Gotovo.

...a ne moci se niti zeljeti zamisliti u njenoj blizini.

Link


Jos uvijek, ponekad, emocija probuđenih alkoholom dok se u gluho doba noći vozim gradom i naletim na kontrolu prometa sa uzitkom stisnem gas i ne zaustavim se na njihovu ''naredbu''.

Logike u toj odluci nema...osim jednostavne kalkulacije da se bjezanje sankcionira kaznom od 2000 kuna (ako te ulove i to dokazu) a samo alkoskopiranje (+ sve ostalo sta ti nađu kada odmjere plateznu sposobnost po autu, odjeci ili mobitelu kojeg imas) uvijek premasuje i petaardu...

Samo emocije...

Adrenalin.

Ego i snaga auta.

Dokazivanje vozackih sposobnosti.


Nikada me nisu ulovili.

Vjerojatno ni nece.


Vec dobro upoznati i s vozacem i sa tablicom...


To je posebno stanje uma u kojem razmisljas samo o cesti i brzinama prijenosa.

Timing-u kocenja i dodavanja gasa.


Zjenica rasirenih kao kod nocnog lovca procesuiras svaku sjenu ulicne lampe i svaki listic na cesti...krajickom oka zalijepljen za retrovizor...sve dok plava prijeteca svijetla ne nestanu iz vidokruga...


Veliki krug...

I nikada direktno u dvoriste...


A onda nastupa PTSP.


Kojeg se dugo ispire toplim tusiranjem...dok se on hladi zasticen pravom privatnog posjeda...i Benom koji cita mirise pokupljene putem...


Da...uzitak...koji nema veze s zdravim razumom i ponasanjem odrasle osobe...

No ima li ijedan?

Link