Čaša polupuna finog crnog vina

Nekad, društvo je tako u svojoj arahičnoj mudrosti postavilo stvari, imali smo zvijeri, muške članove društva koji su bili grubi, blatnjavih tabana, ruku krvavih od neprijatelja, žuljeva na poljoprivrednim alatkama kojima ja danas ne znam ime ili ubijenih jelena. Njima je trebala toplina doma, topla riječ, topla voda za sprati blato i krv, ukusna hrana i nježna riječ, da na tren odahnu od Huna, avara, muflona i svih onih stranih riječi koje označavaju neke poljoprivredne alatke. I možda bi, onako umorni, konačno najedeni, u toplom, postali ugodnije društvo, čim bi zaspali.

A žene su bile učene da šute, stave zvjer na prvo mjesto i ne pitaju puno. Ne kažem da je to dobro. Tako je. U ono doba imalo je smisla kao obojci i opanci, kao ralo i plug, nešto što je onda služilo društvu i zajednici.

Danas imamo zvjer i zvjer. Žensku zvjer i mušku zvjer, oboje uplašeni prikazama iz svojih korporacija, prijetnjama mode, pritisaka društva, prometom koji od posla do kuće može dić adrenalin kao da si susreto militantnog Avara. Nitko nije učen da šuti i podnosi i bude support i sigurnost. Dapače, jedni filmovi generiraju očekivanja da je ona ljepotica, jedni filmovi koje gledamo sugerira da je on ljepotan čiji će Ken-style & Bruce Willis superhero ponašanje biti izlazak iz bad feelinga koji se zove, jednostavno, život.

Ona dođe kuće - zvjer mrmlja sebi u bradu.
On dođe kući - zvjer mrmlja sebi u bradu.

Hitno trebamo sasvim novu bajku i okvir života. Neće doć ljepotica, ni ljepotan, jer oboje postanu zvjeri kad je direktor odjela opet promijenio priču i psihopatski izložio cijeli odjel gnjevu zato da kratkotrajno zaustavi histeriju svog nadređenog, pa je opet budget za projekt koji je trebao generirati novac - obustaljen. I onda kad je još jedna firma pala u stečaj. I onda, kad su mediji opet prodrli u glavu žene i upucali misao da je nitko neće voljeti jer ima realne noge, a ne noge od pixsela.

Mislim da je priča ovakva: i onda su zvjeri zastale i meditirale dok im se mozak nije pročistio od gluposti i dok nisu shvatili da postoji jedna realnost, njihovog vlastitog srca, i da ljudi nisu jedni drugima antizvjer device ni na ios-u ni na androidu. Hladno zvjersko srce ne hrani se žrtvom drugog ljudskog bića - nego prisutnošću u sebi, mindfulnesom, i nesebičnim davanjem drugima, svijetu i doprinosom.

I onda su dvoje živjeli sretni jer Jesu, pronalazeći radost u uzajamnom davanju.

The End

Hm

Upravo tu nit koju ti imaš u svojim tekstovima i ja volim pratiti. A ta je, muškarci su jedno, a žene drugo. Volim čitati Berta Hellingera koji je proučavao pleme Zulu i odnose u njemu. On je rekao da stvari štimaju ako žena ima svoju ulogu a muškarac svoju. Muškarac je glava kuće. Kad se uloge zamijene, nije dobro. To je na razini duša.

I meni se čini da su muškarci danas kastrirani, a kastrirale smo ih mi žene ratnice.

.. liddy .., jesi li sigurna da nisi muško?
:)

COCOCH-ANEL - thanx :)
Bilo bi super (ili ne bi, ali ovo je stilska figura) kad bismo se mogli vratiti i onda riješiti stvar. Nema više ni Huna, ni Avara, ni zmija, osim kućnih ljubimaca iz Pet Shopa, nema šta ovaj jedan biti veća zvjer od ove druge. Ekonomski, životno, mentalno, psihološki stvari su bitno drugačije, dok se biologija i dalje odlučuju majčinstvo darivat majci.
I tu je kuršlus opći... Trebamo neke posve nove obrasce i kulturalno iskustvo. A teško da ćemo ga dobiti jer je naša kultura parcijalizirani kaos... pa svatko bira, kreira kako može... Što je možda i dobro. Nikad prije nismo imali priliku graditi se i samoaktualizirati. Valjda su zato hit komunikacijski i self-help programi...

Hushi - što je svima? Zašto 50% ljudi ovdje ne sudjeluje u raspravi, nego se bavi pitanjem mog spola?!

Ne razumijem baš koji bi bio moj interes da se predstavim kao žensko, a muško sam?!