Umorni Bukovsky

Jednog dana možda se zapitamo gdje je grannica bola koji proživljavamo, gdje granica života kojeg prihvaćamo, gdje se sastaju ljubavne staze ljubavi koju osjećamo....
Otkit ćemo da možda postoje granice za sve ...osim za bol.
Granice za bol ne postoje.
Bol je nepotrošiva roba.
Mi se trošimo, ljudi se troše, ljudska srca, ali bol ne.
I kad dobijem nešto na poklon, kad me život iznenadi svojom dobrotom, tražim zamku u tom paketu, tražim podvalu, trudim se shvatiti gdje može poći krivio, što može pobjeći, što je toliko živo da moram vezati, kavezirati, uzničariti.
Ne prihvaćam poklone samo tako...olako. ( to su globalni principi )
Nisam u pravu.
Da mi se obrati ptica ljudskim glasom i da me zamoli da ju otpremim kod veterinara jer joj je krilo slomljeno, malo bih se čudio govoru, malo buljio s nevjericom u nju, ali bih pomogao.
Tako je i s našim molitvama. Neke su toliko snažne i dobro usmjerene na pravo mjesto da se čuju, da ih čuje onaj koji treba čuti.
Zašto se onda uspaničarimo ako smo se iskreno i pravilno molili?
Bog nas je čuo jer to nije bilo ono "božepomozi", bilo je snažnije, bilo je puno nade, povjerenja, bila je sigurnost u to da su naše molitve, nade, želje zaslužne. a sve smo napravili...skromno i nenametljivo...bez ucjene.
Došli smo do spoznaje koju nismo očekivali, zašto ju kao takvu ne prihvatimo, zašto svemu dajemo skriveni značaj i tajnovitost.
Izađimo na ulicu ispred svoje kuće i povičimo u sebi:
Ja sam ovo tražio, ja sam dobio što sam tražio.

A dalje i dolje, u svom najtišem trenutku, tražit ću još....kao da ništa nisam dobio.

Možda se jednom i bol potroši!?

Dobro jutro, veseli, radosni i radni ljudi!

Svaki trenutak sreće zgrabite odmah jer ponude ne traju predugo!

dobro ti jutro
lijepo napisano

ne sumnjaj u dobrotu i poklone
samo uživaj u njima i traži još

Da, treba davati vidljive oznake da primaš poklone, i da ih prepoznaješ. Naročito je bitno prepoznati jer se mogu i zahvaliti . na bilo koji način, ( Moja jedna od niza tetki, kad sam joj kupio mlade paprike za salatu, rekla: " Znaš, medek, ja se uvijek molim za tebe!" Bio je to znak ravnopravnosti i jednakosti između paprike i molitve.)

Medo, jutrič, čuj daj mi reči zašto muškarci kad im oslabi potencija nađu smisao u Bogu i Molitvi?..

...?????

i kad misliš da nije, poklon je zato uvijek zahvali

darling, zato jer im ostavio prste

To je prirodno, Ne mogu više ni na kuglani baciti 500 kugli. A Bog i molitva se pojave i zbog viška empatije prema svemu. Starost je vrlo osjetljiva, a prilično teška kad je ne prepoznaš. I smiješna.

ja sam ličnog mišljenja da je svatko star onoliko koliko se i kako osječa, biti zabavan, sretan i zadovoljan je predispozicija
za trajno olakšanje uz pozitivu...

Bernarda pojasni plizzzzzzzz, jer prsti imaju višestruku namjenu..

jutro ljudi :)

jednog zmaja sam vidjela jutros na križanju Zelenog vala i Gundulićeve, ali ne znam da li je tvoj ;)

Nijedan slobodni zmaj nije moj. Moj još vuče lance za sobom. Bjegstvo u lancima!

ok, nije ni moj..ako ga netko traži, tam je, ako nije negdje otišao na kavu :)

Ne volim kad odlazi bilo što ako to smatram svojim. Tako ni te zmajeve nisam pustio.

kaj, su na kruhu i vodi ili...?

nekad davno davno dok smo sjedili uz vatru na visoravnima etiopije i poklanjali jedni drugima jedino pažnju ha i primali je od drugih di su onda bili svi naši zmajevi anđeli demoni a sad sjedimo uz iskricu i mislimo da je to toplina one vatre iz našeg sjećanja

a sutra idemo dalje klimatizacija nečujno radi https://www.youtube.com/watch?v=Zti6wgdK3Dc

X-100, imaš uvijek prihvatljivo rješenje i sve uz osmjeh, To treba naučiti, to nije poklon.

A Etijopiju pamtim po divljim psima i bosonogim klincima ( iz filmova )

Mojim zmajevima bi Etiopija bila romantična.

ko bi reko da smo familija

kobili se nado

ovo kobili se nado je od lanene

Upisat ću jednu sudbu kletu u komentare. Možda netko prepozna svoje zmajeve.

Ko bi li se nadao!

27

Zgodan zapis.
Nedavno sam sjedila sa dvojicom zanimljivih ljudi, baš se nekako vodio razgovor o tome, pazi što želiš, jer bit će ti dano, samo ne znaš na koji način i po kojoj cijeni.

Uvijek neka zamka s tim poklonima sudbine..ali onda..pomislim.. OK strasno je puno negative i covjek mora biti oprezan, ali opet ne toliko da zaboravi na lijepe stvari i prihvati pozitivno onako kako dolikuje....a cijena...cijena je vjerojatno dosla u paketu s negativom od nekog drugog trenutka.

Paziti na ono sto odlazi i sto dolazi...sto primamo pozitivno i negativno, pa koje zbog cega dolazi...dotjeralo bi nas do ludila. Dakle; prihvatiti zivot onakav kakav je, bez glume, bez zatvaranja ociju (ili okretanja glave na drugu stranu kad prelazis cestu pred nadolazecim vozilom).

HMm..ja inace pustam golubeke....ali nikoga ne trazim da mi ih vrati :))

u zadnje vrijeme nekaj mi se ostvarilo, a samo sam verbalizirala kaj želim ;)
kaj, da poželim jack pot? :D

dam se okladiti, kad ih ispustiš, da netko hitro otvori prozore, da mogu slobodno odletjeti :D

daaa

tak smo ..ta osoba i ja ziveli..

kak golubeki...

svaki cas je jedan letel van kroz prozor

a ti si dao golubu krila :D

ne..samo razlog :))

bilateralna suradnja :))

a baš sam bila romantično raspoložena...i vidi sad..prduckam s tobom u društvu :P

vis kak je to lijepo..poprhavati kak vrapceki...ili lepetati kak golubeki :))

budi ti golupček, ja biram vrapčeka :)))

medo, ajde nas steraj doma! ;)

Dobar dan.
O kojoj boli je ovde rječ?
Meija me učila da pitam ono što ne razumijem.
Medo mi je rekao da sam intelektualac.
Eto intelektualac nisam,ali pitati mogu.
Meni uvjek sve treba reći jasno i glasno.
Pa o kojoj je boli ovde rječ.
Bol od nepovjerenja?
Bol od onog što nam život pruža u odnosu na
ono što mi od njega očekujemo?
Bol koji osjeća naše tijelo zbog neke teške bolesti?
Ukratko radi li se o tjelesnoj ili duševnoj boli?
Što se mene tiče sve lijepo primam otvorenog srca.
Svemu lijepom se radujem pa makar to bio nečiji osmjeh
ili lijepa riječ,nečija tužna priča ispričana meni s povjerenjem.
Možda pomoć koja je nekome potrebna,a ja je mogu pružiti.
Sve što je ružno odbijam od sebe,pravim se da se nije ni dogodilo.
Hvala ne treba mi i idem dalje.
Uvjek tražim ono pozitivno i u sreći i u nesreći.Čuvam i pamtim
ono pozitivno,a zaboravljam ono negativno.Kada mi je bilo
najteže u životu,kada je moja nevjenčana supruga umrla,tada
sam osjetio najtežu bol u životu do sada.
Tada mi je sve bilo negativno,ali i tada sam iskopao nešto
pozitivno.Bog ju je doveo u moj život da mi uljepša moj život
da mu da smisao,da me usreći,a onda ju je uzeo da se više ne
muči sa svojom tjelesnom zdrastvenom boli.
I mada sam bio zahvalan bogu što ju je doveo u moj život,pa i
zbog toga što joj je skratio muke,nisam mu zahvalan na tome
što ni u smrti,u mrtvačkom sanduku,nije mogla da se ispruži
kao svi drugi mrtvaci,nego je i u njemu ležala savijenih koljena.
Ležala je na leđima a koljena strče prema poklopcu sanduka.
Eto i ta moja najteža bol je prošla.
Ostale su lijepe uspomene,bol sam zaboravio,ali ljubav i sreću nisam.

Nema doma, a kruh svakidašnji? Ne samo vaš već i moj je u vašim rukama.

Tape, kad si tako lijepo knjžno i iskustveno rasčlanio bol, segmetiraio ju, uzmi onaj dio nje koji te najmanje boli, ili koji najlakše nosiš. Nema tu pitanja. ( Nisam razumio prvi dio. Kako si uspio dovesti Meiju i mene do svog bola i svoje sudbe klete, ili smo neka asocijacija na laž i prevaru. Ti si, općenito, vrlo mračan igrač a ovo što si prošao već je davno ušlo u tvoju priču o tebi )

Ukuliko je ovo meni upućeno,ne razumijem.
Kojeg doma nema?Kruh naš svagdanji je u crkvi
i dobijamo ga nakon ispovjedi.Kruh naš svagdanji ili Isusovo tijelo.

Ne razumiješ ono što ti se ne sviđa, ili se praviš mutav ( pomalo je perverzno opisivati ženu koju si volio a bila je invalid kako je izgledala invalidski u lijesu. To je trebalo biti nešto teatralno i poetski, taj tvoj opis, a ja bih radije da ga nisam pročitao.
Da, Tape, tebi pišem!!!

Tape, kad si tako lijepo knjžno i iskustveno rasčlanio bol, segmetiraio ju, uzmi onaj dio nje koji te najmanje boli, ili koji najlakše nosiš. Nema tu pitanja. ( Nisam razumio prvi dio. Kako si uspio dovesti Meiju i mene do svog bola i svoje sudbe klete, ili smo neka asocijacija na laž i prevaru. Ti si, općenito, vrlo mračan igrač a ovo što si prošao već je davno ušlo u tvoju priču o tebi )
Kod mene nema boli,to ne znači da je nema kod drugih.
Kod mene imaju samo sreća što sam živ i sreća što imam
sve što mi je neophodno.Sreća što sam volio,sreća što
imam roditelje,braću i sestre koji mi pomažu,sreća što
imam društvo,prijatelje slične meni.
Tebe i Meiju nisam doveo do svog bola.Na mom blogu
Meija mi je rekla da pitam kada nešto ne razumijem,a ja
ne razumijem na koji ti to bol misliš kada kažeš da on
nema granicu da sve prolazi samo ta bol ostaje.
Zato sam nju spomenuo i po njenom savjetu pitao tebe
na koju bol misliš.Ti si na tom istom mom blogu rekao
kako sam Dodikov intelektualac.Kakav sam to ja intelektualac
kada ni ovako nešto ne mogu da shvatim bez crtanja.
Meni se mora sve nacrtati,jasno i glasno sve reći,a ne da ja
nagađam što je pisac htjeo reći.

Puno pričaš a ništa ne kažeš. To si nekidan rekao da ne voliš!

Da to ne volim.
Lijepo sam te pitao,ali odgovor na svoje pitanje nisam dobio.,
Lijepo sam odgovorio na tvoe pitanje,a sada te isto tako lijepo
i pozdravljam.Odlazim s tvog bloga,a ti ostani sretan.

Hvala na posjeti i poklonu, Tape!