Umorni Bukovsky

Vladari Stanja

"Ako zamislimo, recimo, svoje misli i osjećaje kao konje koji vuku našu kočiju – vidimo koliko je bitno držati ih na uzdi.

" Recimo, konji koji su po navici, naučili ići u lijevo (recimo um koji je naučio „jahati“ po obrascu sebe jadnoga, tužnoga, žrtve), automatski će nas vući u filmove tuge i „jadnog sebe“. Zato je naš zadatak povlačiti tu uzdu svako malo, vraćajući ga u smjeru u kojem želite ići (primjerice, doživljaj sebe kao osobe vrijedne ljubavi, konstruktivne...). Ne jednom, nego svako malo ga „cimnuti“ jer je trening dugotrajan proces, traži stalnu pažnju. Jer, konji mogu podivljati iz bilo kojeg razloga – kamenčić na cesti, muha koja im zazuji oko uha, a mi, kao vješt kočijaš imamo biti stalno budni i svjesni i najmanjeg trzaja, i prema njemu povlačiti uzde kojima upravljamo svojom kočijom.

Da, ovo traži smisao, i volju, jaku volju i cilj. Nije uvijek lako, ali kočijaš zna – ako popusti, strovalit će se.

Može čak ponekad odabrati da vode konji, da trče u ludi kas i otkriju mu neku dobru stranputicu, čisto iz znatiželjnih istraživačkih razloga. Ali to je opet svjesno biranje: odluka i svijest o tome gdje je granica „luđačkog“ divljanja, i samouništenja.

Vladati svojim konjima, znači vladati svojim umom, ne dopustiti da on vlada vama. To ne znači slijepo natezanje uzdi: nahranit ćete konje kada su žedni i zagrliti ih kada trebaju utjehu, ali u fokusu ići dalje. "

autor: Dea Devidas

Đi-ha!

da ne bi bilo "stoko nevezana"..zato se mora držati na uzdi, lajni, lancu

Doći će tehničko vrijeme i doba gdje će sve biti besplatno, samo ćemo trebati znati tražiti...sve će računalo dati, od spoznaje do love, ako pravilno postavimo teoriju...svijet će biti naš. Tisuću nepotrebih informacija koje je naš mozak sačuvao, već sada može biti djelotvorno na da pronađemo tekst, naslov, glumca, film, sport, knjigu, povijest, zemljopis, biologiju...posao... i da dobijemo otkaz.

Dona, ima nešto i u stoci nevezanoj...na primjer Sloboda!

? tehničko vrijeme? ako dobro postavimo??..previše mi se čini..tih ako..nekak skroz nehumano
a ljudski je i griješiti
napokon penicilin ne bi pronašli..ili barem ne tak, da nije bilo greške

ljudi kojima se na neki način previše daje..na gotovo -osjetljiviji su na anksioznost, depresiju i bla...zato kaj su "naučeni" da je sve posloženo, baš po njihovoj mjeri
isto vrijedi otprilike za današnji odgoj djece, sve kaj se sjete, mi idemo ostvarivati, upisivati, nuditi..a onda dođe dan kad treba sam..a ne zna se kak, jer ne postoji to iskustvo kako do nečega doći

fino je kad postoji odluka..o kasanju, galopu, preskakanju

Čitao sam knjigu na tu temu i čovjek kaže računalu: "Hoću kuću!" A na ekranu iskoči: " Što je to kuća? Molim preciznije upute!"

U biti, takav je život i sada. Znati izraziti svoju kreativnost u želji koju imamo.

Upregnite u fijaker vrance
da obidjem svoje stare znance
da jos vidim te salase
da jos cujem tamburase
da jos cujem tamburase

aaa internet je nešto ko svemir...bog i sto imena tih stvoritelja
pa je bitno precizirati želju, do u tančine, jer onda nema "iznenađenja"
da ne bi vredila ona, pazi kaj si želiš..bla

Možda izgleda kao predaja, ali što sam stariji sve mi izgleda lakše, jednostavnije i jasnije. Kao da sam postao skromniji?!

Ili mudriji?!

a da se svašta posložiti, bez kompjutera:)
i da, samo fino posložiti detalje, svrhu..jer često opće ne znamo što kako i koliko toga
i uključiti filing koji bi nam to ostvarenje donijelo
pa slijedi:
voila!
tražili ste evo vam ga na:D

pa zašto ne? i to je normalno...nemreš se više baš oduševljavat nečim sa 20..kao sa 40..i kusur:)

Jebga, može cipela biti i lijepa i skupa, ali ako žulja...nije dobro.

Recimo. što je mudrost? Skup informacija koje smo pohranili, ili nekakve podsvjesne spoznaje koje se otvaraju bez naše volje... Gle!!!

meni je fora proces..koji vodi. do toga, nečega, zamišljenoga,zaželjenoga..pa onak zaista se sve upregne, da dođeš do iduće stepenice, pa iduće staze..pa bude skroz uzbuđujuće, to putovanje..samo treba biti "budan"

mudrost mislim ide od nas...dio iskustva, dio viđenoga, ročitanoga, djelomično proživljenoga
nije svako s godinama mudar..postupci koje radi ,govore da nije..pogotovo ako se isti/a opetovano žali na jedno te isto i tako stalno

Kad bi mogli sasvim iskljčiti ego, ta mudrost koja dolazi s godinama uopće nije naša. Nije ni naša zasluga, a nije niti nekakva nagrada.

Ne može te čitav život pratiti fama " nesretnih ljubavi " i da se nijednom ne zapitaš:" možda sam ja kriv?" Jedna mi je prijateljica rekla da su je u životu voljeli samo pijanci i luđaci... Volio bih o tome ozbiljno razgovarati.

telefon:)

ma to su šablone vlastitog biranja

offf

cijelo vrijeme na blogu čitam ladonnu koja brije na slobodu svega
a kod toga zaboravlja da je sloboda bez odgovornosti, bez zrelog odabira i bez stajanje iza svojih odluka koje su izabrane slobodnom voljom -obični nered i kaos.

I to je simptomatično za cijelo naše društvo.
Svi bi slobodu odabira, ali ne i odgovornost koje ta sloboda nosi.

http://youtu.be/E81pputQlF0

"ljudi kojima se na neki način previše daje..na gotovo -osjetljiviji su na anksioznost, depresiju i bla...zato kaj su "naučeni" da je sve posloženo, baš po njihovoj mjeri"

ljudi kojima su na putu bili, gore navedeni ljudi- su:

- osjetljivi na anksioznost, depresiju i bla.

i?

šasad?

oće reči da je sve u krucu
i da stvarno moram otvoriti terapiju tih koji su u kurcu i sve to liječiti motikom u ruke.
motika je čarobni lijek
(nema kruva bez motike)

hehe. aj ne jebi, pogni :D

motika u neograničim količinama isto vodi:

- anksioznosti, depresiji i blaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

"zlatna sredina, sinko. zapamti babine..." (b.I. citat)

hmmmmmm

nema žulja bez motike?

:)

ja se zajebajem
ali je činjenica, dok sam kopala ko blesava ni sjekirom me nisi mogao zatuči
sad mjesto motikanja tražim alternativu kopanju.

ono što nije zanemarivo to je da svjež zrak ide uz poljoprivredne radove
a glavni razlog depresije je zatvorenost u prostoru.

i ja se zajebajem. majkemi. i mene motika spasila. al jbg. pokazuje tendenciju i da me sahrani, u zadnje vrijeme :D

gle, nekad sam jutro u pet išla na polje, sad idem na orbitek
nekad sam se pentrala do i po vinogradu, sad imam sprave za mučenje

sjedim od 8 u uredu, sad malo iskričarim i sjedit ću do 8 navečer
onda neću trčati šumom nego opet na spravu za mučenje
i kak nebum sutra u depresiji??

e...

oš moju motiku??

penjala sam se na svaku trešnju u okolici
sad sam se popela na trešnju (kad su bile zrele) bolju polovicu je skoro udarila kap. Kud ću na trešnju. Gle, ljudi se cijeli život penju po trešnjama.
Kao, više se ne penju, jer se opasno penjati na trešnju.
Je, moš mislit. a penjali smo se svi i stalno..

postali smo svi munjeni, samo nas sa svime plaše..

:D

jučer sam ufotkala majku(79 god.) kako juri psa po vrtu i poslala stikovskoj. ih trešnja. ja se popnem na smokvu i nosam mobitel i gorska služba spašavanja mi redovito odgovara...: "POZNAJEMO MI VAŠ GLAS, GOSPODJOOOO! SAMI SIDJITE OVAJ PUT!!!"

isssss

opet me lovi nasmijana depra i cupkanje na jednoj nozi. biće mi motika razbucala sinapse :(

ma nije motika.

al onaj kit za prozore ša brzo sušiiiii

(sad pogni otima boljoj polovici motorku i sikćeeeeee: neš ti mene mene u staro gvoždje, neeeeš! DOK JE BONSAI DRVETA- JAĆ SE PENJATI! SI ČUO!!!)

Mmmmka, dobro je dok ne možeš sama sići samo s trešnje. Što da te GSS mora skidati...nedajbože...sramota za reć...

Imam doma nekakvog alata ( motika, krampova, budakova, lopata.. ) i to sve kao ratni plijen pa ako netko nešto treba..to smo vozali sa sobom radi izgradnje šumskih nastambi i tak...ostalo kod mene...

I sve za ručni rad. Nema ništa modernog, ništa struja, ništa benzin, ništa mješavina...sve radi na žuljeve.

Nasmijana depra....? Blaženo stanje...

Koliko se sjećam puno su lakše pucale grane jabuka, nego grane trešnje... Zato što je stablo jabuke moglu biti puno starije od stabla trešnje. Moja filozifija. Trešnja i nije nešt, dugovječna.

ja ne znam da se ikad itko putka za motiku
ili za knjigu npr