Umorni Bukovsky

To dođe samo tako. Supruga ode na akciju, skuhani ručak i gotova salata čekaju na peći, mirna cesta i utihnule ptice, mačke spavaju na daski prozora…
..dođe to sa zimskim suncem i hladnim vjetrom, dođe u ožujku na pragu novog doba i novog rata, dođe s pjesmom i svircima, dođe kao mutna, brza Sava, dođe kao dan kojeg treba učiniti dosadnim da bi duže trajao..
To dođe i ostane dok ne ode…
Dođe, ostaje, stoji, čeka..puni sobu, zidove, posteljinu, podove, ormare, dlanove, srce, oči..
Dođu te uspomene na stare ljubavi. Ne, to nije čežnja, ni strast, ni žaljenje, ni potreba…u običnoj urednoj sobi , u običnom brdskom selu čije ni ime nije važno, u selu koje nema ni crkve, ni škole, ni kolodvora, ni autoceste, ni ulica, ni djece.
Sve izgleda normalno, zdravo, probuđeno i sanjivo.
Svi rade svoje kao svaki dan i svi su čekali ovaj petak da bude neki drugi bolji petak, da vide nekakvo čudo, bujicu emocija i Anu Karenjinu, ili bar kočiju, da vide roman i vječnost, da čuju Jesenjina.
Kako se dogodi da jedni ne znaju što je ljubav a čekaju, drugi znaju a nemaju, treći su u bijegu, četvrti se vrte u krugu uvježbavajući svoju samačku piruetu i žive sami, sanjaju snove kojih se ne sjećaju?
Jel' to sve samo život u malim količinama?
Ili iluzija?
Kad se sve to zgusne na jednom jugu, ta pitanja, to neznanje, te krive spoznaje i ta nekritička bol u jednom srcu, da li to srce može puknuti? Trebalo bi, jer ako se ništa ne dogodi, onda će se ponoviti a ovdje je ponavljanje nepotrebno, gura me ustranu, skreće me s puta, nosi alergije i reume ( znate li kako su ružne ruke čije prste savija reuma ? Često te ruke izgledaju kao karikature…žive karikature )
Većina toga na drugima izgleda smješno, a mene brine sve veći broj bradavica i bukovača na mom tijelu.
Tuđa bol je neozbiljna u mojim godinama a moja bol je nepriznata u mojim godnama.
Igram igrice. I nije točno da je naša bol jedinstvena.
Često sanjam osobe koje su umrle. Sve manje je onih koje poznam i koji su živi. Nije to ništa simbolično…Normalno je to.
Zbog toga i ovo, da se nađemo na toj cesti i da si pružimo ruke i osmjeh…kao stara dobra generacija.
I da sretnemo Ines. ( ili bar Lejlu )

fala Bogu da si se vratio i da je ovo opet kao nekad

bok Medonjo :)

jučer, na semaforu...kupila sam mu parfem koji je nekad koristio...i naravno špricnula ga
kako se sve brzo vrati. uz osmijeh ;)
to su ta neka sjećanja, učahurena u nama, koja s vremenom ipak ne nestaju. ovisno kakve su boje, i dobri je to i loše

Dobra je vijest da vam nitko neće zamjeriti ako se napijete, ako pušite, ili ako umrete!

Vrijedi za one za 60+. ! Ovi drugi neka se samo pobrinu za sebe. Pa jesmo li spremni i educirani za preživljavanje?

pa kaj ako i zamjere?
dobro je to dok tuđa zamjeranje ne prihvatimo kao svoje, pa ne znam tko čijom glavom misli :P

Meija, priznam da se otvaram kao već otvreno pivo...vrlo lako. Samo da nije pokvareno.

a opet, ako nam je netko važan, a nekog vraga nam zamjera, ne bumo samo odmanuli rukom, kaj ne?

znaš li da je kajkavski ove godine upisan u registar službenih jezika, ne dijalekata?

je čaša orošena?
:)

Što misliš da li se mi bojimo ovakvih zapisa i ovakvi asocijacija. Ja bih lako mogao napisati ljubavno pismo. I , molim te, čuj ovo, ja se toga ne bojim!

prva sam koja je napisala ljubavno pismo ovdje, na blogu. i bilo je moje, njemu. stvarno.
i ni mene nije bilo frka

;)

Volim kajkavštinu ukrašenu u Bednji. Jučer sam Maju tražio flomaster umjesto flastera i nisam skužio da sam se zajebao... Govorim napamet!
I pišem s velikim početnim slovom na početku rečenice. Bar to!

Evo ti veliko slovo na početku rečenice! :)

Živimo kao da nam je ljubav otrcana tema, a noćima ne spavamo. "Većina se mora probuditi da bi doživjela noćne more....!- kaže Budy.

Ma nije ljubav otrcana tema, nego oni koji o njoj na taj način pričaju.

(ha, kaj veliš na početak rečenice? :)

Znam ja tekstova gdje se može nabaviti velikih slova na početku rečenice. ipak , hvala ( jedno malo samo za tebe )

ponovo pitam - kae bitnije, forma ili sadržaj? :)

lijepi tekst, medo

Do sada izgledamo pismeni. Da se ne bi otkrilo, možda bi trebali usporiti.

u ljubavi - forma može biti lijepo umotan poklon, svileno brendirano rublje
a sadržaj - okrene se, poslije trtmrtanja, na drugu stranu, povuče poplun i zahrče

ha?

Hvala svemirski Jarče... Inače su Jarci teški na pohvalama zato ovo vrijedi dvostruko.

je, njemu se zahvališ, a meni friška figa :/

Sadržaj je bitniji još ako nije u formu skriven.

Ja sam bik :)
jbt, piše jarac, od kad?

idem to odmah promijeniti

je, a opet, forma je prvi korak do prepoznavanja

Meija, nikad ti neću zaboravit ovo jedno veliko slovi na početku i to samo za mene. mali i neočekivani darovi mogu biti jako zanimljivi .

Ti znaš da si mi drag i da bum zbog tebe žrtvovala i svoja mala blog komentatorska slova. :)

E, već par dana čujem grlice u kvartu. Vrt mi je pun šafrana i jaglaca. A ja .... i ja sam šarena :)

Baš pogledah tvoj profil jer me prati fama da se razumijem u horoskop i odmah nalaetim na grešku... Hvala na pohvali, biku!

Znam da vas to ne zanima, ali baš me briga, žalite se upravi iskricatočkacom :P

Osjećam se jako djevičanski u vašem rogato grivatom društvu ;)

pisalo je 1.siječanj,a ja sam 1.svibanj

A da zašutim i demantiram tvrdnju da žene puno, pa i previše, obično nepotrebno, pričaju?

Na mom prozoru, istinskom prozoru koji je na fejsu, vide se jaglaci prekoputa. Ciklus mora ići bez obzira na plin...

bome je tvoja mama imala radni praznik rada, dis :)

ne se bosti s nama, ljube :)

hm...jarci i bikovi su mi kompatibilni, a ti si, do prije par minuta bio i jedno i drugo :))

Pričaju puno,a da li je nepotrebno to ćemo pred svjedocima. Jer, tvrde, da neka pričaju, treba samo slušati...

ne mogu biti oboje istovremeno, honey

.......


:)

sad bez zezanja, primijetila sam da na moju glagoljivgost utiče raspored hormona tijekom mjeseca
meni je to opravdanje, tak da molim da se uzme kao olakotna okolnost ako mi se, slučajno, a namjerno omakne koja riječ viška :D

Neka je viška i friška!

Zaželio sam se sućuti!

Ja godišnjeg, sunca, ljenčarenja i hladne lubenice :)

Godišnji se treba zaslužiti. Tako je bilo u moje vrijeme.

Ti bi dobila jako puno dana kad bi tu obračunavali i broj komentara i skalu slave.

A da? Ma, u ZOR-u piše da imamo pravo na godišnji i meni je to dovoljno :)

Pišeš o životu u malim količinama. Opet, tko određuje kae malo? Obično, ako se ne usklade definicije, može doći do nesporazuma.

-Malo ću kasniti.

(njemu to malo može biti 5 minuta, a meni pola sata..i nakon 10 minuta on može početi njurgati, a ja ne bum imala pojma zakaj)

Ah, bila su to nekad dobra blog vremena! :)

A znali smo i tko je šefica, iako je nismo priznali.

medo...:)))
Ti grbavi prsti koje spominješ u tekstu (koji su grbavi od artritisa, starosti i još nekih bolesti) još uvijek znaju ispeći najbolje kolače na svijetu,
još uvijek naprave najbolju juhu koju sam ikada jela, a iako grbavi (i nekima možda ne "apetitlih" ) još uvijek su
najspretniji na svijetu i brzi i znaju pomilovati najbolje na svijetu...:)

imam problem s autoritetima, pa i sa šefovima-icama :D

Imam*

Iva, znaš kaj jebe? Jebe to što par dana izgledaju grbavi, savijeni, smotani, uveli, onda se oporave i imam najljepše ruke na svijetu. Pokušao sam filozofski razgovarati s reumom ( još pokušavam s alternativom, naravno ) da vidim u čemu se sastoji ta anomalija i da to riješim bez lijekova. Moram otvoriti dijalog jel mi je tako blizak i svakodnevan , mora postojati psihološka vodilja da se dođe do reume i nađe matrica...matrix.

Zašto bih dobio problem ako nije za rješavati iili ako je nerješiv. I cijeli život se bavim tim paraznanostima.

Ta šefica je bila čvrsto uglavljena u svoju poziciju i svoju fotelju...genijalno, čak!

Priznajem!

Nešto kao bloška kronična reuma.

vjerujem da su, ipak, u pitanju godine dragi medonjo..::)))
Sjeti se samo koliko puta su te ruke (tvoje, moje, bilo čije) učinile
toliko lijepih, ružnih ili bilo kakvih stvari.
Istrošile su se...
Ne slušaju više kao nekad....
Ne izgledaju više kao nekad....
Ne pomiču se kao nekad....
Možda i ne grle kao nekad...
Ali zato u njima ima puno uspomena, puno su prošle te ruke,
a imaju i puno iskustva...:)

Medo
da ja umijem misliti i pisati kao ti
bio bih u najmanju ruku Pisac
sa velikim P na početku imena!

Uglavljenima je puno puta teško mrdnuti dupe i prošetati se do wc-a, a kamoli nekaj drugo napraviti i popeti se kat više ili sići kat niže :P

Stari, s velikim P na početku može se biti svašta ( kaže on njoj da ti znaš koliko ja volim tu stvar a ti je tako gužvaš ! )

eto vidiš
samo treba misliti tvojom glavom
;))

Medonjo, tebi bacam rukavicu (iz posve egoističnih pobuda ;) - bi mogao svaki dan zabilježiti kroz zapis nešto što ti je uzelo dio dana - bilo da si o tome razmišljao, rješavao ili ti je samo usputno prozujalo glavom?
(svaki dan, bez preskakanja....)

meija
dobar ti je prijedlog
valja pročitati i nešto lijepo
i dobro napisano!

:)

Stari, ja to zbog sebe, da me netko povuče na pisanje jer sam se ulijenila, a nikak da se mrdnem :D

Mogu i mogao sam , ali neću. I nisam svaki dan:

A daaaaaaj...samo tjedan dana, za probu :)