Umorni Bukovsky

» Hodaj,
Nebo strpljive voli…
Hodaj,
Možda se sve u dobro pretvori.«

Od mene život ne traži mnogo, Ni vrijeme. A meni je i to tako teško. Kao da je sve to tuđe kamenje, tuđe smeće, tuđe procvale voćke, tuđi povjetraci i tuđi uzdasi. ( jučer sam, šetajući gradom, vidio jednu našu znanicu. Čistila je ispred svog praga ! )

( ako vam se čini da ste se rodili u krivo vrijeme, u pravu ste - netko gore točno zna krajnji domet moje kreativnosti ali i moje destruktivnosti ).

Mogu to nazvati i nerada i beskorisnosti a ipak i nade.

Ništa nisam posebno učinio ( rat se ne računa po ustavnoj kategoriji ), a vrijeme to zna, vrijeme to koristi, i vrijeme nosi čekić s kojima razbija i čiste prozore. Vrijeme mi daje još malo vremena kao prosjaku, beskućniku, tuđincu… da bude posve siguran da nisam učinio ništa za pamćenje, za knjige, za generacije i da neću učiniti ništa,

Vrijeme se ne boji mojih ideja.

Zbog velikodušnosti tog vremena, postao sam najveći potrošač uzaludno potrošenog vremena. Nešto kao mlin koji melje beskorisno vrijeme u prolaznost i nosi u rijeke i mora…u neotkrivene dubine.
I ljudi me počinju tražiti savjete kako da rade to što ja radim, kako da rade to da ništa ne rade. A ja im to ne smijem reći jer bi izgledalo da sam im pomogao a to je onda jedna nova obveza za mene, to onda izgleda da sam nešto učinio dobro, da pomažem i da koristim.
Nije moje da koristim, ali nije moje ni lagati. I za laž treba kreativnosti.
Volim biti beskoristan.
Nemojte me ništa pitati, a ja neću više pisati. Neću za vas više ništa reći.

Vi ste svojstvo bloga kao što su berači plodova svojstvo biljaka.

vrijedi oklada? :)

idem čitati...

je.
prolazni smo.

Kud će veće boskorisnosti nego pisati ovdje ?
Prema tome - radi ono što voliš... :)

Dosta s konstruktivnim komentarima!

a daj, pročitala sam, nismo se tako dogovorili :(

Ništa ja tebi medo ne vjerujem...

"Nikakav sud, nikakav komentar, nikakav stav - jednostavno promatrajte, proučavajte, gledajte, bez ikakve želje da promijenite ono što je. Jer ako hoćete promijeniti ono što je u ono što bi trebalo biti, gubi se sposobnost razumijevanja." de Melo

(ha? nisi bio u pravu :D)

ovo nekaj interno, ali i ne samo to :)

Meija, očito sam fulao temu ali do 14 imam prolaz. O vremena, o običaji!

Čisto postojanje.
To.

oš da ti dignem letvicu? :)
i nebo je žuto, a sunce je blue, ak nis znao :D

Meni se opstanak krije na planinama sa Zaratustrom, Imam tajnu pozivnicu za Armani i za Visike plainine.
Da li je Mont Evesret još uvijek najviši vrh, ili propada?

Sunce je plavo radi Dinama a ne radi mora.

Raky, jel tako?

a zakaj ne bi bilo da je samo nebo grainca i da je Mt. samo usputna stanica?
rima da štima?

:D

granica*

Kad bih znao karmu i cilj onda bih imao usputnih stanica. Ovako se samo kvačim za odmarališne postaje. a blog mi je nekad bio veliki , ugodni odaralački Centar i podzemna poznata garaža( Merkator prije požara ).

gle, aj ovak - da nije bilo bloga, ni ti ni ja se ne bi sreli
tak da sve ima svoju svrhu, pa i ovaj tu naš zvjerinjak

a da bi ga trebalo malo raskužiti, pomesti, bi. i ofarbati ogradu, ak niš drugo ;)

Gera, dobar citat a tako na brzinu, kao da je tvoje...Hvala!

OČI, jesi li blizu Potočana?

Meija, a to bi značilo da trebamo raditi nešto korisno, da bi malo trebali i pomagati drugima.?!

Pod mojim prozorom teče vodica....

"ni ti ni ja se ne bi sreli"..... ovo sam jako lijepo napisala :P :D

Kako se lako pretvorim u sukomentatora željnog komentara a koji se odnose na ono što sam napisao.
Obična crvena krv u zdravim venama.

Besmisleno o smislu...
Možda samo trebamo hodati.
Biti susretljivi na putu.
Pružiti ruku kome treba.
Maknuti se u stranu ako prijeti opasnost.
Zastati pomirisati cvijet.
Čučnuti djetetu obrisati nos.
Pogledati nebo i oblake.
Prepustiti se vjetru.
I hodati...
Strpljivo.
Možda nije bitan cilj, nego put.
I suputnici.
I slučajni i namjerni susreti.
:))

kajaznam Medonjo...
do sada, ovdje sam u plusu - super iskustvo koje nigdje drugdje ne bih tako brzo, a vjerojatno ni inače, stekla, ljudi koje sam upoznala, a bome i samu sebe

pomoć? ima i toga.
:)

ofco, ciljevi nas motiviraju. barem mene
;)

Paska, od izvora tri putića....Jel bi nas dvoje mogli jednom, u nekoj od 100 dimenzija malo diskutirati na tu temu. Zamislimo svježi park. udobnu klupu i raspalimo po utjecaju mog odabranog stabla na moju stabilnost. Ili , da li se nano čestice iz drveta mogu pretvoriti u nešto moje a da nije križ, ili u nešto čvrsto a na drugom mjestu ( To je već altrenativa? )

Ovcu, jednom sam ti napisao Janje pa si otišla. Jel te to ljuti? Nije mi ugodno kad nekom moram reći OVCA i to zato što ne znam drugo ime.

oFca :)

Svako možda i svako pitanje Ovce je jedna tema. Idemo jedneg ponedjeljka o takvim temama. Baš mi se piše!

Mogli bi sjediti na temu: Ima/nema golubova.
To bi bilo lijepo.

Meija, da li si ikad povezala moral i motiv?

Medoooo :))
Zovi me loncem ne udri me kolcem, tak nekako se veli.
Zovi me O ili kak ti srce želi

Ako bi to isprobali na golubovima, mogli bi i na ljudima. Tko je stvaran?

Medonjo, nisam napisala da cilj opravdava sredstva nego da ciljevi motiviraju
;)

Moje pitnje nije nastavak . Moje pitanje je nova liga i drugi tretman. Motiv i moral.Uh, nemoj!

Godine i mi neumitnio prolazimo al tvoje dobro pisanje ostaje...šteta u stvari komentirati i kvarit?

motiv i moral?
postoje granice koje ne prelazim. nikad!
ali ako mi je nekaj važno, pokušat ću alternativno doći do toga, poštujući gore napisano.
ako ide, ok. ako ne...probat ću drugi put ;)

..možda se okolnosti promijene, taj drugi put.
ili ja.
a možda mi više to nešto ne bude toliko važno, pa ću odustati kad zbrojim minuse i pljuseke ;)

Mislio sam, Mai, da ću imati tri komentata..jedan moj i dva leteća....To ponekad izvuče sliku te beskorisnosti na površinu. Bar na jedan sat dok čekam.

U principu se samo sjedi, a tema je zadana, a nije obavezna, jer se zapravo sjedi i to je to.

Da, to je to!