Neka nova svitanja

 
što zrak i seks imaju zajedničko? primijetiš koliko su važni tek kad ih nema.
isto je i sa slobodom.
nju se istinski može osjetiti tek kad je se jednom izgubi - pa ponovo stekne. kad se lanci zatočeništva razbiju... ili kad, vremenom istrošeni, poštujući neki nepisani prirodni zakon, sami od sebe puknu... jer im je bilo i vrijeme.
nakon godine dragovoljnog sužanjstva (koje je najgore, jer u tom zatvoru čuvar nikada ne spava) ponovo pripadati samo Sebi, promatrati svijet vlastitim očima, biti jedini gospodar svojih sati i dana. gledati zidine Grada... i ovaj put misliti na sebe. kupati se u zalasku sunca sa Supetra, biti zeleni, vinom umrljani, vladar Svega, i ne misliti na sutra, ne misliti ni na prošlost, i znati da je Zemlja ipak samo ploča koja se ne okreće oko Sunca, već oko tog trenutka i jednog mirujućeg vilinskog konjica na vlati trave...
osjetiti dekadenciju u svojim žilama, otkriti utjelovljenu Ljepotu i ponijeti je sa sobom.
plesati.
ljubiti Kamen i duboko udisati Grad, piti ga na slamku, i pokušati osjećaj šetnje od Pila do Ploča spremiti u kutijicu negdje duboko u sebi, i ponekad ga otamo izvaditi i u njemu uživati kad kriza pukne u dugim hladnim noćima metropole...
gledati Danče; gledati Lovrijenac i u sebi ponavljati isklesanu mu vjekovnu istinu.
"Non bene pro toto... "
Nisu ti starkelje bili ni glupi...
 
...a i Gundulić odjednom nekako ima smisla...
 

pridružujem se, i molim da ju ne hvalimo previše da se ne iskvari. bila bi šteta.