Moja riječ nema smisla...

 
 
 

zašto se veliki ljudi uvijek smatraju malima i obrnuto? Zašto veliki ljudi ne vide svoju veličinu, a mali misle da su straaaaaašno veliki i bitni? ;(
zašto svi kažu da je sreća u nama, da smo sretni onoliko koliko si dopustimo i ovisno o tome kako gledamo na svijet oko nas, a svi smo pomalo nesretni? Zašto ako je tako jednostavno biti sretan? Zašto, ako već splet događaja tu ne igra nikakvu ulogu i nekad smo sretni iako je vani pljusak, iako smo pali ispit, iako nas je automobil u prolazu zalio cijele, zašto?
Zašto je danas estetika tako jebeno bitna svima? Zašto prvo što kažemo i prvo na što obratimo pažnju je estetika i zašto se danas tako malo pažnje pridaje bitnijim stvarima? Zašto prvo što kažemo kad pokušavamo nekome objasniti o kome se u priči radi je: «ona debela, onaj zgodni, ona sisata»? zar je to toliko bitno? Jesu li moje noge duže ili deblje od tvojih, imaš li ti ljepša usta ili veće grudi? Zašto se ne možemo posvetiti važnijim stvarima i razvijati se kao osobe, jer tu smo zato, a ne samo gledati tko se kako obukao, gdje su sconti i kako kupiti nove in čizmice na rate?
Zašto ljubav nekima dođe samo tako, a onima koji to žele i očajnički se trude naći svoju srodnu dušu, to nikako ne polazi za rukom?
Zašto pokušavamo u svemu naći smisao? Otkriti tajne znakove u nekim sitnim i uobičajenim situacijama... zašto spominjemo sudbinu za sve dobro i sve loše što se desi kad nismo sigurni postoji li ona uopće ili je to samo naš način za objasniti si neobjašnjivo?
Zašto uvijek kad pomislimo da smo na konju, padnemo s njega?
Zašto neki ljudi ne razmišljaju ni o čemu i tako im je lako i lijepo?
 
 

Koliko pitanja u ovaj sitni sat. ZAŠTO? ZAŠTO ne pružiš neki odgovor, a ne samo pitanja na koja nitko neće dati isti odgovor?

zato jer sam zločesta ;)