Čaša polupuna finog crnog vina

Ima odnosa u kojima je svaka riječ kriva riječ, i svaki postupak krivi postupak. Znate onaj poseban soj uplašenih ljudi koji sve odmah zna.
Zašto ste bili na Iskrici. Što vi tražite. Kakvi ste vi. Što to znači.

Onaj soj ljudi koji od duge muke, nečije dileme, molbe ili procesa na kraju pamti samo jednu rečenicu i ponavlja kao mantru - dok ispod te rečenice buja cijela poplava odnosa, višeznačnosti, zbunjenosti, razgovora...

I sve se svede na selektivno odabiranje:
1. Onoga što je njih najviše piknulo - jer svijet vide kao sebe, i sve je o njima
2. Znaju zašto ste to napravili ili rekli - a da to uopće ne mora biti ono što ste rekli... nego neki sporedni rukavac u bujici
3. Oni, stoga, znaju kakvi ste vi
4. I zbog toga zaslužujete ovakav ili onakav tretman - ne može vam se vjerovati...

Nastojim se tješiti.

Nitko ne radi ništa zbog mene.

To je sve slika duše, stanja, sposobnosti osobe o kojoj je riječ.

Ja sam tu nebitna.

Ali, tužna sam kad se to dogodi. Kad se ne dogodi onaj klik, ljudsko razumijevanje, suosjećanje.

Za to treba ona fina osobina duše koja se zove - biti. Ne braniti se, ne paničariti, ne osjećati se stalno izranjavan i napadnut, ne biti potisnut i stoga stalno edgy...

I ako nemaš, nemaš. Čak i ako je to osoba s kojom si bila u braku. S kojom imaš djecu. S kojom vidiš smisla očuvati započeti odnos.

Ako ne može - ne može.

Ako stvari moraju proći niz rijeku i mimo nas, proći će.

Osjećam se kao kad u jesen krene padati lišće. To je neminovno. Dogodit će se. Odjednom. Tako i odnos padne, propadne, odumre sa zdravog tkiva...

Neki su odnosi zimzeleni. Neki su odnosi bjelogorica... sezonski, privremeni...

Najlakše se ne razumjeti, iako pričamo istim jezikom, prokletstvo komunikacije putem strojeva, od moba nadalje.
Nedostaje cijela dimenzija uživo, neverbalna komunikacija, govor tijela, glas, bon i toja, ponašanje ... ljudi se uživo pojašnjavaju i raspravljaju, a kamoli neće ovdje.

Ljudi se zaljubljuju slučajno u formu, ostaju u vezi upoznavajuću vlastiti i partnerov sadržaj, a rastaju se namjerno zbog vlastitog ili partnerovog sadržaja, na formu su se ionako geni brzo navikli...:))

Pasemi, ovo je priča o tome kako ljudi jedni druge svode na plošne i paušalne ocjene, bez dubine i promišljanja. U stvarnosti :)

Liddy39, pa stvarnost je prenaporna za većinu ljudi, lakše
je žvijet ko "sav normalan i lud svijet"...:))

Da, odmah 'znaju', osuđuju i bezuvjetno presuđuju.. to je mana virtuale jer smo većinom izmišljeni-umišljeni supermani. No ima i prednost, nazvat ću to (pogrešno) otvorenost-direktnost a ponekad i istinom koju ne prihvaćamo jer sebe uvijek doživljavamo kao 'uber' nikad kao feler.. istina? Ona je nevažna ili spava, ne brine o našim općutcima...

čuješ, ja mislim da je ovo tren kad bi se trebalo počet bavit nečim drugim...nekim drugim, il kajaznam..
iskoristi priliku

Hm ..
sve ima početak i kraj..
novi početci su teški..
jer krajevi prošlosti čuče..
u nekom kutu..

jeste
svi obožavamo likove koji zapnu u štoku od vrata
pjevušeći šud aj stej, or šud aj gou