Čaša polupuna finog crnog vina

Drugi ljudi su većinom zrcala. Em prihvaćaju našu vibru pa nam je vraćaju nazad, em u drugima vidimo samo ono što imamo i nosimo u sebi.
Dejting je zato samo susret sa samim sobom u iskrivljenom zrcalu naše percepcije drugoga.
Znate onu priču - došao čovjek na ulaz u selo i pita prolaznika - kakvi su ovdje ljudi.
Prolaznik ga pita: - A kakvi su ljudi u tvom kraju?
- Zli, sebični, oholi plitki.
- I ovdje su.
Putnik ode dalje. Dođe drugi, pita isto pitanje, prolaznik i njemu postavi pitanje o ljudima u njegovom kraju.
- Divni, topli, susretljivi.
- I ovdje su takvi - dobro došao.

E, takvi su i ljudi koje upoznajemo. Kakvi jesmo.
Neka igre samootkrivanja počnu.
Što ste u tijeku svog dejting-statusa naučili o sebi?
Ja tri stvari, sve tri krajnje nepopularne i ponižavajuće:
1. Ja sam bila guska, koja je vjerovala da je partner funkcija od osobe koja moj život čini romantičnom komedijom. Pitanje je samo jesam li se oljudila ili i dalje samo gačem.
2. Ja sam work in progress... toliko još stvari moram posložiti nakon bračnog kraha da zapravo i nemam što predstaviti i vidjeti - osim toga da još slažem kockice svog života... što nije idealni setting za nešto više od kavice sa dragim ljudima
3. Ja nekako magično ne uspijevam pretvarati ljude u svoje prijatelje, što bi bio cilj svakog upoznavanja.

Tako da svaka moja kritika drugih stvarno nije na mjestu.

..da, prije upoznavanja drugih, obavezno upoznati sebe.

To je kružna referenca. Druge ni ne možemo upoznati, jer zapravo stalno upoznajemo sebe kroz njih.

Ja sam naučila da jedino ima smisla živjeti u kombinaciji - mama, tata i njihova djeca. Sve druge kombinacije su loše.

Rastava je bez veze. Ako se ima djece.

Bolje trud uložen ovdje uložiti u oca svoje djece. Eh, kad bi on shvatio nešto slično, bilo bi super.

Naučila sam da nije bitna ta neka druga osoba, nego je bitno koliko sam ja cjelovita. Jer nitko ne može dokrpati moju cjelovitost. Zato, prvo se iscijeliti, a onda će taj netko sam doći, kad smo spremni.