Gotovo.

Link

U Englesku.
Prije nekih sat vremena mi je to javila njena najbolja prijateljica...koja je ostala negdje između nas...

Mislio sam da mi je postalo sve svejedno u ovih godinu i pol koliko je proslo...

Mislio sam i da je ne volim vise.

Puno toga sam mislio.


Ali u trenutku kada mi je to priopcila noge su se zbilja poljuljale...a zeludac...zeludac se vezao u cvor...

Sjeti se covjek...sjeti se divnih trenutaka dok smo bili svatko za sebe a opet MI...i takvi planirali bas ono na sta se ona sprema...

I zaboli.

Jebeno.

No to je to...i sada cak i srce mora prihvatiti da je gotovo.

Zamolio sam prijateljicu samo jedno...da i njoj i meni pomogne da odrzimo jedno obecanje...

Da se nikada necemo razdvojiti bez pozdrava.

I eto...kroz neki sat, kada se ova dođe oprostiti od nje nazvat ce me na mobitel i dati mi nju...valjda...

Za taj finalni goodbye i good luck...

Dugo ce biti ovo cekanje...

Duze od svih proteklih mjeseci...

uh,gadno...
ali vjerovao ili ne,vrijeme liječi sve,
možda čak osjetš olakšanje što
su okolnosti odlučile o tome da se
nade koje su tinjale-konačno ugase

I kako uvijek biva tjs sukladno nadimku kojeg sam si pripisivao na fejsu (Murphy's best prijatelj) nismo se culi...posto je dosla sa onim s kojim je ostala nakon svega...
No mozda je tako i trebalo biti...
Sve se desava s razlogom.
Ili je to glupava uzrecica onih koji jednostavno nemaju srece.

glupava uzrečica.

truli ja se majke mi brinem za tvoje dusevno zdravlje
moraš ju pustiti otići ,razumiješ li?
nemožeš tako....