Čaša polupuna finog crnog vina

Nemam više nikakvih pitanja.

Sve što nam se dogodi dopustili smo da se dogodi.

Jer se nismo dovoljno poštivali. Jer smo dali u bescjenje ono što jesmo. Jer smo se bojali tražiti bolje, vjerovati u bolje, i biti bolji.

I kad gledaš u one koji su te povrijedili, tražćči da se život popravi - onako kako naivci, pjesnici, idealisti rade - dobit ćeš isti šamar, istu mantru kao nekad davno. Svi ti ljudi hoće u bescijenje nešto za sebe.

A eto. Neki od nas budu slabi. Ranjeni. Krhki. Budu ljudi. Osjete se ugroženi.

Neke od nas, s bebama na rukama, osjete potrebu za zaštitom.

A nju ti nitko neće dati, osim onih koji te bezuvjetno vole. A takvih je uvijek malo. Premalo.

Sve je to za ljude, treba biti jak i mora svaki sam ,nema druge, ali je lijepo imati prijateljicu, ruku ..ipak možeš i moraš sama:-)
Ma znam da i ti to znaš, samo sam ti htjela malo pravit društvo:-)))

hvala ti biserna

očekivanja, jel