Umorni Bukovsky

Izašao sam iz krpa. Nisasm uopće shvaćao zašto sam u njima, zašto to radim i zašto gubim vrijeme u tom položaju. Niti nešto shvaćam bolje, brže, humanije, niti mi je interes veći, vidici raznovrsniji. Lova me ne zanima, biznis mi je nepotreban, misli razbacane, nema inspiracije ni edukacije, nema spoznaje a od ležanja me bole leđa i kosti.
( što sanjati? sudnji dan? zašto bih ja to sanjao ? )
Gledam to poveće stado i nagovaram pse da ih natjeraju na prolaz da bar prebrojim ovce.
Onda mi i to postane besmisleno jer to nisu moje ovce. Zašto bih ih brojao? Stado se stalno povećava a nikakve koristi.
Da krstim prasce, prelijevam iz šupljeg...?
Ma jok.
Idem na blog zapisati ovaj trenutak za budućnost.
Blogovi su budućnost ljudske komunikacije, samo mi to još ne shvaćamo i po svaku cijenu hoćemo biti pametniji, hoćemo biti iznad, hoćemo biti vođe a ne biti ono što jesmo: Mali beznačajni vjetrić koji njiše grane breza i vlati trave.

Kad bih bar imao svoju šumu i svoju rijeku!?

Padne mi na pamet da sam na ŠK1 gledao utakmicu i da je Dinamo pobijedio u Maksimiru pred ovećom grupom gledatelja, u kišnoj večeri, i u skoro dobroj utakmici sa 4 : 1 i da je u Ligi prvaka. Znači da je preda mnom 8 europskih utakmica koje ću moći terapijski iskoristiti. I to je nekakv napredak za ovu godinu!

čaj od metvice prije spavanja....

dan :)