Umorni Bukovsky

Kao da se osjećam krivim, krivim što sam danas ovako opušten, smiren, hrabar….jak.

I k tome svemu, sa svojom ženom.

Nemam utisak da bilo koja pati zbog mene, da me treba, da je tužna…
I ne treba. Ni zbog sebe, ni zbog mene.
Ima dovoljno kvalificiranih, radno sposobnih muškaraca, interesantnih muškaraca, koji većinu žena mogu jednostavnije učiniti sretnom, poželjnom i bez puno kompliciranja. ( meni je ovo konstanta, meni je ovo dovoljno što imam ).
Netko se razumije u rat, netko u aute, netko u novac, netko u pse ili mačke …netko u žene.
Netko se razumije u pisanje, netko u pjesme i šale.
Neka svatko radi ono što smatra da zna, da voli, da ga čini sretnim. Ako ga puno žena čine sretnim…neka si uzme puno žena, a da pri tom rijeke i dalje mirno teku.

Zar to nije pošteno i pravedno?!

Ja sam jutros pročitao za vas i za sebe ovu crticu.

» Hoćeš iskreno?!

Nabijem i tebe i tog što ti je to rekao, i , i taj netko što je njemu rekao, i taj netko što je čuo…
I sve tako redom… oca mu jebem.

Šala čovjeka čini ciničnim i drskim. Ona rađa gordost i ponos i teži ka tome da ponizi našeg bližnjeg da bi prikazala našu nadmoć nad njim.

Osjećamo zadovoljstvo kad čujemo šale na tuđi račun zbog toga što prazne naša amumulatore zla koje se , s vremenom, nakupilo u nama. Skloni smo prikazivati šalu kao dobronamjernu ( to i hrabro izjavljujemo ), iako dobro znamo da nijedan šaljivdžija ne voli da mu se ljudi smiju ( ako se netko prepoznao i ja sam nju prepoznao i priznajem da sam sve opcije bolesti povukao , jer to nije šala.)

Zdrava je kao dren a dren je vrsta vrlo tvrdog drveta.

I svi smo zdravi dok ne stigne nalaz da bi trebali ponovoto pretrage…
.
( jedam moj poznanik je potražio jednu starticu u napuštenom i zabačenom dvorištu u zaboravljenom selu, usamljenu, i ovih dana je, kao na filmu, rekao starici, nakon 12 godina:

» Gospođo, ja sam pogazo vašeg sina!«

» A ja sam se sve ove godine molila za tebe! "

jutro :)

jedan moj fb frend zna napisati kad nema kaj drugo dodati, pa bum i ja ponovila - to je to

Svidja mi se tekst, a posebno mi je legao dio u kojem se jebe oca svima redom. Kreteni.
Dobro jutro, Medo.
Sve je to u redu, pa i pozdravit te na odlasku.
Bok!

Tko odlazi i kamo? Nije ovo mjesto s kojeg se može otići. Kao da žedna odeš s bunara!

To je to, Meija. Ako to nije to. onda je više od toga samo je prekratko...

zadnjih tjedan dana sam bila malo naherena, brundava i njurgava
a onda, kao da je sve to nestalo, u jednom pokretu
i skužim jutros da imam fakat razloga biti i sretna i zadovoljna žena, a niš se bitno nije u međuvremenu promijenilo

tak da...to je to..i tvoje i moje :)

(jedan sam ti komentar mislila ostaviti, zato sam rekla na odlasku)

jutro medo.:))
Čudi me da netko kaže jeb...m ti oca,
obično se to kaže za majku...

Mi se nepoznato trensferiramo a bez vodiča. Meni bi trebao psihoanalitičar a ne psihijatar. Bio bih dobar selektor repke i gradonaćelnik manjeg grada.

Tako se psuje kad pređeš granicu sa Crnom gorom... Vrbice. Kod njih je otac...Njegoš! A Gorski vijenac sveta knjiga koju ne čitaju. Pa ni mi ne čitamo Bibliju, ako nam ne treba nekakv citat. ( grudi su tvoje dvije golubice bijele ).

Transferiramo i kontratransferiramo!

nisam znala medo..:)
Svi se mi u nekom trenutku života, sjetimo nečega ili nekoga.
Zašto ih se sjetimo? Nemam poima. Vjerojatno u trenucima, kad osjetimo da nismo još napravili neke važne stvari u životu. Ili kad osjetimo da smo prema nekom bili nepravedni, da smo se pokazali kao kukavice, jer nismo imali hrabrosti učiniti život ljepšim za nekoga tko je to zaslžio.
Dao si mi ideju za jedan blog....napisat ću ga, sigurno..:))))

a ovo gore, di pišeš neka svatko radi kaj voli...

prvi put sam jučer pomislila da bi bilo dobro da ne radim, i da imam dovoljno vremena za sve ono drugo kaj bih radila
:)

Iva, nekako ubaci diskretno da je ideja malo od mene. Odmah proradi taština i želja za čitanjem. Svi smo mi krvavi samo je nečija krv više plava a nečija više zdrava.

hoću medo...))
to je istina, ideja sam dobila od tebe..:)

možda i zato, što će priča biti pomalo istinita...:))

Meija i to je dio prirodne spoznaje. Tko god radi za novac nije bogat, a siromaštvu u dnevnom boravku nas natjera da zabaravimo i čitave prekrasne rečenice...Dakle, trebao bih biti financijski više stabilan da bi znao i bolje pisti. Nevjerojatno, ali istinito posebno u godinama kao moje.

Uvijek sam uživao kad sam uspio pomiješati istinu u maštu i kasnije nisam uočavao razliku. Tooooo!

Izrazito opasni su bili ratni doživljaji kao svjesni gemišt kojeg danas, uz najbolju volju, ne mogu razdvojiti. Onda niti ne spominjem detalje...

znaš čime se bavim ;), i to kaj radim, voli se, gušta....nema te love koja može zamijeniti onaj pogled na gotov proizvod :)
a opet, lova ipak vrednije naš rad, ne nužno adekvatno, ali ipak...

Postotak kojim se vrednuje naš rad a kizražen je u lovi , ponekad je zapanjujuće značajan i važan. Priznali i htjeli i to ili ne. Još kad se nešto radi sa strujem i s trofaznim motorom...Jebga, struja košta...

bome košta i ako se nekaj krivo spoji :P

Za krivi spoj je bitno dobro uzemljenje.

A kad ona četvorka nekog uzemlji uz pomoć štrikova, e, to se zove uzemljenje...

Vraćam se u optimizam kao što bi se vratio na zabavu...namjerno.

bih

:)

stigao i lupus in fabula!

Ti samo loše podnosiš moju ljubav.

Božo, ti se smiješ igrati sa svojim ribicama i račićima, ali ja ne smijem...Malo sam se zaboravio...zeka!

i mi kao ljudi bi trebali biti uzemljeni ;)

Ma daj.
Igra čini čovjeka

Jedan zgrlj i pljub i puno skrć...

Ne rad.

centrirani
izbalansirani
i redovito servisirani

(ovo neka svatko shvati kak hoće :)

:)
Idem delat.
Cmok!

Ili mi se, ovako izdaleka samo čini jer je u haljini, tvoja košulja plava....

Meija, jel imamo štogod za peglati, ispeći, ili za krčkati? Da li se mogu peći kolači koji krčkaju a da se čuje i da treba zalijevati?

Pseći kolačići?

nemam pojma, Medonjo
ali imam isproban recept za peciva na brzaka i za kukuruzne pogačice :)

zakaj nema mačjih?

Zakaj nema mačiji' Zato kaj mačke ne znaju što vole, svaki dan nešto drugo...kao i žene....

dobro primijećeno o tome da svatko radi što ga veseli! nažalost, neke veseli da vesele druge...i to onako podsmjehom? hm...nema u tome veselja, jer kad tad bit će ti vraćeno! no, neka ih..ko i nas..ko i svih!

Mai. pa čak se umore same od sebe bez da im itko vraća...onak...dosađuju se i nema više onog britgog humora koji zablista ( Božo ...Božo laže da brišem komentare! )