Umorni Bukovsky

1. Oholost………..................... Poniznost
2. Pohlepa (škrtost)……… …... Darežljivost
3. Zavist……………………… . Ljubav
4. Ljutnja, srditost……………. Blagost, ljubaznost
5.Pohota, bludnost…………... Samokontrola
6. Neumjerenost u jelu i piću... Umjerenost
7. Lijenost…………………….. Gorljivost (žar)


OHOLOST

Oholost (oholast) je precjenjivanje vlastite osobe i njezinih sposobnosti, povezano s osjećajem nadmoći spram druge čeljadi. Akademijin rječnik precizira da je oholost stupanj iznad ponositosti, a stupanj ispod nadutosti (sve tri su obilježene i taštinom).

ŠKRTOST

Piše da je pohlepa za novcem izvor svih zala
Škrtost je isto toliko prirođena čovjeku kao i disanje. Od rođenja do duboke starosti ona motivira naše postupke i obilikuje način ponašanja. I naše je shvaćanja o životu pod utjecajem šrtosti. Tako su zapravo sve izreke kao ''samoodržavanje je čovjekov prvi instinkt'' ili ''samozaštita prvi zakon života'' ili ''traži zauvijek najbolje'' – zapravo izrazi šrktosti.


BLUDNOST


Bludnost puno obećava, malo daje, a sve oduzima
Ljudi se u današnjem demokratskom svijetu na mnogo mjesta pozivaju na svoju slobodu i svoja prava pri tome ne gledajući hoće li ugroziti tuđu slobodu, tuđa prava, tuđe dostojanstvo, jer su oni sami sebi na prvom mjestu sa svojim zahtjevima i k njima sve treba biti usmjereno. I upravo tu čovjek prelazi dopuštene granice ulazeći u svijet grijeha.
„Bludnost je neuredna želja ili razuzdana naslada spolnog užitka. Spolni užitak moralno je neuredan kad se traži radi samoga sebe, izdvojeno od svrhovitosti rađanja i sjedinjenja.“
Odričući se prirodnog cilja spolnosti traži se isključivo naslada, a izbjegava odgovornost i posljedice.
Što obećava? Ponajprije ostvarenje same želje koja će biti veličanstvena, dati nam ispunjenje svega onoga što nam drugi plasiraju kao istinu, a time i naših skrivenih maštanja, jačajući pri tome naš ego – biti „faca“ pred drugima.
Što daje? Ponajprije razočarenje, jer osoba ne nalazi ispunjenje svih maštanja i nadanja. Ono što nam je bilo ponuđeno kao istina, sada se pokazuje kao laž. S druge strane ono što nas ponekad najviše plaši jest da to ne dospije u javnost te da tako budemo izvrgnuti preziru.
Što oduzima? A što sve ne?!
To je moja sloboda! Što hoćeš?


ZAVIST



Najveću štetu zapravo čovjek čini samom sebi.
Zavist je jedan od grijeha iz kojeg se rađaju drugi grijesi, druge mane. Kao takva, ona može dovesti do najgorih zlodjela. Neki ističu da od zavisti nastaju mržnja, ogovaranje, kleveta, zluradost zbog nesreće bližnjega i nelagoda zbog njegova blagostanja. Oni zavist karakteriziraju kao moralni pad kojeg se mora posebno izbjegavati zato što je to grijeh koji je karakterističan za Sotonu, i što je sušta suprotnost Zapovijedi da treba ljubiti i neprijatelje. Zavist je karakterističan grijeh za Sotonu, zato što je upravo zavist dovela do toga da se Đavao odijeli od Boga; i što je zavist dovela do pada prvih ljudi. Zavist je sušta suprotnost zapovijedi ljubiti neprijatelje, budući da će zavidan čovjek mrziti čak i prijatelja ako je ovaj bogat i prosperitetan. Govoreći o zavisti, može se reći da se susrećemo s nekom vrstom paradoksa: Biblija ne govori puno o temi zavisti, dok tema zavisti igra središnju ulogu u kasnijoj teologiji.


NEUMJERENOST U JELU I PIĆU



Ne možemo se jednom zauvijek najesti kruha, nego poput mane ima svaki dan iznova silaziti. Stoga hrana nije neka stvar, nego je dar. Nije predmet da ga prisvajamo, nego je iskustvo primjena života. Neumjerenosti u jelu i piću ukorijenjen je u zaboravljanju „čuda „ hrane i života koji od nje potječe. Bulimija i anoreksija nisu samo bolesti, koliko su znaci patnje duha jer još nije otkrio čvrsto tlo koje jamči da vrijedi uvijek i posvuda živjeti. Čovjekov bi ‘neprijatelj’ želio sve svesti na zemaljsku glad, da se zaboravi i ljubav. Želio bi da hrana bude samo „nešto“, a ne znak.
Dante je u Božanskoj komediji opisao niskost čovjeka koji svoj život svodi na proždrljivost. U krugu proždrljivaca sve je turobno, bezoblično blato u kojem se valjaju. Ima i težih kazna, ali ni jedna nije tako odvratna. U tom krugu Dante susreće Ciacca čije ponašanje govori sve o proždrljivcima: Pogled mu je oboren zemlji, on je poput slijepca, nesposoban je vidjeti život. Tim prikazom Dante obnavlja biblijsku poruku:
Hrana je stvorena ne samo da je se jede, nego i da bude dijeljena s drugima!

LIJENOST

Lijenost nagriza našu želju i tako se gubi iz vidika ono što je bitno. Poznam tvoja djela: niti si studen niti vruć! Oh kad bi bio studen ili vruć. Ali jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću te iz svojih usta. Ti tvrdiš: Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne treba', a ne znaš da si upravo nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep i gol .
Varanje da će želja naći smiraj u najnižim strastima i nastranostima u nama ubija dušu i nas s njom. Freud je potražio rješenje u melankoliji, koja se dvojako očituje: u neizbježnom gubljenju ljubljene stvari i u unutarnjem osjećaju krivnje. Nietzsche je pak otkrio isti put najavljujući epohalno srozavanje, to jest lijenost, s nihilističkim učinkom. Doista, zakoračili smo putem obmanjujućeg narcisoidnog samoostvarenja, kao da može nadomjestiti kvalitetu i izgubljeno duhovno dostojanstvo, a nije nas napustila tuga ni besmisleni nemir lijenosti
Besmisleni nemir prouzročen lijenošću može izgledati kao neumorna žudnja za Istinom, ali je najčešće bijedni nadomjestak gubitaka sampg Sebe.

Etogac:

Trebao bih uz svaki od tih glavnih grijeha staviti i po par nickova nas blogera, ali tko sam ja da svrstavam i sudim?! Tko sam ja da prvi bacam kamen.
Ja sam samo mali bloški Đelo Hadžiselimović.
Odabrao MedoDebeli

Ti si ovo sublimirao sam?!
Plijeni pažnju sve u kompletu.

Potiče na razmišljanje.

ono o seksu mi ne odgovara
ako bi se svaki dan seksao
sa drugom bilo bi čudesno
a i hrana dojadi "mana božja"

Vjerujem da bi čitav tekst bio puno provokativniji i bloški primjereniji da sam, uz svaki pečat stavio, po svom mišljenju, i nekoliko blogerskih nickova. Sebe bih stavio uz proždrljivost, Starog u bludnost, a Pasku u Tajnovitost ( jebga , tajnovitost nije porok, ali ostajemo gentlemeni.)
Vjerujte mi da bih većinu mogao, po svom ukusu i po očitoj namjeri provociranja, s grešnim užitkom grafički obraditi u tabelu, a što bih dobio osim komentara.? Malo više priče na blogu. Ponekad je to jako puno, iako kasnije zažalimo.