Gotovo.

Pogled u kojem je receno sve.



Dolaze po mene, zar ne?



Bit cu dobro...samo me pustite da malo odmorim...



Oprostite, jeste vidjeli mozda moje ljude?



Bez komentara.

Proglaseno je stanje karantene.
Uspio sam organizirati dvije ekipe sastavljene od bivsih vojnih ronioca, pripadnika (i jedne instruktorice) GSS-a te nekoliko ronilaca-amatera.
Međutim - STOP.

Sistem je opet pobjedio moral i srce.
Vojska je zatvorila podrucje Gunje.

Napisati kako se sada osjecam je vrlo tesko.
I necu reagirati na podjebavanja iz prijasnjeg posta u kojem sam se pohvalio u cemu sam uspio nakon tri dana truda i neprestanog zivkanja okolo...u isto vrijeme citajuci i trkeljanja vecine.
Zao mi je jedino sto su se na moje postove i komentare javljale vecinom osobe koje nisu bile prozvane...ali tako uvijek i biva...pizde sute kada se zakuha.

Zamjerajte mi sta god zelite.

Tako me boli kurac.

I da, jesam emotivac.

I da, lako popizdim.

Ali nitko nezna kolika je moja vezanost uz zivotinje ali i dobre ljude.

Ovdje je takvih jako malo.

I ''jadni'' sute.

Međusobno se ponekad izjadavsi jedni drugima kada ih nagaze osobe poput ATS i ine prikaze tog tipa...kakve god sve nadimke imale.

Ali jedno cu vam sada reci...vama prozvanima u recenici iznad - volio bih vas uzivo sve sresti.
I cekati da naglas ponovite ijednu od provokacija ili slicno.

Bez obzira mozete li me cijelog popusiti ili imate 150 kila vjerujte mi da bi se iznenadili ishodom.

I da...svoj bijes i tugu nakon prica o psima koje su pronasli utopljene polomljenih zubiju dok su pokusavali pregristi lanac sam sada prenio na vas...

Ni krive ni duzne?

Ma tko vas jebe. Osjecajte se kako su se osjecali oni koje jebete vec dugo vremena ovdje.

Hrvoje