vještičje kronike

Fritz Perls

Fritz Perls je već oduvijek bio samovoljan. Kao dječak je imao problema sa školskom upravom, bio je izbačen iz škole, a kasnije je umjesto da završi pravo krenuo na medicinu i specijalizirao psihijatriju. Obuku iz psihoanalize završio je kod Wilhelma Reicha. No to ga nije zadovoljilo. Nedugo nakon ulaska u psihoterapiju Perls je raskinuo sa psihoanalizom, smatrajući da nema koristi od neprestanog sažvakavanja prošlosti.

Pričanje o prošlosti vodi nas u sferu intelektualizacije umjesto da nas usmjeri prema onome što trenutno proživljavamo, smatrao je Perls. A problem redovito leži u onome što trenutno proživljavamo. Perls je smatrao da smo svi mi do neke mjere neurotični, pa često stvaramo razne intelektualizacije, racionalizacije, konstrukte koji nas odvode u prošlost ili budućnost, ili neka druga ugodna sanjarenja. Napokon, to je mnogo lakše nego primijetiti što se događa s nama “sad i ovdje”.

To je korisno, jer se tako štitimo od mogućih povreda i boli koju bi nam nanijelo eventualno primjećivanje loših stvari u sadašnjem trenutku. No istovremeno je i loše, jer na taj način određene dijelove sebe isključujemo iz vlastitog doživljaja, oni ostaju negdje izvan nas, neintegrirani. Ne nestaju, ali ih prestajemo biti svjesni.

Ličnost je kao ljuštenje luka, smatrao je Perls. Da bi psihički sazrijeli, ljudi moraju oljuštiti sa sebe te slojeve koje su godinama stvarali kako bi se zaštitili. Stoga se Perls i u terapiji orijentirao na ljuštenje tih slojeva s ljudi. Smatrao je da je besmisleno pitati pitanja “zašto?”, za koja je smatrao da su apsolutno beskorisna jer osobu vode u daljnje racionalizacije, obrane, isprike i glupu ideju da se sve može objasniti samo jednim uzrokom. Umjesto toga on bi postavlja “što” pitanja, poput “Što sada osjećate?”, “Što radi vaša desna ruka?”, “Što sad želite od mene”?

Na taj način osoba bi bila prisiljena osvještavati svu silu osjećaja kojih u svakodnevnim interakcijama nije bila svjesna. Iako je takva vrsta konfrontacije znala izgledati zastrašujuće jer Perlsova osobnost ne bi dopuštala klijentima nimalo uzmicanja, često je ona jednako tako bila čarobna. Perls je odbijao igrati igru koju je igrala osoba nasuprot njemu, i na taj način doveo osobu do stanja u kojem je ona morala preuzeti odgovornost za ono što osjeća. Osoba pred vašim očima u razmaku od samo nekoliko minuta pretvarala bi se iz društveno prilagođenog pojedinca koji se uljuđeno smješka u pokušaju da izazove simpatije terapeuta, u osobu koja izražava ono svoje unutarnje, ono živo, koja se ne libi lupiti rukom o stol kad je terapeut razljuti.

“Odgovornost za vlastite osjećaje (eng. responsibility) je ustvari mogućnost odgovora na vlastite reakcije, mogućnost izbora vlastite reakcije (eng.response-ability)”, rekao je Perls. Oduzimanje mogućnosti klijentu da manipulira tuđim osjećajima vodi do toga da klijent postaje prisiljen preuzeti odgovornost.

Iako ta pravila vrijede za gestalt terapiju, postoje i neke gestalt tehnike koje možete iskoristiti u svakodnevnom životu. Jedna je od njih 5 osnovnih gestalt pitanja koja se možete pitati u svakoj situaciji, i na taj način osvijestiti i integrirati potrebe i osjećaje koji su možda promakli vašem svjesnom umu i završili negdje u okoli, odbačeni od vas i zanemareni. Ta su pitanja:

“Što upravo radim?”,

“Što sada osjećam?”,

“Što sada želim?”,

“Što sada izbjegavam?” i

“Što očekujem?”.

Tih pet pitanja predstavlja početnu točku pronalaska pravog sebe, sebe koji se u nekim trenucima izgubi pod svim tim slojevima luka.

Nemamo nikakav drugi izbor nego da budemo svoji, smatrao je Perls, jer čovjek se počinje mijenjati tek onog trenutka kad se prihvati takvim kakav jest.

Osim toga…

“Ja sam ovdje da radim svoju stvar, a ti da radiš svoju."

To je to.
Osvijestiti.

Centar je sada . Danas... ne vraćati se unazad , niti ići naprijed prije vremena.

Ovaj nacrt je dobar. Te slojeve luka o kojima on piše ja si prevodim kao ograničenja koja običava nametati obitelj, društvo, partner, itd, itd.

prepoznala sam se...nekome arogancija, a meni ulazak u mene samu...ma da me nema ..morala bi se tražiti ..

Samim tim oni bi za pojedinca mogli predstavljati zaštitu tek u smislu kameleonskog preživljavanja u divljini.

i kad postaneš svjesna sebe...vječito zadovoljstvo te očekuje, pa i tamo gdje pojedinci ne dosežu moždanim vijugama...

Kaj da mi bedasti delamo?

Kaj - kaj? Udri brigu na veselje, se razme ;)

niš ti si blagoslovljen na onak riječ-_PPP
" blago onima siromašnim duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko "
:)))

Ne vjerujem u to nebesko,na žalost.Samo ovozemaljsko...

Virtue, nisi ti bedast ni tupko dapače znatno iznad pojedinih muškiča koji samo lamataju karama, a fasada tupost i praznina...

Ja radim, ja osjećajm, ja želim, ja izbjegavam, ja očekujem, a ne oni, drugi...neki, itko :-))

Ali, oni...ne,ne, JA.

Darling nisam lep,al sam zato glup :)

direktna komunikacija..ja bi ovo, ovako
što ti misliš o tome?
:))

meni je to napor..bla, bla
meni je to neprihvatljivo
ne slažem se zbog toga što

Meni samo ovak bedastom kak jesam čudno da se netko gradi pol stoljeća.Pa i onaj gore je zgradil svet u sedam dana...

Ja obožavam JA poruke.

virtue..a da se odlučiš'? :PP
gore veliš ne veruješ
sad veliš trebalo je tom nekome 7 dana..jeah right kak da ne? :PP

Pa tak kažu,nisam videl.Pa i neboder zgrade u jedan mesec....

Moj moto je :"vjeruj u se i u svoje kljuse".Nikak drugačije.

pass pa je..onda oma znaš kaj i da li bi ili ne bi..i mirna bosna:)

Špara se vrijeme.

Svaka osoba je rezultat i njene prošlosti, a da bi se dokučila sadašnjost, treba se znati i prošlost, treba se doći so srži...čak i kad nam se čini da su neke stvari iz prošlosti nevažne, odjednom ti se pojave suze nakon 50 godina i spomeneš stvari, tj. počneš govoriti o njima, o kojima nikad mikome nisi progovorio na glas i - bude dobro, misliš si, pa ipak je to bilo važno...i tada ti sinu odgovori na neka pitanja od danas...
...nakon svega toga, može se doći i do ovih 5 pitanja gore...mislim, prvo moraš zaključiti s prošlošću, da bi mogao govoriti o sadašnjosti

Ovdje se se danas traže isprike zbog stvari od jučer, ne...samo se pokušavaju razmjeti postupci od danas

Jeste da problem leži 'danas' u tome, što 'danas' proživljavamo, ali zašto to 'danas' tako proživljavamo, pitanje je...

...i kada sjedneš u tu fotelju kod terapeuta, dok tiha relaksirajuća muzika svira, i on te ljubazno pita, kako ste danas...cijela stvar, svih 66 godina života nahrupe da bi dali odgovor na to bezazleno pitanje.

I ne može terapeut postavljati neku svoju zacrtanu shemu razgovora s pacijentom, nego se mora prilagoditi pacijentu i samo ga voditi...naravno, terapeut mora znati i zna, 'kako', ali pacijet zna 'što'...u stvari, dozvoljavam da nisu svi ljudi na jednakom nivou svjesnosti o tome što je bitno, a što ne, pa je vjerovatno nekome potrebno više intervencija terapeuta, nego drugome

Uspješnom seansom smatram onu, gdje sam uz pomoć terapeuta otišla na mjesta, na kojima nisam bila nikada, od kad su se dogodile 'stvari', ma šta god to bilo...jer samom verbalizacijom, zvuči drugačije, postaje drugačije, dobija drugačiji značaj...

Pa i ova naša naklapanja na Blogu su neka vrsta terapije, uspješna i manje uspješna...često razočaravajuća terapija, jer se tu otvori srce, a netko ti bubne banalnost i šalu...ali, neki put ovdje padaju i sasvim lijepe diskusije...ajde, istini za volju, jako rijetko

A sad moram ići malo poraditi na fizikalijama, čeka me naporni trening...
...prvo tuširanje, pa onda oblačenje, posebne biciklističke gaćice s tapecirungom među nogama, posebna majica, niske soknice, krute biciklističke cipele, koje se zakvače na pedalu bicikla i najvažnije, srčani monitor, koji se sastoji iz dva dijela, jedan je elastična traka, koja se omota oko grudi, ispod majice, to se ne vidi i ima na sebi mali emiter, koji šalje impulse na spravicu koju stavim na zglob, a izgleda kao ručni sat...kada mi se počnu dizati otkucaji srca, vidim i reguliram si trening...npr. kada dodje do 160 otkucaja u minuti, malo usporim, dok padne na 140 ili 150 i onda opet mogu...za to mi treba samo malo usporiti, na koju sekundu

Da, moram samo malo nešto pojesti, kao pahuljice (cheerios) s mlijekom, da mi se šećer ne spusti...jer kod mene je još jako rano u jutro, ajde, ne baš jako, ali pola 9 u jutro...