Gotovo.

Bus je po obicaju kasnio...

A Žabica krcata pandura koji su dijelili kazne za zaustavljanje...

Nisam je ni skuzio isprve...

'' Hej! Upadajte brzo!''

Prtljaga u bunkeru...mala na zadnjem sjedalu...ona na suvozackom...

Potpuno razlicita a tako slicna...

Govora tijela i rada ruku zene koja je neodlucna...i iscekuje...


Pravac Opatija...

Polako...pazeci kroz zavoje...

Jer nismo svi isti...i nije nam vozna opustanje...


Trivijalno cavrljanje...


Nikad nece doci na njeno mjesto.

Niti jedna...


Ali svejedno lijepo je pobjeci iz trenutka u nesto iz proslosti...

Dok kisa na cestu nanosi srebrnkasti sjaj...


Moram ostati priseban slijedecih par dana.

Ne pomijesati realu i iluziju.

Njenu ili svoju...nebitno...




Link