Gotovo.

U širem krugu prijatelja (ustvari poznanika pošto su to ljudi uz koje sam još uvijek vezan samo nekim poštovanjem ili zajednickim uspomenama iz mladosti) imam nekoliko njih koji bi na drustvenoj ljestvici kotirali kao ''uspjesni''...

I unatoc pricama koje prate neke od njih prema meni su kao i ja prema njima ostali fer i iskreni...sto mi je ustvari u ovom periodu zivota najbitnije...

Zasto im je jos uvijek drago otici samnom na kavu ili odvojiti neko vrijeme za razgovor ili setnju?
Je li to sazaljenje zbog poznavanja spleta losih okolnosti kroz koje sam prosao te se zato nalazim u ovoj situacij koja je apsolutno suprotna zivotu od prije 5-6 godina?
Ili zelja da zbilja pomognu?

Neznam...ako i to pocnem analizirati taj krug ce se također poceti drasticno smanjivati...

No jedno je zajednicko svim tim druzenjima...

Nakon uvodnih kurtoaznih recenica i prisjecanja tih zajednickih trenutaka razgovor uvijek ode malo dublje...prvo kroz smijeh a kasnije i u ozbilju...

Znam da me postuju zbog mojih stavova i nacina razmisljanja.
Svjestan sam toga i da smo bili poprilicno slicni u mladosti...a oni su ti koji su se polako ''odvojili'' loveci samo jedno - karijeru i novac.

I uspjeli su...koliko god bili optereceni poslovnim problemima i stresom no uspjeli su...barem za hrvatske pojmove ''uspjeha''...

Ali.

Ne volim njihove savjete.

Jer uvijek su isti...

''Da Hrvoje, u pravu si potpuno glede toga sta govoris...ALI... '' (!!?)

Nema ''ali'' ljudi moji...nema...

Ako je netko u pravu ne smije postojati nista na ovom svijetu da bi ga se osporavalo.

Nikakav novac, nikakve ''nagrade''...

Jer tada osim crnog i bijelog dobivamo ''sivo''...
A sivo je nesto neodređeno i stvara prostor za poteze koji ce uvijek biti objasnjivi od strane onoga koji ih poduzima...ma koliko god on losa osoba bio...

Sivo je i dovelo ovo cjelokupno drustvo, pa i sami svijet u stanje krize, nemorala i lopovluka...pardon, tajkunizma...


U prvim razredima ekonomske smo imali predmet koji se zvao ''Novcarstvo''.
Super profesorica koja nas je na tako zabavan nacin ''provezla'' kroz nesto sta je ustvari poprilicno dosadno - povjesni razvoj novca te njegovu ulogu u danasnjem svijetu...

Od kamencica, preko zlatnika do danasnjih papirica...i jos koju godinu do bitova na memory stick-ovima i cipovima.

Novac.

Razlog za sve cesci ''ali'' ljudima koji shvacaju sve negativno sta je glad za istim donijela...

I taj ''ali'' nije nimalo drugaciji od onoga za nerazumjevanjem ili stigmatizaciju npr. vegetarijanaca, homoseksualaca ili bilo cega ''drugacijeg''...

Ali.

Ma nema ''ali'' ako sam u pravu i realno gledam u istinitost ili opravdanost nekog poteza.
Nema ''ali'' za temu koja je potkrijepljena cinjenicama.

''Ali'' je za svijet politicara i manipulatora svih vrsta...

A ne za ljude koji zbilja zive zivot.

Jebo Vas ''ALI''.

Ja najveći! Ali Muhamed

U pravu si, ali....
Ma šalim se, mislim da si u krivu. Svijet nije crno-bijel. Niti ljudi. Zato uvijek taj "ali".
Bogatstvo upravo jest u barem pedeset nijansi sive :)
Iako sam sklona tvom crno-bijelom pogledu, iskustvo mi govori drugačije. Možda si mislio na nešto određeno kad spominješ novac, no općenito govoreći itekako postoje razlozi za "ali".
U pravu si jedino što ne slušaš savjete, jer njihova istina je samo njihova, ALI ne i tvoja :)