Umorni Bukovsky

Padne mi napamet, u ovom kišnom , vjetrovitom i poznatom danu, da sam mnoge stvari radio uzalud, da nisam iz toga ništa naučio, dobio ali i da nitko drugi nije dobio moje iskustvo.

To je takva vrsta iskustva koja se ne može prenijeti. I ovo što sada pišem , također je uzalud.

Pisao sam pjesme ( meni je to vrlo ozbiljan posao, čak zanimanje; biti pjesnik ) . Ali je došao netko u moju kuću i zapalio sve stihove…

Pisao sam pjesme o mojoj sobi , ali je došao netko i zapalio moju kuću.

Pisao sam pjesme o mom selu, o tornju sv. Roka na brežuljku, o zvuku zvona, ali je došao netko i zapalio moje selo.
Došao je netko i srušio crkvu u mom selu.
Ugasio zvona.

Imao sam ljubav, ali je došao netko i rekla to su moji i ode moja ljubav.

Onda sam dobio i uzeo pušku i rekao: » Dosta !«

Onda je došao netko sa tenkovima i rekao: »Tebi, dosta, ovo je naše!«

Imao sam Hrvatsku sa svim onim starim pjesma, s tamburašima i svadbama, imao sam Hrvatsku sa Slavonijom u svojim pjesmama i svojim pismima, u svojim snovima.

Onda je došao netko i rekao:

» Evo ti tvoja Hrvatska!«

Dvije stvari u isto vrijeme ne mogu zauzeti isto mjesto, isti prostor…to je fizika.

Jednostavan princip i netko se mora maknuti, nestati, biti zbrisan….

» Stvari, koje se tiču srca uvijek su mi, ili vrlo jednostavne ili potpuno neshvatljive. »

Oprostite mi ovu kišu!

Zašto ne pustite malo romantike u svoje srce, dok pada kiša. Sjetite se Barbare! I Bresta. Možda ste pustili i previše ljubavi, jer su sve velike ljubavi njeme i tihe. Nemaju komentara.

srce kao protočni bojler, za ljubav? ;)
e, a kakva je to mala, a kakva velika ljubav?
mala, ako nekog zagrlimo, pa pustimo, a velika, ne želimo pustiti?

Mala, ako prođe, velika isto ako prođe a boli....

stvari koje se tiču srca uvijek su mi tu negdje, ali nevidljive drugima, osim onima koji ih trebaju vidjeti

;)

ta koja prođe, a ne boli, nije se ukorijenila...imala je potencijal biti ljubav, ali je ostala neiskorištena

Selekcija je u domeni uma a ne srca....

Najbolj je priznati. znam da malo znam!

misliš, srce je emotivna spužva, a um je cijedi, ako treba?

Rekoše mi da mi ne možemo shvatiti da je sve u mozgu...baš sve!

zamisli da sve znamo. bilo bi nam dosadno, nakon nekog vremena

a mozak? ma ima nekaj i u drugim dijelovima tijela, podjednako važno, ponekad i važnije ;)

To ti misliš. Aparati kažu drugo!

danas razmišljam kontra, namjerno :P

Kako znaš kad je namjerno a kad ne možeš drugačije a ti samo misliš da je namjerno.

kak znam?
znam!

jer ako sam svjesna reakcije i namjerno je guram, a ne korigiram, onda i kontroliram to, kaj ne?

Ne, ja ne. Meni se i plus i minus nekad događaju bez moje volje. Pogotovo taj minus za kojeg nemam pojma gdje se skrivao....

Baš sam bio uvjeren da je današnja moja tema ...kišna i pogodna tema.... a nije.

pusti, fino je na blogu. tiho.
hejterice se odmaraju :)

Ne lupaj poklopcima....

ne bum..pssssssssssssst :D

Kaže mi prijatelj kao komentar na sv. Rok: "Zajedno žvakali kiselicu u cintoru sv.Roka. To je kao da smo bili deset godina na Sorboni."

sad si me podsjetio na stabljike maslačka, kad se rascijepe i onako zafrču, a prsti nam crni i ni sapun ih nemre oprati :)

Vjerujem da se tu nije puno toga mijenjalo. Mijenja se klima, a tu mladi ne mogu ništa.

Mogu s mojom generacijom sjediti u parku i....plakati.

klinci ranije postaju odrasli. šteta. za njih...

a di si?
ak se ne vratiš za 5 minuta, idem i ja....

:)

To je nekakva odsutna odraslost, nerazumljiva često...kao da glume. Ili me varaju njihove oči.

a tu si :)

kajaznam. žure se biti veliki, ali ne kuže da, uz preskakanje stepenica, mogu i razbiti nos

Ostavi nešto i za sutra....nismo kapaciteti za svakodnevnu verbalnu uporabu i da bude vrhnje. Ili čoklada s lješnjacima.

A kiša neče ni sutra prestati.

Meko ć!

moram iskoristiti ovo još malo. ne planiram niš raditi ovaj vikend, pa ni biti uz komp
mogu još 5 komentara, tu ostaviti? :)

Možeš i više samo neka ne budu namjerni.

i bez dogovora/instrukcija?
:))

ma, dosta za danas...čitamo se, ak ne tu, znaš di.
kiša bu i sutra, kak veliš. još uvijek volim kišno-slinave priče, znaš :)


idem....

Medo kompenzacija...ti meni kišu ja tebi buru,može?

Bis, neće ići...neka meni moja kiša. Ne znam ja plivati u vjetru.

medo...znaš...ovo mi nekako svečano-tužno djeluje....ali dira :))