d-IVA-n DAN !

Voljela sam i ja nekad ici na utakmice, ne nogometne, kosarkaske, vec rukometne i na bazen, kad su igrali oni momci=muskarci varpolo.
Kazu meni frendice kako su im malo ti vatrpolisti predebeli, a ja se smijem, kao da su sve jucer stigle s lentama s opcepoznatih i uvazenih natjecanja ljepote.
Sad gledam samo jednu tekmu, ne dnevno, tjedno, mjesecno,...vec stalno, za istac.
A na terenu sve poznate face: moja djeca, roditelji, sis, buraz, frendovi, neki dragi ljudi.
A protivnicka momcad bogmec jaka, drze sva odabrana i mocna dozvoljena pomagala: podsmjehe, ignoranciju, prezir, nozeve( za ledja, a i sire) i oci im ludjacki sjaje.
A mi? Skroz cool, laganini driblamo, koji puta i mi nabacimo koju fintu, lopta klizi, voda prska na sve strane kako smo brzi i vjesti.
S tribina  se cuje: malo vas je, malo vas je...i gledaju put nas.
Nije bed, dok vodimo s tolikom prednoscu, a i jurcamo, zaigrano kroz vodu kao delfini. Mi i nebo nad nama.

u tome je i fora, rekoh ti danas :)

Cure ak ima kakvih problema, ja Vas bum štitil!

odoh sad, cujemo se posli.
mali, cini li ti se da smo mi J ili L -ake?

Kao što rekoh u svom blogu, ja se sad probudio i niš ne kontam! Što J ili L?