vještičje kronike

"kaos" u kojem jesmo i kojemu se u osnovi svi čudimo..je dio nas
ali u svemu tome čuđenju stalno nekako izuzimamo -sebe
kao da mi sami nismo stvoritelji tog "kaosa"
kao da mi sami nismo sudionici tog "kaosa"
kao da ga svojim postupcima, djelima, mišljenjem..ne nastavljamo..

naknadni dodatak

ona, jedna..
iskoračila je sa svoga prozora, na 8.katu
i tada i tu nema natrag i nema premišljanja
hrabar čin
i nema tu mjesta osuđivanju
jer i to je izbor
koji treba poštovati

a stvari su jednostavne
ne pikaj..i neće te niko piknuti natrag

a ako baš i oće...nječije pikanje..je privlačenje pažnje..dakle njegov/njen "problem"

bome neki kaosi su jako, jako daleko od mene i mog djelovanja. i nemam nikakve veze s njima, ni direktne ni indirektne
priznajem suodgovornost na mikro razini, bez leptira i njihovih krila ;)

ha, ti o blogu?

ma ja općenito :)
ali može i o blogu :PP

Netko, mislim da je lynne mctaggart izbacila neki broj ljudi koji kad bi usmjerio pozornost i meditirao za recimo dobrobit Amerike ili neku stvar, da bi se stanje popravilo. I to je neki relativno mali broj. Što znači da isto na situaciju u svijetu djeluju i oni koji žele zlo. Odgovornost je na svakomu, sve to 'negdje ide'.

eh i khm...dokazano je recimo statistički da meditacija..ili grupa koja to čini
umanjuje i smanjuje --agresivnost, lopovluk itd u okolini

ta neka istraživanja su rađena kroz konkretno -TM meditaciju..(eh sad bi morala guglati gdje i kada i koliko postotak itd.)

ali prijedlog recimo da se vježba joga(koja je neagresivna metoda i jača pozornost prema tijelu i svijesti o tijelu)
ili meditira...(jer postoje relevantna isztraživanja za benefit mozga)..sa vrlo lijepim i ugodnim iskustvima kroz općenito podizanje svijesti o sebi o okolini o dobrom, korisnom itd
i ništa to nije sudar religija..jer i nije..samo treba odbaciti stroge naputke, moranje itd

Slabijeg efekta, ali ipak djeluje, je i obična dobra namjera :) ako je nekomu strana yoga i meditacija (i meni je), dovoljno je misliti dobro i pizitivno.

Možda je do sudbine :-)).

dovragaibestraga :PPP zlica:*:)

no onda kao mi nismo - kreatori svoje sudbine...okrivit ćemo nekoga sa bloga jer je...bla bla majku mu:PPP
i
usput još i nekoga boga...jer je bla bla, majku mu..:PPP
i ja tu stvarno nemrem niš
to je tak:)

kreatori, posljedično, kroz reakcije
inicijalno baš i ne, ako ti netko namjerno podmetne nogu, pa zvekneš :P

e viš meija...
to je ta filozofija budistička
stvar da ti neko podmetne nogu..se ne događa takvima koji "znaju"
šta i kako djeluju, koji su u trenutku i ovo kaj coco
veli
bitno je činiti pozitivno:)

mislim da mi nemamo nista s tim kaosom...
samo dajemo sebi na vaznosti, kad mislimo da je do nas...
mi smo tek mala tockica u svemiru...
a znamo taman nista...jer da znamo bar malo, bilo bi do nas...

ma da, nisam znala :)
kaj, bumo sad o fatalizmu? :D
ak idemo tako daleko, onda je svatko od nas zaslužan za sve ono kaj mu se u životu dogodilo ili bu mu se dogodilo, pogotovo loše. pa sad još ubacimo malo karme i tarota i eto ti kaosa..u glavi

prolazi?

ne bih rekla! ;)

tjah ja vjerujem da je:))

ne vjerujem da neko tamo sjedi i mene gledi i dela- eci peci pec, ti si mali zec..ispadaš:)

i sad bi ja nekome recimo zbog tog mog "vjerovanja"..recimo ispala skroz čudna
jedino kaj ne živim baš to ni ne dišem baš to 24/7
iako bi trebala :PP

ne vjerujem ni ja, nikako!
ali niti u suodgovornost u stvaranju kaosa za koji osobno ne odgovaramo

sad vidim dodatak - hrabar čin?
a nije suludi?
mogu poštivati, ali ne i prihvatiti!

ako tvoj stil života previše ne dodiruje tuđe živote, kao suprotno jedno drugome ili toliko različito da nema puno dodirnih točaka, kaj te briga...imaj cveteke u kosi i hodaj bosonoga :)
ali kak to baš i nije tako, tja, obuci cipele i vjenčiće furaj vikendom ;)

suživot je tolerancija na različitost, ali i prilagodljivost kao nužnost

hm ima jedna lijepa izrekica
kada dobri ljudi ne čine ništa, zlo pobjeđuje

ja nekako vjerujem da sudjelujemo u "kaosu" već ga i koristimo i ne samo sudjelujemo nekada itekako potpirujemo

ljudski motivi su različiti, dono
kao i ono kaj nas kao pojedince pokreće...

i ne vjerujem u dobrotu kao konstantu
u nama ima i jednog i drugog, i dobrote i zla, samo rijetki to priznaju i žele biti oku i uhu što ugodniji

e viš ovo je i nastavak spike (k)od mede

prihvatiti?
a kaj se sada može???..derati na mjesec, vikati na nebo?
s jedne strane ako ne dozvoljavamo nikako da nam drugi nameću izbore, našega života
odf kuda onda nama ostalima pravo da "(ne)prihvaćamo" nečiji način odlaska?

naravno da ne..nema dobrote kao konstante..
ali da bi je bilo ...sada opet ide "filozofija":P
a to je svjesnost trenutka..ovdje i sada

i ja nekako ipak vjerujem da se treba truditi - stalno, barem u pokušajima..makar -ukazivati
pa makar se postane i "dosadan" "zamoran" bla

ok, krivi izbor riječi - mogu i prihvatiti..ma vraga mogu...ali ajd da je tako, ali se ne mogu složiti s takvim izborom
k vragu, ne živimo sami pod ovom kapom nebeskom i imamo neku odgovornost prema sebi, ali i prema ljudima s kojima živimo

truditi se biti dobar?
ako na to misliš, nije li to fejk? ili jesmo ili nismo takvi...

činiti dobro?
ok ljudi rade to po inerciji, bez previše razmišljanja..

ne znam jel to posljedica tog događaja..(moje razmišljanje sada)
ali mislim da je - hrabro
jer tu nema natrag, kada iskoračiš, a znaš da je dolje beton:(((
i da je -izbor

a to što se "nas druge" nije pitalo?upozorilo??
eh
i to je izbor, odrješitost, neumitnost
i kod mene izaziva poštovanje

i to je onaj problem za prihvatiti,
nama koji smo ostali
su sve opcije izbijene iz ruke, nema aduta, nema ničega
jer "to vam je tak"

truditi se biti "dobar" u nekim težim situacijama..ne samo kroz dan i kad je sve la-la

dono, teško me bilo tko može uvjeriti da netko pri zdravoj, trenutnoj svijesti, može skočiti u prazno, svjestan svog čina

postoji jedno pravilo, u praksi dokazivo - dobri ljudi, kad ih sve stisne, postanu još bolji
loši pokažu da mogu biti i gori

Ubiti se je jedan jako egoističan čin.
Jer skoro da ne postoji nitko, tko je sasvim sam, a ako je tako i imaš djecu ili obitelj, nemaš im pravo prouzročiti takvu bol, jednostavno, nemaš pravo.
U procesu samodestrukcije, mnoge povučeš sa sobom, a to nitko nema pravo.
Nek se liječi, nek radi šta mora, ali samuništenje nije rješenje.
Jednog dana će o toj osobi govorilti da je bila luda ili nestabilna i zbog toga se ubila.

A Blog je virtuala, meni to baš nije neko ozbiljno mjesto, zato i ne treba uzimati sve za ozbiljno.
Recimo tako, neozbiljno mjesto, koje može prouzrokovati ozbiljne reakcije...
Opet, ovisi o osobi...dobro stari kaže, jebe mi se...i ode tražit cure

đusi, prošle godine dvoje je mladih ljudi napravilo suicid.
i znam kroz kaj su prošli njihovi starci i kroz kaj još prolaze. i ostat će tu di jesu....

zato tko god govori o samoubojstvo kao o osobnom odabiru, ne poznajući i posljedice, nije svjestan tog čina

i tak..napričale smo se :)

čitamo se..mah-mah :)

mislim si pa si objašnjavam:
egoistična je ta gesta..hmmm
ali ipak
možda???
a od kuda nama pravo govoriti o njenom egoizmu!!! kada bi mi isto (egoistično, zar ne?) htjeli da je tu i dalje i da nas nije iznenadila takvim načinom??
i ostavila bez txta, sa ničim od mogućnosti djelovanja??

meija..bye:))

đus :)*
a zar je važno šta se poslije nas kaže?:))

pnekad neko (neki od nas)očekuje makar minimalnu kolko tolko kvalitetu života...
starjeti uz mini- minimalnu penziju hr. je postalo jako teško:((

Donna, mislim da je važno što naši najmiliji kažu za nas, kako im je nakon nas, jesu li nesretni, jesu li šokirani...

...ja mislim da nitko normalan ne može odlučiti prekinuti svoj život, i da su takvi u teškoj depresiji i prvo nek se izliječe od nje, pa onda nek donose odluke, svjesno...
...naravno, takve se odluke ne donose svjesno i zato su po meni, neoprostive...
...a nisam niti vjernik, niti zadrta, niti ništa od toga...
...samo mislim da bi čovjek trebao imati respekt prema sebi i svim najmilijima oko sebe, a namjerni odlazak u smrt nije ništa od toga...al, ja tako mislim, i kažem, omekšala sam s godinama...ili je to možda mudrost, koja dolazi s godinama?

Ne znam o čemu se točno radi, ali ljudi teško podnose agonije.

hm...đusi, čitam odostraga...kažeš, nema čovjek pravo priuštiti takvu bol (ubiti se) djeci ili nekom drugom svom? a ima lil pravo čovjek priuštiti sebi bol? zar mora sebi bol zadavati samo zato da bi udovoljio drugima?

sjećam se jedne krasne priče prije cca 10 godina...bila sam u fužinama (imaju mljac štrudlu od borovnice) sa svojim pok, suprugom i čitala vjesnik /u to doba rado sam čitala te novine osobito nedjeljom/! i privukao je moju pažnju jedan oveći članak o jednom ostarjelom bračnom paru intelektualaca (on je bio filozof a ona isto nešto slično tj. neki društvenjaci/ imali su cca 70-80 godina (ne sjećam se točno) i ona je oboljela i trebala je umrijeti! njemu je to bilo tako i toliko nepodnošljivo da je on odlučio otići s njom. i njih dvoje su otšli zajedno..ko romeo i julija! tako kako je novinar to ispričao i kako se to dogodilo ostavilo je traga za mene za cijeli život! između ostalog i zato mislim da svatko ima pravo na život...ali i na smrt!