Umorni Bukovsky

Probudio se prije budilice, prije plana, u ono poznato svitanje. Probudio se prije biciklista, strojeva, komaraca…

Volio je kad se probudi u ranu zoru kao da se nadigrava sa suncem, kao da mu je nešto podvalio i čeka komentar. Kad tako započne dan očekuje od dana i iznenađenje jer je to promijena plana i drugi izbor, a njegov.

Znao je točno koliko minuta ima do izlaska sunca. ( ako se pojavi )

I ta tišina, taj neplanski ulet u zoru, tišina u kojoj se prisjećao sinoćnih planova, namjere, obveza, odmah je sve izvan računa, i fizičkih a i mentalnih običaja
.
U sobi je sve bilo onako kako je sinoć ostavio…odjeća na vješalicama, tenisice pred vratima, kapa na stolu da je ne zaboravi.
Znao je da je sam u kući ( često je sam u kući ).
Otvorio je prozor.
Neka posebno čudna tišina mu je zujala u ušima, ušla je u sobu s mirisom jutra i ljeta. Čuo je ptice; vrapce i golubove, jednu kukavicu i jednu neskrivenu sovu ( golubovi su u pijesku i prašini kupili neko svoje izmišljeno sjemenje, neku hranu a možda su i slalii svoje signale i igrice ).

Nije još vidio niti jedno ljudsko buće. Rano je i nitko se nije žurio.

Oblačio se lagano, s užitkom, siguran u sebe u svoje postojanje.

U kupatilu je vidio svoj lik; starijeg , vitalnog,simpatičnog djedicu, kratke kose, zelenih očiju, dugih i spretnih ruku.

Nasmješio se.

Sviđao mu se je njegov odraz, njegov osmjeh, njegov današnji plan.( nije imao plan! )

Doručkovao je špek, suhi kruh i čaj.

Već dugo nije doručku pridavao posebnu pozornost. Priučio se na neke neobičnosti i posebnost u sitauaciji koju je imao. Ni ručkak nije bio bitan. Uzimao je hranu kad je bio gladan.

Prije nego što će izaći na tu praznu seosku cestu, napisao je u svoj kalendra današnji datum:

17. lipanj, 2047,god.

Za nešto manje od dva mjeseca imat će 148 godina.

Dobro jutro, svim preživjelima!

jutro i tebi :)

kaj, bumo 2047 bili na blogu?

Budemo. Samo što ćeš ti biti jako stara.

ma jok, bit ću šarmantno smežurana :D

Bit će bitno da se sjećamo tko smo.

i pričat ću kaj je bilo na blogu 17. lipnja 2015. godine, ali se neću sjećati..ček, čega se neću sjećati? :)

dobro je imati i ljude koji nas podsjete tko smo i što smo. i ono kaj nismo

Moći ćeš zaboraviti sve što budeš htjela zaboraviti.

Gdje su drugi? Viđaš li ih?

selektivno pamćenje je dobar filter

drugi? koji drugi? možda ih je Zmajo otfurao.
ZMAJOOOOOOOOO!

:D

Svatko će biti svoj šef i svi će naći svoje srodne duše s kojima će se svađati i razilaziti kao i danas. To je univerzalna ljubav i to se ne može mijenjati.

Ti nećeš smjeti imati više od 20 komentara jer ćeš na više plaćati doprinos kao da si dobila besplatni savjet.

Bilo bi pametno sada naučiti kuhati!

:DDDD

kaj, bum postala PDV obveznik, pa bum plaćala dodatne poreze na komentare?

:)

(još uvijek na mom blogu kasne komentari. i danas. zakaj, nemam pojma)

Autokomentari se ne računaju. Računaju se samo gosti.

Pregrijano. Izađi pa se vrati.

jutro medo..Dobar sf, ha ha ha

probala i ista priča kao jučer. bum vidjela da li bu se ponovilo i na idućem zapisu

jutro meija:)...Tebe je prvu ćapilo čudovište Blogur, kaj se čudiš?...On počinje sa benignijim osobama da ispita teren, a onda bu se primil bloških maligniteta jer su mu oni veći izazov...:)

Fakat jedino na tvojem blogu sam imao problema..Prvi put da komentari idu sa delayom..Možda idu na provjeru prvo u neku tajnu službu?....:P

idu, idu, ete...znam da idu :P

a Blogur, kak izgleda? jel kaj čemu? mislim, da ga pozovem na kavu... :D

Ete, starost je kao mladost. Ne odgovaraš za ništa ( mogao bi ti pisati Da Eternis, kao da Vinci . Ne ide Da Medo ! A i onako je aristokratski kako ti voliš.)

Bolje da ne znaš kak izgleda..Ogroman je i ima pipce na sve strane..električne...Nema tog horrora koji bi mu bio ravan....

njah...spavate!

laku noć!

mah :)

Spavaju? Neka spavaju!

Svi su zaslužili!

pospan dan

kruh..spek i caj.... :)

ou yeah..

mene si opisivao?... samo..imam dugu kosu :))

Pimpi, to si ti? Svaka čast. Čeka te još dublja starost i još veća mudrost. Svi će te pitati za savjet. Najebao si kao žuti....( ne brini, zna se tko je Zakon! )

Medo :)Meni danas na umu maslačkove lampice i igra s njima. Uzmeš buketić maslačkovih lampica ( kao buketić najljepših riječi) i onda puuuuuuuuuuuuhneš u njih....one se razlete svuda, svuda...i onda čekaš da li će iz koje niknuti cvjetak, žuti kao malo sunce :)

Paske, zlato moje! Makni me sa ignorea! Pa kaj onda kaj sam Hrvat!

Purp, ako se ne vidi kako raste, to nije moja energija.

Medo, ja sam ovdje na blogecu, otkrila jednu svoju značajku. Zanesenost. Tu, i tamo dojdem nekom u goste na blog jer "uočim" nekoliko riječi koje me zanesu. Kod tebe je to bilo..."neplanski ulet u zoru" i onda ja vrtim neke svoje slike, filmiće...:) I skužim da su ljudi oko mene već odavno u nekoj drugoj komunikaciji, a ja tek na početku ...:)

Medo... ono..ko zuti :)

kaj, danas ja kasnim? :)

otišli?
kmeeeee

:(

a imam vam nekaj jako, jako...i još jednom - jako - važno za reći

:)

Ulet. Sjedam. Slušam. :)

a tu si :)
naučila sam preskakati ;)...nakon toliko godina na blogu :D

i imam još jednu ljubavnu pričicu, 50+, ali žensku ;)

Jeeeeeeeeeeeees...čestitam na preskaknju :) Treba to još malko doraditi, ono...hop...hop :) A pričicaaaaaaaaaaaa..ja čekaaaaaaaaam, pa čekam, pa čekam :)

sve se može..ako se hoće :)
pričice? bu sutra, ako bum imala vremena ;)

za danas, još samo mah-mah....čitamo se :)

Mah- mah :) Hop-hop ;)