Kaj je ovo?

Kako je prekrasno nebo beskrajno,
dok na krilima njime plovimo.
Kako su prostrani oblaci bijeli,
kad bismo nad njima preletjeli.

Kakvog li je čarobna sjaja sunce,
dok nadlijećemo visoke,planinske
vrhunce.
Kako li se sjaje,snježno,bijeli vrhovi,
u sutonu zrakama sunca obasjani.

Uz duge sate nebom proletjele,
zaboravili bismo sve strahove.
Spokojne duše i mirna srca,
pred nama bi obzor znao da puca.

A kada nam duša letjeti prestane,
opet se vraćamo u dubine tamne.
Ponovno ćemo čekati svoj trenutak,
kad pred nama će nebo se raspucat.

Nova će tada igra započeti,
bijeli će mjesec igru nam pratiti.
Nebom ćemo tada mi gospodariti,
na modrome nebu,zvijezde upaliti!


Link
Link
Link