Ženske stražnjice !!!

Jakov 3; 6-8

Jezik je vatra. Jezik je svijet zla među
našim udovima, jer kalja cijelo tijelo
te uništava čovjeku cijeli život i spaljuje
poput gehene. Jer svaka vrsta divljih životinja
i ptica i gmižućih stvorenja i morskih
stvorenja može se ukrotiti i ljudski ih je
rod ukrotio. Ali jezik nitko od ljudi ne može
ukrotiti. On je zlo neobuzdano, puno
otrova smrtonosnog.

Mudro.
Ja bi samo dodala :
Priroda nam je dala po dva oka i po dva uha
a samo jedan jezik,
da bismo mogli više gledati i slušati a manje govoriti,
jer se nikad ne može reći toliko mudrosti
koliko se može prešutjeti gluposti.

Konfucije

mudro,
a i koordinacija bi se tu mogla negdje uglaviti

Ima jedna zgodna pričica o čavlima i ogradi i ružnim riječima. Poučna vrlo . :)

daj koordinate, prosimlepo;-)

Ja ću to c/p :
Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala
i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je
naučio kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu.
Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je tada rekao:
Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.

Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.

Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Tada mu je rekao:
Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.
Ograda više nikad neće biti ista.
Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.

Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.

Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.

Uuuu dobra, 1putčuh.
tnx:)

...a bračni par, derle i magare?

ma sve jedno evo i tebi c/p
možda si čula-vidla

“Živio jednom jedan bračni par koji je imao dvanaestogodišnjeg sina i jednog magarca.
Odlučili oni malo putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuše na put.
Kad su došli u prvo selo ljudi su komentirali: Pogledajte vi ovog neodgojenog dječaka.
On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca.
Žena tada reće mužu: Nećemo dozvoliti da ljudi tako loše pričaju o našem sinu.
Muž je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega.
Kad su došli u drugo selo ljudi su mrmljali: Pogledajte ovo, sram nek bude ovog čovjeka
kad pušta da mu žena i dijete vuku magarca dok on sjedi.
Odlučili oni da će žena sjesti na magarca, a muž i sin će držati uzde.
Došli oni tako i u treće selo gdje su ljudi ponovo komentirali: Jadan čovjek!
Cijeli dan je radio, a žena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna što ga sve čeka s takvom majkom.
Tada odlučiše da se svo troje popnu na magarca i nastave put.
Kad su došli do slijedećeg sela čuli su mještane kako komentiraju da će jadnom magarcu puknut leđa zbog prevelike težine. I tada oni svo troje siđu dolje i odlučise hodati pored njega.
Kad su prolazili kroz slijedeće selo, nisu mogli vjerovati komentarima ljudi koji su im se smijali:
Pogledajte ove tri budale… hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi.”.

“Uvijek će te kritizirati i pričati loše o tebi što god ti napravio…. teško je svima ugoditi, a i teško je pronaći osobu kojoj ćeš biti dobar upravo takav kakav si.
Pusti selo neka priča…

:) Čula, vidjela, no, dobro je ponoviti gradivo ;)