Umorni Bukovsky

Kao da se osjećam krivim, krivim što sam danas ovako opušten, smiren, hrabar….jak.

I k tome svemu, sa svojom ženom.

Nema utisak da bilo koja pati zbog mene, da me treba, da je tužna…
I ne treba. Ni zbog sebe, ni zbog mene.
Ima dovoljno kvalificiranih, radno sposobnih muškaraca, interesantnih muškaraca, koji većinu žena mogu jednostavnije učiniti sretnom, poželjnom i bez puno kompliciranja. ( meni je ovo konstanta, meni je ovo dovoljno što imam ).
Netko se razumije u rat, netko u aute, netko u novac, netko u pse ili mačke …netko u žene.
Netko se razumije u pisanje, netko u pjesme i šale.
Neka svatko radi ono što smatra da zna, da voli, da ga čini sretnim. Ako ga puno žena čine sretnim…neka si uzme puno žena, a da pri tom rijeke i dalje mirno teku.

Zar to nije pošteno i pravedno?!

Ja sam jutros pročitao za vas i za sebe ovu crticu.

» Hoćeš iskreno?!

Nabijem i tebe i tog što ti je to rekao, i , i taj netko što je njemu rekao, i taj netko što je čuo…
I sve tako redom… oca mu jebem.

Šala čovjeka čini ciničnim i drskim. Ona rađa gordost i ponos i teži ka tome da ponizi našeg bližnjeg da bi prikazala našu nadmoć nad njim.

Osjećamo zadovoljstvo kad čujemo šale na tuđi račun zbog toga što prazne naša amumulatore zla koje se , s vremenom, nakupilo u nama. Skloni smo prikazivati šalu kao dobronamjernu ( to i hrabro izjavljujemo ), iako dobro znamo da nijedan šaljivdžija ne voli da mu se ljudi smiju ( ako se netko prepoznao i ja sam nju prepoznao i priznajem da sam sve opcije bolesti povukao , jer to nije šala.)

Zdrava je kao dren a dren je vrsta vrlo tvrdog drveta.

I svi smo zdravi dok ne stigne nalaz da bi trebali ponovoto pretrage…
.
( jedam moj poznanik je potražio jednu starticu u napuštenom i zabačenom dvorištu u zaboravljenom selu, usamljenu, i ovih dana je, kao na filmu, rekao starici, nakon 12 godina:

» Gospođo, ja sam pogazo vašeg sina!«

» A ja sam se sve ove godine molila za tebe! "