vještičje kronike

..svježine, prostranstva i obećanja
ali to prosranstvo malo plaši i straši, jer se ne može poimati, svjesno, koliko je, pa bi se moglo malkoc i poluditi
(onako kao što neki ljudi polude na sjevernom polu..od one neke beskrajne, nepregledne i neprekidne bjeline snijega)
ali tamo u tom svemiru su djeca naše djece, koja se iz budućnosti vraćaju nama, ovdje i posjećuju nas...
da bismo ih rodili, pa da bi jednom otišla tamo...bez njih nema nas, bez nas nema njih..
ali svemir je u stvari ...savršeno mjesto..
gdje sve znaš i sve si ti i sve je dio tebe
i vidiš i boga, ali ne kao boga već kao moćnu energiju i spoznaš i sebe i njega i dio si svega i sve je dio tebe
i sve je ljubav..doista je
prožimajuća, neopisiva..velika, nepregledna
i samo si sretan i radostan do ushita, do uzvika radovanja..
a ne možeš ništa, ni uzdahnuti, ni vrisnuti, dok cijelo tvoje biće radosno isijava, oduševljeno
ali riječima je neopisivo, mozgovno nepojmljivo, jednostavno osjećaš
jer drugačije ne možeš već osjećati..svakom porom, svakom stanicom bića
a onda to te nosi i nosi
i to ne možeš nikada zaboraviti...


http://www.youtube.com/watch?v=4B5zmDz4vR4...starman by d. bowie

http://www.youtube.com/watch?v=ZYbwdWbl2z0...life on mars by d. bowie


zaključ, zaključ :)
:* :*

Mislim da bi ti život u svemiru brzo dojadio, sori :)

:)