Gotovo.

- Ne, ja učim na greškama drugih...

Savrsen odgovor na totalno bezazleno pitanje starih prijatelja/poznanika koje opet sretnem nakon dugo vremena...
Pomalo sarkastican i uvijek izmami osmijehe...te odmah u startu stvori zid oko teme o kojoj ne zelim pricati...

Nisu ljudi zli...ne, daleko od toga...cak s tim pitanjem sasvim nesvjesno daju kompliment odmah u startu...pokazujuci da me vide u svojim ocima potpuno ravnopravnim i ''velikim''...''normalnim'' :-)

No...ima nesto sta samo ja znam...


Svi sanjamo pronalazak idealnog partnera zar ne?
Obitelj, djecu, mirni kutak i lijepu starost...

Drustveno a i genetski nam je to ukodirano...

Sanjam i ja.

No.
Poput zivotinje rođene u zoloskom vrtu neznam za drugacije...i navikao sam na ovo tijelo.
Navikao sam i ljude na ''sebe'' tjs svoju pojavu.

Godine su bile potrebne za to...godine rada na sebi a i na svima ostalima...filtriranja drustva, stvaranja back-up planova za neugodne situacije s ljudima nizeg intelektualnog razvoja, gomilanja strpljenja za objasnjavanja...

I onda shvatis koliko je to vremena.
Truda.
Snage.

No ajde...vrijedilo je...valjda...sudeci po misljenjima drugih o meni.


Ali...
Hmmm...this is touchy subject...i bas trazim nacin za zagrebati ovu temu...

Imam prijatelja u Puli koji je iste visine kao i ja.
Godinu stariji.
Proveli smo kao klinci 4 godine u djecjoj bolnici Kantrida zajedno.

Ozenio se (''normalnom'' curom'') i dobio curicu.
Lijepu malu slatkicu...no malenu kao i on...kao i ja...mi.

Je li znao da su sanse za to i prije nego su planirali dijete 50%?

Da, 50 %.

I je, prihvacen je u svom gradu...znaju i njega i njegovu zenu...dobri, vrijedni ljudi...voljeni od okoline...

Ali...



...mozda sam kukavica...mozda sam i realan...no znam ono sta samo ''mi'' drugaciji znamo...


Znam kako je bilo tako odrastati.


I nisam spreman radi svojih zelja riskirati da netko prolazi kroz vecinu onoga kroz sta sam ja prolazio.

Zanesem se ponekad...i zaljubim...osvojim te sam sebi i ''njoj'' pokazem tko sam i kakav sam...

No onda opet stanem.

Nakon femme fatale s kojom sam otisao cak i puno dalje nego li sam mislio sada cak i puno prije.
Puno, puno prije...

U strahu od cega pitam se?

Puno toga.
Jako puno toga.

Ovo je balkan.
Ne Europa.
Balkan.

Da zivim u Belgiji, Nizozemskoj ili bilo kojoj zemlji vece razvijenosti mozda ne bih ni dvojio posto je i socijalna osvjescenost tamo na visoj razini...
Ali mi granicimo s Bosnom i Srbijom...
Enough said...

Ostaje mogucnost i trazenja partnerice koja vec ima svoju vlastitu kako bi zatomio tu potrebu sudjelovanja u odgoju i stvaranju jedne nove osobnosti?
Da, da...hipotetski...

No...i ta djeca ce se naci u okruzju druge djece koja ce mozda iz najobicnije znatizelje postavljati pitanja...

Huh...
Kukavica...

No neka...jos uvijek je zelja manja od hrabrosti.
A strah od buducnosti i samoce se uspjeva zatomiti iako se vecina prijatelja odavno ''usidrila''.

Muzika.
Pisanje.
Pas.

I poneki izlazak...



Hebeno ce biti odluciti kako i sta dalje kada dođe do tog trenutka...iako osjecam kako mu se opasno priblizavam...tjs dotakao sam mu se margina...posto je pitanje iz naslova sve cesce i cesce...

Ne razumiju...ne vide...jer ni ne razmisljaju...sigurni u svom svijetu mirnih ostvarivanja ocekivanja...

A ja polako shvacam da i moji starci imaju jos jedan cvor za pregristi...i da nista nije zavrsilo s pustanjem u svijet...posto je na meni odluka hoce li ikada biti djed/baka...

Jbt...

Teret okoline.

A opet krociti sam je također ponekad jako tesko...i fali taj netko...pa makar da ti digne zivce ujutro :-)

Link

" Godine su bile potrebne za to...godine rada na sebi a i na svima ostalima...filtriranja drustva, stvaranja back-up planova za neugodne situacije s ljudima nizeg intelektualnog razvoja, gomilanja strpljenja za objasnjavanja..."

Truli, ne sviđa mi se ova gornja rečenica. Ako si se morao truditi da ljude svedeš na niži nivo... zašto trud, zašto nivo? Nisam shvatio tu tvoju ljestvicu za koju si se toliko morao potruditi. I toliko vremena. Možda i prisile?!

Komentar kao komentar!

Ljudi koji se ''zableje'' kada vide nesto neuobicajeno...iz neznanja ili nedostatka opce kulture.

Molim te, nemoj se sa mnom truditi. Samo klikneš " obriši! "

Svako pitanje zasluzuje odgovor.
Barem iz postovanja prema vremenu koje je bilo utroseno za pisanje...

Jednostavno...preseli se,promijeni sredinu

Djesi " slavonac ". B-)

Turnem ti kulen :)

truly, predaješ previše važnosti tom pitanju.

uzmi u obzir da je večina razgovora čisto salonska, ako nije o vremenu, onda o tome radiš li ili ne radiš i jesi li se oženio ili nisi i imaš li djece ili ne.

kad te sretnu sutra, opet će to pitati, a načelno ih niti ne zanima, niti te ne slušaju. jer je očito da ih rijetko srećeš, toliko rijetko da ništa o tebi ne znaju, a niti ne žele znati.
samo smo u krivoj životnoj kulturi, gdje se šutnja smatra nepristojnošću ili je obično napeta šutnja, pa se konverzacija obavlja- površno .

hjoj...
samo se zadrži na ovoj svojoj misli

- Ne, ja učim na greškama drugih...


sasvim zadovoljavajuće, dovoljno i nadasve mudro
:)

odluka na tebi?
da li ćeš postati otac???
što? bit ćeš i tata i mama tom dejtetu a nosit ćeš kao klokanica
a zečeće??
oprosti
predoslovna sam i
i spadam u onaj niži nivo,od kojeg "trneš" u kontaktima :)
tebi treba instruktor -ica življenja,mlađahna bistra i vedra dama ,jer si jako depresivan