezika  preostaje ti jedino da se hvališ svima i pokupiš zaslužene čestitke. budi uvjeren da će pravi autor šutjeti, jer će se stranka pobrinuti za to.
9. učlani se u trenutno vladajuću stranku – s posla možeš otići kad god hoćeš, a ako ne želiš ne moraš ni doći po nekoliko dana. skeniranje na ulazu u zgradu je za morone koji nisu u stranci. ako se budu i žalili zaprijeti im da ćeš im ugraditi čip u guzice.
10. učlani se u trenutno vladajuću stranku - ako uvidiš da je netko sposobniji od tebe, ne moraš se bojat jer taj garantirano nikad neće napredovati. stranka će se pobrinuti za to.
11. učlani se u trenutno vladajuću stranku- jer se koeficijenti plaća i količina rada određuje po pripadnosti vladajućima.
12. učlani se u trenutno vladajuću stranku-jer onda možeš namještati poslove ženinoj privatnoj firmi. javni natječaji? ne budite djeca! članovi povjerenstava su članovi stranke. vladajuće naravno.
13. učlani se u trenutno vladajuću stranku-djeci, stričevima, babama, kumovima, ljubavnicama  i svima je otvoren put za zapošljavanje jer sad ti određuješ koga ćeš primiti. pa ćeš tako napokon moći zaposliti ženinog brata prometnika, koji ti već godinama siše krv, kao stručnog suradnika za sport i obrazovanje.
14. učlani se u trenutno vladajuću stranku - nakon idućih lokalnih izbora opet se učlani u trenutno vladajuću stranku i nastavi gdje si stao.
 
 
iskreno se nadam kako nitko od mojih šefova ne čita ovo 

Ako napišem da sam egoistična i sujetna pročitat ćete tekst do kraja i jedva čekati novi?
Odlično, ako je tako.Ja sam egoistična...
Ova hladnoća baš traje…a tek je počelo…
Ne, nitko ne priča o depresivnom raspoloženju ili neraspoloženju. Neee, to su izmislili teoretičari ne bi li zaradili neku lovu od naivne mase… Jedna teorija povlači masu novih naravno varijacija-na-temu teorija i to je kao začarani krug. I mi sve to pratimo na sebi i furamo se iz desetljeća u desetljeće u neki novi fenomen. Trip depresije se već dugi niz godina uspješno održao i još uvijek je popularan i omiljen u društvu…Kad ne znamo šta bi sa sobom padnemo u depresiju i cool smo. A tek fora - kombinirana depresija sa fenomenom PMS-a …hehehe
Iskreno, divim se svakom muškarcu koji poštuje ženino psiho-fizičko stanje u periodu fantastičnog PMS-a. Žena uzme čekić i izudara sve oko sebe, a on šapuće javnosti----znate, taj njen PMS je ovaj put brutalan prema njoj. Moja divna golubica, ajajajajaaaa...
Malo sam u tripu filma PRIČAJ S NJOM. I čovjek me je ostavio bez teksta. Da, već se gledam kako u budućnosti neću propustiti ni jednu priliku da pogledam još jednom taj film. Almodovar definitivno voli pričati o muškarcima. Dok su njegove žene erotične, ali ipak ružne, često devijantne u globalnom društvenom okviru, muškarci su tako divna, ranjiva i osjećajna bića. OK, sloboda izbora, i sretna sam što je ovaj čovjek napokon počeo pričati priče o muškarcima. Stvarno to dobro i lijepo radi.
Zašto pišem o tzv. depresiji danas?
Evo, bit ću u američkom stilu i napisat ću par redova o mojoj intimi, a ta moja intima nikoga osim mene ne zanima, a vi će te to opet čitati i eto mi se na par minuta furamo na američku kuturu življenja. Što da ne?!, promjena. Čovjeka monotonija zna do te mjere degradirati da dio mozga zadužen za kreativne radnje totalno atrofira.
Znači, bezbroj nekih ružnih obaveza otjerao me je u, pogađate, tzv. depresiju. I šta sad?Pa sad imam lijepo opravdanje za sve što ne napravim. I šta sad? E, pa ništa, nije loše par dana, ali poslije postaje grozomorno. U glavu me udaraju nerealizirani zadaci i loše raspoloženje koje postaje još lošije, Uh, da zaključim ---- svako rabljenje depresivnog stanja duže od jednog do dva dana je opasno po život. Tužan, nesretan, depresivan jeste jednako beskičmenjak. Tko želi biti ljigavi beskičmenjak?Ovo je poznata terapija francuskog doktora Berousa. Pomaže?!
A muškarci? Evo, opet padoh u depresiju. Jer muškaraca više nema, ni ljubavi. Ili budeš sam pa se mrziš što si tako sam ili imaš vezu, kao ti voliš, a ustvari se samo nerviraš jer tvoj dragi jedino što želi je da te dobro psiho-izmrcvari. Pa se tu ubacuje tema prevare, što je naravno dodatno mrcvarenje i na kraju krajeva neko nekog ostavi . LJUBAAAAAV!?
ILI, nitko nikoga ne ostavi nego se tako uzajamno mrcvare do kraja života, da, i produže vrstu, pa ih dodatno i produžetak vrste mrcvari. I gdje da se smjestim u cijeloj prici? Već prilično izmrcvarena… (osim što mi je definitivno mjesto na nekom od egzotičnih otoka)…
A do cvjetanja lipa ima još dosta… Pitam se kako napreduje cvjetanje bananinog drveta…
Pojela sam kutiju kraševe domaćice i mogla bih još jednu…    
I piški mi se…opet.     
Nemam živaca ni za što…
 
I tako svaki mjesec...Užas, zar ne?

Iz paradoksalne kombinacije bijele kuge kojom nas straše i seksualne revolucije, koja nas je zaobišla izrodila se jedna nova pojava, koja je možda i gore zlo od side – aseksualnost. Pojava uvrštena u katalog seksualnih orijentacija, iz kog sad možete da birate između homo, bi, hetero i aseksualnosti. Po volji vam da se seksate sa tipovima, ženama, svima redom ili sa sobom. Ili ni to.
Prosječan Hrvat uglavnom ne bira puno. Prosječan Amerikanac odabere još u pubertetu. Prosječan Britanac izabere da ga biraju, ako baš mora. Kinezu neko drugi odabere, jer i onako su im žene samo varijacije na istu temu. A kad ste žena, s bilo kog kraja trulog nam svijeta, zauvijek ostavite otvorene sve opcije – pa šta naleti. I to je tako. Ako je, i treba. Ali, koliko je nama prihvatljivo da biramo da budemo sami sebi dovoljni? I koliko se tu uopće može birati?
Pitam se ima li stvarno na svijetu tih sretnika koji su sebi savršeni, koji ne trebaju da im neko kaže koliko su sjajni usprkos tome što su rođeni gubitnici, smotani kompleksaši, debeli, bubuljičavi, krivonogi ili, jebiga, imaju nezavidan nivo onoga čega Šeron Stoun ima više nego što treba – intiligencije i seksipila? Meni je ideja da budem oslobođena bilo kakve želje za simbiozom i frustracija bila jezivo privlačna na neko vrijeme.
Mislim, zamisli samo kako mora biti sjajno kad nemaš osjećaj da onda kad ti postiš - svi drugi jed(b)u, kad nemaš osjećaj da si totalno nenormalna jer ti se gade tuđe priče o kojekakvim devijantnim snošajima (da, to se nekad tako zvalo), ili da ti neko kaže, na primjer: “U redu je što ti nitko nije dovoljno dobar za odvajanje i kasnije znojenje”. Ili: “Nema veze što tražiš rane dvadesete na tuđe emocije, vlastite neuspjehe i stvari poput obilaska klubova radi glazbe, a ne radi pecanja”? Samo, u zemlji u kojoj se svaki drugi razgovor za posao svede na priču o extra uslugama, u zemlji u kojoj veliki parkinzi služe kao utočište za naložene bezgajbaše, nema baš nitko da ti to kaže.
I onda sam potražiš izgovore. Prvi i najgluplji je “Niko mi nije dovoljno dobar, jer vrijedim mnogo više od većine ljudi i srazmjerno tome, logično je da imam više standarde u odnosu na ponudu”. Aha. Prostim jezikom to bi značilo “Želim da me tucaju samo tipovi sa reklama za CK donji veš, jer ovdašnje sam prerasla”. I onda vam život prođe u čekanju. Prvo čekate dobar posao, na kom ćete zaraditi dovoljno love i istrenirati živce da pokupite dokumente i predate zahtjev za vizu. Jer, Bože moj, takvi kakve tražte ne žive na Balkanu. Onda čekate vizu. Onda vas odbiju par puta, pa i ako vas ubode ta luda sreća, dotičnoj istekne rok trajanja, jer morate zaraditi za avionsku kartu. Ako i odletite nekud, ukompate se sa našim gastajbajterima tamo, jer strendžeri vas ne zarezuju ni malo. Onda vam sve prepizdi i prekinete s pijanim Hrvatom, koga inače trpate u kategoriju “Ni govnjivom ga motkom ne bi dotakla”. A model s početka priče? Ha, ha, ha. Sanjaj samo.
Drugi, jednako glup, banalan, ali uvijek aktualan izgovor je – trauma od ranije. Nepreboljena srcedrapajuća priča. Samo se jednom iskreno voli i te spike. Ovdje ne vrijedi ni riječi trošiti, jer, da je valjalo – još bi trajalo, i da je to tako, moj stric Ante se ne bi ženio tri puta.
A možda si stvarno aseksualac. To je, po definiciji, nezainteresiranost za seks, odnosno nedostatak seksualne želje ili nizak nivo erotskog odgovora kao posljedica psihološke ili organske disfunkcije. Whatever.
Ako nas i ima takvih, nije zgoreg spomenuti šta propuštamo. Seks je najbolja rekreacija, strašan potrošač suvišnih kalorija, stimulira proizvodnju hormona sreće, baca vas u sam vrh popularnosti među ortacima i šmizlama iz kraja, tjera vas da se kupate, šišate, oblačite i skidate s dobrim razlogom, da perete zube, da mijenjate gaće, da trošite plaću na kojekakve besmislene sitnice, da izlazite, i, ruku na srce, zar nije i sjajna vježba navlačenja kondoma na flašu, u cilju brže i kvalitetnije gimnastike kasnije? A na stranu to što će vas deklarirati kao frika, zajebavati više nego što to rade pederima, što će vas ili izbjegavati ili mlatiti gdje god se pojavite, i što više nikad nećete shvatiti koliko je odličan osjećaj kad vam cura kaže da je bebi tester pokazao samo jednu crtu (za neupućene - jedna crta znači da nema bebe, bar ne još)?
Ukratko - život bez hopa-cupa nema smisla, ili bar ne smisla vrijednog življenja. Radite “one stvari” bar u cyber prostoru, bar putem telefona, ili bar s onima koji prođu opći test – zdravi su, živi i ljudskog su roda. Eto.

Poštujte prirodu - napravite hranilicu za ptice.Ujedno ste postavili i švedski stol za mačke.
Oduvijek me je oduševljavala kasta psetopoklonika. Pošto sam odrasla u provinciji, gdje su psi vezani, sa zanimanjem sam, za vrijeme studentskih dana, promatrala ljude po zagrebačkim parkovima kako šetaju svoje kućne ljubimce, odjenute u pletene džemperčiće i benkice. "Toliko ljubavi potrošiti na običnog psa!" mislila sam.
Još tad me je mučilo pitanje: zašto u unutrašnjosti nitko ne šeta pse, već ih vezuje debelim lancima? Da li su svi provincijalci okrutni i nehumani? Da li sam zaostala, s obzirom na to da psa držim vezanog, umjesto da mu ustupim svoju toplu, mekanu fotelju?
Prolazila sam, dakle, u to vrijeme kroz krizu identiteta, izazvanu nedovoljno razvijenom sklonošću prema kućnim ljubimcima. Pitala sam se da li vlasnik voli pticu u kavezu, ribu u akvariju, psa u stanu...? Ili možda onaj ko drži ovako zarobljene životinje zapravo voli - samog sebe?
Tata je uvek gledao da spoji lijepo sa korisnim, pa je bratu i meni nabavljao sljedeće kućne ljubimce: janje, prase, šarana, slatko malo pilence... Čim ljubimac poraste, tata ga prikolje, pa na ražanj. Tako sam još u ranoj mladosti povukla izvjesne frustracije i komplekse.
Na jednom obiteljskom pikniku, na obali Dunava, davno smo imali goste iz Švicarske: dvojicu klinaca rođenih i odraslih u Cirihu u pratnji mame i tate. Premda su naše gore list, malci, kadgod dođu u postojbinu, čude se našim običajima. Tako, naprimjer, vide oni mog oca kako čereči malo, slatko janje, pa ga pitaju: "Čiko, čiko, zašto je umrla mala jaga? Šta ćete sad sa njom? Hoćete li je sahraniti?" A, tata će na to, onako krvav: "Ma jok! Sad ćemo mi njega na ražanj!" Mali gastarbajteri se istraumatizirali, nisu mogli da spavaju tri dana. Propao im kompletan izlet, a još i majka morala da im pravi sendviče sa salamom, dok smo se mi davili vrućom janjetinom i hladnim pivom. Nudimo goste pečenjem, ali oni ni da čuju, vele: "Kako da ga jedemo? Kao da ga gledamo dok skakuće po proplanku." "Pa, šta vi jedete tamo u Švicarskoj?" pitam ja između dva zalogaja. "Drugo je tamo" odgovaraju mi ljubitelji prirode "tamo je meso iz supermarketa, zapakovano, ne vidiš da je nekad bilo živo!" Tek tad sam zapravo vidjela koliko je moj emotivni sklop načet traumama iz mladosti i kolika sam, u stvari, barbarka.
Od rane mladosti imam jednu pomalo ludu opsesiju: kadgod upoznam nekog čovjeka, odmah počnem da razmišljam na koju mi životinju liči. Zvuči nevjerojatno, ali svaki čovek liči na neku životinju. Tako, naprimjer, prvi susjed mi je vepar, drugi som, zatim slijede noj, lisica, gnu... Tetka mi je sova, tetak puž, strina i stric - par zaljubljenih pingvina. Tata i mama su miš i slonica. Zadnji dečko bio šareni paun...
Ako mi ne vjerujete, pogledajte malo pažljivije oko sebe. Probajte efikasan lijek protiv mizantropije: kad prepoznate životinje u ljudima - razumjet ćete, kad prepoznate životinju u sebi - shvatit ćete! Ili, što bi rekao moj dida: "Upoznaj samog sebe", i shvatit ćeš besmislenost fraze: "Čast mi je što smo se upoznali."
Postoje, s druge strane i drastični primjeri nehumanog ponašanja prema pojedinim ugroženim životinjskim vrstama. Poznat je tako primjer jednog seljaka koji je uhvatio parcova u zamku, stao mu na rep, potom ga polio benzinom kresnuo šibicu i zapalio repatog (valjda je čovjek mnogo gledao Tarantinove filmove). Planu parcov za sekundu, pa skiči, uši para, a domaćinu srce puno, misli se: dosta ste i vi mene zajebavali! Skiči reponja, a mučitelj likuje, kad, najednom, ote se glodar, pa trk niz dvorište. Trči parcovčina u plamenu i pišti, a seljak trk za njim, pa udri lopatom da ga dokrajči. Bježi buktinja, seljak za njom, bježi parcovčina, pa pravac pod sijeno. Planu sijeno, zapiri vjetrić, izgori kuća...
Da zlo bude veće, za cijeli slučaj preko novina saznala i Brižit Bardo. Sad tuži nesretnika zbog zlostavljanja ugroženih vrsta. Došla demokracija i za parcove.
Kad smo već kod Brižit Bardo, zanimljivo je kako novinari nemaju volje da spoje dvije, tri vijesti u jednu i tako unesu malo analitičnosti u neki problem. Prije par godina sam pročitala kako je B.B. tužila nekog čovjeka koji je tukao vlastitog psa u svom dvorištu. Čovek nagrabusio na sudu - advokati ga rastrgli kao bijesni psi. Platio veliku globu, propao financijski, od muke se propio, žena ga napustila, pas pobjegao, gazda ga otpustio...
Elem, posle par dana, u istim novinama druga vijest: Brižit Bardo vodi parnicu protiv sina oko nekakve imovine (sic!). Štiti tuđe pse, a tuži rođenog sina. "Nemo iudex in causa sua", što bi rekli Latini.
Tu dolazimo do sljedećeg pitanja: da li je točno da ne voli ljude onaj ko ne voli životinje ili je istina da ne voli iskreno životinje onaj ko ne voli ljude? Psihopata, ukoliko ne može sa rodbinom, prijateljima ili susjedima, počne da maltretira životinje tako što ih obasipa "viškom ljubavi" koju nije utrošio na ljude (usput hrani i vlastiti ego). Jadna životinja šuti. Daš joj hrane i ona zahvalno liže ruku. Ne može da iznese kontraargument, ne može da pruži dokaz, ne može da proturječi. Sa životinjom nema svađe, niti neslaganja - ona ne umije da se ne slaže. Tako se recimo desi u životu sljedeća situacija: čovjek ne govori cijeli život sa dvojicom rođene braće, ali se zato odlično slaže sa dva domaća psa - avlijanera. Ko je sad tu u pravu: čovjek, braća ili kerovi!?
Nedavno je na televiziji duhovita voditeljica napravila reportažu o prihvatilištu za ptice. Nekakva nevladina organizacija za zaštitu životinja napravila prihvatilište za ranjene, iscrpljene i istraumatizirane pernate prijatelje. Građevina na nivou hotela A kategorije, smještena na periferiji grada u parku prepunom zelenila, zbrinjava ranjene ptičice, lječi ih, pa potom pušta u prirodu. I sve bi to bilo lijepo da vragolasta voditeljica nije prokljuvila da na svega stotinak metara dalje leži bolnica - sanatorijum u kojoj se liječe teški rekonvalescenti. Onda je snimila i bolnicu: opao malter, procurili radijatori, poderane deke i prazna kuhinja. Kamerman je potom fokusirao jadne ljude kako leže u pidžamama donjetim od kuće, jedu hranu koju im je spremila rodbina i liječe se ljekovima kupljenim za vlastite pare. Na kraju reportaže zločesta voditeljica zaključuje: "Mnogi od ovih bolesnika bi voljeli da su ptice!" Možda je malo zlonamjerno, ali činjenica je da mnogi ljudi miješaju humanizam sa ljubavlju prema životinjama.
Teologija je po ovom pitanju jasna: Bog je stvorio čovjeka za vječnost, po svom obličju, a životinje su tu tek da služe čoveku! Mnogima ovo izgleda okrutno u XXI stoljeću, ali svatko ima svoje mjesto.
Milioni gladnih i bolesnih ljudi umiru svakodnevno. Pomažite ljudima, a životinje ostavite na miru. Znaju one da se brinu za sebe, a kad se posvađaju kunu jedna drugu: dabogda ti čovjek pomagao!
p.s. sad žurim kući, u kadi okupati, isfrizirati, počešljati, nahraniti, namirisati i pomaziti mog malog avlijanera

"Kad sam gladan
odgrizem komadić
neba,
pa mi se u utrobi
došaptavaju
oblaci i zvijezde."
 

Nekad se smatralo da masturbacija uzrokuje sušenje kičme. Danas se pouzdano zna da politička onanija dovodi do sušenja mozga. Šta navodi mladog čovjeka da zalazi u vode političkog petinga?
Postoji više racionalnih odgovora, ali nijedan nije potpun. Reklo bi se, na prvi pogled, da je "NOVAC" dovoljno dobar motiv za prodaju savjesti, jer kod nas "kada vlast raspiše izbore, mnogi to shvate kao natječaj za nezaposlene". Ekonomski momenat možda jeste bitan, ali svakako nije primarni, niti glavni razlog. U trgovini, špekulacijama i financijskim makinacijama raznih oblika može se daleko bolje zaraditi, pa, ipak, ta zanimanja su tek drugog reda u odnosu na politiku.
Neko drugi bi jednostavno naveo "MOĆ" kao odlučujući faktor za penetraciju politike u svijest mladog dvonožnog stvora. Ni ovaj motiv sam po sebi ne može u dovoljnoj mjeri objasniti najezdu mladih političkih mastrubanata. Moćni su takođe i masoni, rotarijanci, kao i mnogi drugi koji, za razliku od politikantskih svingera, cijeli život provode u anonimnosti.
Treći mogući razlog defloracije dojučerašnjih političko - stranački nevinih omladinki i omladinaca mogla bi biti omamljujuća "SLAVA" koju nosi javno djelovanje. Ali zar takođe nisu slavni i brojni profesori, inženjeri, glumci, slikari i drugi sirotani, pa opet nije navala na ove djelatnosti?
Dakle, za sva tri gorenavedena razloga važi pravilo: "Može da bude, al' ne mora da znači!" Šta je onda glavni motiv koji vodi političkom podavanju mladih naraštaja stranačkim liderima?Moje mišljenje o ovom fenomenu je krajnje paranoično: kompleksi i frustracije upravljaju ljudima - koji upravljaju drugim ljudima. Psihoze, neuroze, histerije, manije, traume, paranoje, šizofrenije, razne sumanutosti i psihosomatski poremećaji dovode do angažmana u politici. NeTko, recimo, nije na vrijeme debitirao na seksualnom planu, drugoga su maltretirali u školi, tukli mu ćuške i zaušnjake, trećem, opet, nije bila uzvraćena prva ljubav, petog su ponižavali i omalovažavali u društvu, šesti je patio zbog kilograma, sedmi zbog patuljastog rasta, osmi zbog impotencije... Bavljenje politikom se pokazalo u svim ovim slučajevima kao najbolja psiho-terapija za lječenje kompleksa, frustracija, psihoza i neuroza svih boja.Frojd je, ipak, bio u pravu: sve se svodi na seks, barem što se politike tiče.
Koliko je bavljenje politikom štetno po seksualni život mladog bića neka pokaže i sljedeći primjer. Jedan moj kolega sa studija je, posle dužeg obljetanja oko simpatične koleginice, najzad uspio da je namami u svoj stan. Da se čovek malo opusti, okrijepi i prikupi snagu na nove studentske napore, jelte. Domaći švalerski odgoj mu je nalagalo da ne navali odmah. Nasuo je piće, pustio glazbu, stvorio atmosferu. Počeo je da čavrlja o raznim temama i, na nesreću, došao do politike. I sve bi bilo u najboljem redu da se nije gore spomenuti student dotakao političkiih tema. Čim je počeo da psuje vlast, režim i predsjednika, djevojka zanijemila, pozelenila od muke i digla nos, jer ispostavilo se kasnije da je bila član političkog podmlatka vladajuće stranke. Naravno, riječ po riječ, dođe i do svađe sa političkom konotacijom. On njoj opsova partiju, ona njemu stranku i od posla zbog kojeg su došli u stan ne bi ništa. Čak i da je ona, posle ovako žestokog stranačkog petinga, htjela - njemu se više nije dalo. Impotencija je prirodna posljedica političke penetracije u svijest mladog seksualnog subjekta."Svega toga ne bi bilo da je Šime na vrijeme otišao u policiju", jer kako je lijepo primjetio Milić: "Nakon rata revolucija je pojela svoju djecu... Ovo što je danas na vlasti jeste rezultat procesa varenja!"...
"Glasat ću za desnicu. S njom imam iskustva još od puberteta."     Šime B. (28)
 

Ponekad mislim da se ljudi koji rade reklame uopće ne trude. Copy/Paste metoda snimanja reklama njihov je glavni način rada. Već svi znaju kako će završiti reklama za deterdžente. Netko ili nešto se uprlja i onda magično sredstvo za čišćenje spašava dan i živote nevinih. Može li itko zamisliti drugačiju reklamu...Npr. majka i njena prijateljica razgovaraju i odjednom dođe njen uprljani sin koji ili mora puno učiti ili se je zasr'o igrajući nogomet u blatu.
Mama (sa smješkom na licu): "O, ne!"
Njena prijateljica (zaprepaštena kao da gleda truplo mačke mrtve tri tjedna): "To nećeš moći oprati. Ta majica je izgubljena za vjeke vjekova. Idem po kantu za smeće."
Mama (s još većim smiješkom): "Ma, ne! (odjednom od nekuda izvuče deterdžent i gurne ga pod nos prijateljici) Oprat ćemo ju novim Arielom!"
Njena prijateljica (sa stravom na licu): "Otkud si izvukla taj detedžent (gleda majci iza leđa)... ovaj... NOVI ARIEL!"
Majka: "DA! Pere učinkovito i čuva tkaninu!"
Njena prijateljica (zaprepašteno): "Nemoj mi reći!... Čekaj malo... Nisu li to isto rekli i za prošlu verziju Ariela?"
Mama (sa sumnjom na licu): "Errr... Ovaj... Pa lagali su. Ova verzija Ariela je bolja. Ona prošla nije ništa prala. Ova je bolja... definitivno bolja. Vjeruj mi. I čak ima nekakve zelene mrvice."
Njena prijateljica (zamišljeno): "Hmm... Dobro ajmo oprat' tu majicu. (odšeću do novog stroja za pranje rublja i majka ubaci majicu u... onu rupu, ubaci malo Ariela i uključi stroj) Čekaj malo! Zar ćeš oprati samo tu majicu? Nije li to trošenje struje, vode i vrijednog vremena?"
Majka: "Pa zapravo, je! Ali to radim samo kad pokazujem prijateljicama kao novi Ariel čisti bijelo rublje.. čak i na niskim temperaturama!"
Njena prijateljica: "A-ha. A to često radiš?"
Majka: "...da. Ali jesi li čula za novu nagradnu igru Faks-Helizim-Uber-Hidro-Mega-Aktiv?"
Njena prijateljica: "Ne. Reci mi sve o toj novoj nagradnoj igri Faks-Helizim-Uber-Hidro-Mega-Aktiv."
Iritantni klinjo: "Mamice moram puno učiti!"
Majka: "Ajde, mali ne seri! Vidiš da perem rublje! (iritantni klinjo odlazi) Di smo stali?"
Njena prijateljica: "Nisi li malo bezobrazna prema njemu?"
Majka: "Ma ne. Stalno tako dolazi i pita nešto pa mu moram prat' robu."
Njena prijateljica: "Dobro."
Iritantni klinjo: "Mamice, vidi što sam donio! (u ruci nosi prljavog štakora) Jednostavno sam ga morao donijeti. Pratio me cijelim putem kući!
Mama. "Sjajno, bar imaš nešto za večeru. A sad odjebi!" (zapali cigaretu)
Iritantni klinjo: "M-m-molim?"
Mama. "Ti to meni pregovaraš? Nemoj da ti moram oprati usta novim Arielom, koji čisti čak i tvrdokorne mrlje!"
Iritantni klinjo: "M-m-molim?"
Mama: "S kojeg si ti planeta?"
Iritantni klinjo: "M-m-molim?"
Mama: "Molim nije nijedan planet za koji sam ja čula! Govore li hrvatski na Molimu?"
Iritantni klinjo: "M-m-molim?"
Mama: "Hrvatski, seronjo! Govoriš li hrvatski?"
Iritantni klinjo: "M-m-molim?"
Majka: "MOLIM!!! Ajde reci "molim" još jednom! Izazivam te, duplo te izazivam, seronjo! Reci "molim" još jedan jebeni put!"
Iritantni klinjo: "Molim još jedan jebeni put."
Mama (prijateljici): "Vidiš ti kakva ja sranja moram trpiti svaki dan!" (zgrabi sina za facu i strese mu malo praška u usta i pošalje ga van)
Njena prijateljica (zaprepaštena): "... Ej, majica je gotova."
Mama (izvlačeći majicu iz stroja): "Vidiš! Novi Ariel ti opere, osuši i izglača majicu. Onda hoćeš li isprobati novi Ariel?"
Njena prijateljica: "Da. I onda ću ga zaljepiti za leđa, tako ako me netko pita za deterdžent mogu mu ga odmah pokazati. Usput ću zaljepiti i Perwoll kad budem išla igrat' odbojku."
Majka: "Tako treba!"
Loše animirani lisac: "NE! Nemoj kupiti novi Ariel! Kupi novi Rex! On je jeftiniji, a pere kristalno čisto! Pogledajmo ovu animaciju koja će svakog uvjeriti da Rex pere bolje od "običnih" deterdženata!" (crvene i plave molekule napadaju prljavštinu koja shvati da nema šanse pa se odvaja od tkanine koja je sad perfektno bijela)
Loše animirani lisac: "Vidite! Novi Rex čisti bolje i jeftiniji je! To je lukav način pranja!"
Majka: "Nestani, ti mala beštijo! Zar nemaš kakve kokoši da kolješ? (lisac pobjegne) Joj! Nisam ti pokazala svoju animaciju! Sad ću ti ju pustiti."
Njena prijateljica: "Ne treba... Je li to bio... animirani lisac?"
Majka: "Huh?... A, da. Inače dolazi sa svojim frendom animiranim omekšivačem rublja. A ponekad je s njima dobri duh iz veš-mašine. Taj telac mi je već razbio tri pegle. Ali barem mi sin ima nekoga s kim će se igrati, kad je već tako jebeno naporan. Zar ih kod tebe nema?"
Njena prijateljica: "N-n-ne."
Majka: "Joj! Kod mene stalno vise. A na večer me pokriva nekakav prokleto jezivi plišani medo Čokolino ili Kokolino. A tek kad farbam kosu stalno mi se pojavljuje neki tip u ogledalu..."
Njena prijateljica: "Čuj, moram ić'." (otrči)
Majka: "Ne zaboravi novi Ariel. Pere dubinski čisto."
P.S.
Iako je u tekstu Rex optužen da kolje kokoši to se ne odnosi na sve pripadnike lisičje vrste. Sigurna sam da većina lisica i lisaca živi normalnim životom i da ne provodi noći nasilno prekidajući živote domaće peradi. Ispričavam se svim uvrijeđenim strankama.

Pahuljica mala
u tvoje oko je pala
Provukla se kroz trepavice
jer htjela ti je taknut lice.
Htjela je biti lijepa
za tvoje tamne zjenice.
I pahuljica mala
na trenutak je stala.
Bijela u haljinici od kristala
pred tvojim okom je zablistala
da ti uljepša dan.
Ali, potonula je u tvom oku
u toplinu neslućenu, duboku.
Plesala je san.
U oku tvom
našla je svoj dom.
Htjela je biti zauvijek samo tvoja
dok se topila u sjaju duginih boja.
Dotakla je u zjenici svoj odraz
i kao suza kliznula niz tvoj obraz.
Na toplim usnama
još je trag poljupca ostavila,
a tad prozirna kao kiša u zemlju udarila.
I nevidljiva je nestala,
sa sivim se sledila.
Jer jedna kap vode
već se slila na tvoj dlan.
Već je tamo bila,
moleći za sunčan dan.
Nije znala ta pahulja mala
da je baš u tvoje oko pala
i da će s tvog lijepog lica pasti kao kapljica.
Jedna mala pahuljica
htjela je biti Snjeguljica u tvom srcu.
Samo je za tebe
htjela biti zauvijek lijepa i bijela.
Dala je sve svoje
za tople oči tvoje.
Snježni život svoj
da vidi osmijeh tvoj.
 

Dodirujem te, slatka neizvjesnosti.
Naši susreti su savršeno isplanirani
čudnom voljom dobrih ljudi.
Tako je i ovaj put. Vraćaš li se zbog igre ?
Opet ću s tobom proći kroz ista pravila.
Opet ću ljubiti mudrost tvog tijela
skrivenu iza zamagljenog stakla. Sudije ce nas čekati.
Kiše i planine će čekati.
Prljave ceste i preostale zime su vec osuđene.
Znaš da su svi ratovi umrli duboko u nama.
Vjeruj mi -
baš kako je govorio naš dobri Ucitelj iz Japana -
riječi i dodiri su uvijek dovoljni.
Prave riječi i Pravi dodiri …
Opet te vidim, slatka neizvjesnosti.
Vjeruj mi i pričaj o svojoj prošloj jeseni.
Putovanja si nastavila
iako ne možeš voljeti snijeg tuđih umornih noci.
Nedostupnisami po sebi, naši snovi su bodljikave žice.
Upleten u njih, tražila sam skloništa u pustinjama tuđih razmišljanja.
 Nisam znala da nema izlaza. Ovaj put nebo nije bijelo i ti koračajući spavaš.
Vjetar tjera naše kose u pravcu potrage.
Moje otvorene oči i tvoje sklopljene rukene mogu roditi ljubav … niti je ubiti.
Sve Stvari se odmotavaju i nestajem u samom sebi.
Odmori se. Čeka te putovanje.
Spavaj spokojno i sanjaj kako te budim
tek da bi sa prozora pjesme skupa brojali zvijezde.
I sjeti se … koraci su jedini putokazi.

Osjećaj unutrašnjeg nemira. Osjećaj koji razdire razum. Osjećaj koji vodi instinkt. Požuda. Jednostavna volja za osjećajem dodira topline usana. Nema svjesnog upravljanja misli, nema predrasuda, nema ograničenja. Požuda.
Stvori se jedan trenutak u kojem se ne razmišlja o posljedicama. Postane tako stvaran i tako jak da pokrene vrelinu krvi u obraze. Stoji u tom vremenu koje ne postoji i čeka, čeka da ga neko ugrabi. Traži se jako, traži se uz žrtve i posljedice. Želi se ispuniti i prestati, ali samo na neko vrijeme… kratko vrijeme. Misli lebde visoko, visoko iznad želje vraćanja u stvarnost postojanosti tijela. Tijelo zna, tijelo uvijek zna što želi. Tijelo pokazuje kako želi i što mu je činiti. Krila su osjećaja jaka i vinu nas visoko, visoko iznad bilo koje granice sputavanja. Sretni smo, sretni u vlastitom obožavanju osjećaja strasti. Želimo ga dijeliti, brzo i bez razmišljanja. Želimo u tome osjećaju biti sami, ali opet zajedno. Zajedno s onim koji ga prihvaća, ali kako? Onako kako mi to osjećamo. Strast potom dobiva svoj smisao. Živi.
Pogled je jak, prodoran. Stisak pokazuje vrelinu želje, želje tjelesnog ispunjenja kroz sastanak duša u jednom dahu ljubavi. Polako se uvlači u svaki poljubac tijela željnog htjenja. Požuda. Za neke razvratna misao ljubavi. Jednostavno, požuda. Želja misli pokreće vjeđe. Vjeđe se sklapaju i prepuštaju oku prekrasni ton boja osjećaja predanosti. Tijelo ne sluša misli, prepušta se toplini ruku, toplini poljubaca. Stanka. Stanka u vlastitom osjećaju prepuštenosti nesvjesnom gibanju tijela. Polako i nekontrolirano. Požuda.
Stigne poruka nošena mirisom kože. Uvlači se u nosnice. Ubrzano se diše. Želi se osjetiti pokret i želju drugoga tijela. Spojena, sretna i u trenu nepokretna. Vole se svemir i ljubav. Vole se. Postaje nepodnošljiva misao razdvajanja, želi se ostati zajedno taj trenutak, trenutak u kojem nema vremena. Sve je oko nas usporeno i magličasto. Postajemo svjesni naše ljubavi. Postajemo svjesni osjećaja koji nas vodi. Vodi nas daleko. Spremni smo taj trenutak reći i učiniti sve, samo da traje. Samo da traje.
Biti voljen. Biti željen. Radoznalost u otkrivanju osjećaja strasti. Strast. Jako i kratko osjećanje oslobađanja vlastite nevoljenosti. Oslobađamo se svih sputanosti, postajemo potpuni, potpuni u odgovoru drugoga tijela. Tijelo koje nas želi i prihvaća. Sreća. Opijenost odvajanja od svakodnevnice. Prekrasno odvajanje od toksičnih utjecaja svakodnevnice. Bitno je samo htjeti. Htjeti se prepustiti. Postajemo bespomoćni pred pogledom davanja ljubavi. Postajemo sami sebi razumljivi i voljeni. Našu ljubav prema sebi osjeća drugo tijelo i uživa, uživa u slobodi kretanja misli. Prepušta se, prepušta se zovu prirodnog pokretanja instinkta. Osjeća, osjeća da vrijedi i da je željno. Daje se.
Požuda. Kratko i jasno osjećanje ljubavi. Jednostavno je, samo se treba prepustiti. Prepustiti nekontroliranom osjećaju želje. Život je avantura.

dobro sam.
vraćam se sebi.
počinjem iznova.
učim hodati.
korak po korak.
doručkujem, ručam, večeram.
šetam gradom.
ponekad zaspem.
snovi ionako uvijek završavaju.
dobro sam.
gledam kroz prozor.
oblaci.
to nisam ja.
snovi ionako uvijek završavaju.

nakon završene veze:
1. izbjegavajte vjenčanja - ja sam u petak bila na jednom. mazohist. nema osobe koja nije pitala a gdje mi je dragi. babe, dede, tetke, stričevi, ujaci, kumovi i sva ostala rodbina koju vidim jednom godišnje, obično na vjenčanjima ili sprovodima, gledala me ko najjadnije stvorenje na svijetu. NIŠTA, ali ništa im nije bilo važno nego me ispitivati :"a kad će tvoje?"," a gdje je pratnja?", "s kim si došla?", " znaš moja mirelica je opet trudna", "magisterij si upisala? pih! a kad ćemo kod tebe u svatove?", " nije li vrijeme?"...                       NIKADA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
2. nemojte se napiti u gore navedenim svatovima - sve sam dobro podnosila do negdje iza ponoći kad me dotukao ne znam koji jeger po redu. u jednom trenutku nisam znala da li plačem ili se smijem. suze radosnice ili suze depresivne. hvala frendici koja me odvukla na zrak da se smirim. nakon dva dana kad sam izašla iz skoro alkoholne kome /malo pretjerujem, al mi je oprošteno/ , naravno da mi je bilo još gore.
3. u stanju delirija ne nazivajte bivšeg - ja sam zvala negdje oko 3 ujutro u polukomiranom stanju uzrokovanog alkoholom. valjda zaboravila da isključuje mob kad ide spavati. jer da se javio mislim da bih propala u zemlju. ali tad mi mozak nije radio. mob mi je sad kod frendice da ne bih opet došla u napast.
4. koliko god jadni bili, flert iz očaja sa bilo kim vam neće pomoći - drugi dan nećete znati kome ste sve dali broj moba pa kad shvatite da je jedan od očajnika bio miro iz susjednog kvarta kojeg izbjegavate već 10 godina jer apsolutno niste zainteresirani, bit će vam još gore jer ga se nećete moći rješiti. kako mu objasniti na lijep način da je situacija od sinoć nešto što želite zaboraviti.
5. kartice, čekove, pa i gotovinu /u jako kriznim situacijama/ pohranite na sigurno mjesto gdje ih nećete sami moći naći neko vrijeme - manijačko trošenje novaca i peglanje kartica neće vam ni malo olakšati. vjerujte mi. minus na računu samo će se povećati do neslućenih granica. osjećaj sreće uzrokovan šopingom kratko će trajati. bolje da ne pričam šta sam sve pokupovala proteklih dana.
6. ne zovite bivšeg - gotovo je!!!!!
valjda ću još ovo pod rednim brojem 6. usvojiti.
ostalo mi je jasno.
;)

veze na daljinu su sjebana stvar. ne moš raditi ono što normalni parovi rade. kad se vidite skačete jedno na drugo i sexate se do iznemoglosti. i onda čekaš opet idući vikend ili neš drugo do ko zna kada.
do tada nikad nisam imala dečka koji je živio 400 km daleko. ponekad uza sve oblike suvremene komunikacije /telefon, internet, sms, mms/ ti se čini da neš nije u redu. moja frendica bi rekla intuicija. a ja sam živila u oblacima. razgovori s početka koji su znali trajati satima postali su sve rjeđi. nije više bilo poruka za dobro jutro ili laku noć. a ja sam žensko i želim to. onda lakše zaspem.
a i viđanja vikendima su se prorjedila. činilo mi se ponekad da se vijamo po čitavoj hrvatskoj /sad sam ja na seminaru blizu tebe, sad imam sajam u dalmaciji, a ti sastanak u blizini.../. e sad, ja radim jako puno. a i moj tadašnji isto. i putujemo po čitavoj lijepoj našoj. i sad ja ko pravo žensko počela razmišljati: ma sigurno opet radi, u gužvi je, sigurno opet sastanak uprave, jadničak moj umorni, a još otvara i privatnu firmu...tipično negiranje i guranje glave u pijesak.
a da je za poruku dovoljna sekunda valjda zaboravila. tješila sam se onim njegovim jednim pozivom dnevno u kojem bi vječito kukako o poslu i kako je umoran jer radi jako puno i to tako odgovornu stvar. nježnosti više nije bilo. spontanost se odavno izgubila. i tako to trajalo neko vrijeme. i ja šutim. reko valjda će proći i opet sve doći na staro. a onda više nije bilo vikenda. neko vrijeme. i šta sad? pa reko ajmo razgovarati.
e sad da neš pojasnim. ja se nikad ne svađam. valjda traume iz djetinjstva. kad čujem da netko povisi ton, meni se okrene želudac i kidam nalijevo. smatram da se svaki problem može riješiti razgovorom. i da ljudi moraju biti iskreni i onda se sve riješi. razgovor, razgovor i samo razgovor. kako naivno!!!!!!!!!
i tako ja mojoj žabici kažem /telefonom naravno/ kak osjećam da neš nije u redu. i nije bilo. prvo što mi pitao jel ja želim prekinuti. ostala paf. spika kako ne zna šta bi on. traume iz prošle veze ga proganjaju. nije siguran. boji se. a ja još slijepa. šutim i slušam. i mislim se ajde budi strpljiva. njemu treba samo vremena....pusti ga malo na miru. i počeo on stvaro opet zivkati stalno. ali...sve opet službeno. osjećala sam se ko poslovni projekt.
idućih par vikenda se zaredali sastanci, sindikalne igre, vožnja frenda u graz... a ja čekam i šutim. i brojim sad već tjedne od našeg zadnjeg susreta.
sva sretna prošli utorak mu javim kak sam dobila par dana starog godišnjeg i kak bi mogli napokon spojit više dana i bit malo duže zajedno. e sad, ono što slijedi, mislim takvo izvlačenje nisam vidjela nikada. možda bude morao u ljubljanu, a onda italija. još će mi javiti, al posao je posao. jadan ne zna šta bi prije napravio, odgovornosti, sastanci, bolesni ljudi oko njega, uprava, menadžeri i slične gluposti. psmtr!!!!!!!!
srijeda. moj rođendan. čekam. ništa. ništa. ništa.
četvrtak. ja zovem. više nisam izdržala.
i tak ja više nemam dečka.
veze na daljinu su sjebana stvar. al još vjerujem da se sve može ako se hoće.
i tak ja više nemam dečka.
a idući će biti nezaposlen :))))