žudnja
Promatrala sam te već odavno. Prikriveno zanimanje, nijema pohlepa, bezbrojni pogledi i njihova neodoljiva pobuda, sve je to zastalo. Gorljivost ljubavnice koja me je obavijala bila je očita već na prvi pogled. Željela sam da me nitko ne primijeti, a događalo se upravo suprotno. Gotovo je nemoguće potpuno prikriti žudnju! Ma koliko bilo uznemireno, tijelo govori o svemu što proživljava srca: divlje lupanje, uzbuđenost, podrhtavanje. Srce odaje sve, svjetlo radosti ne može se skriti. Tajnu bliskosti moguće je zaštititi samo iza zatvorenih vrata, samo iza zastora i zidova moguće je skriti intimnost i pritom ne ubiti neodoljivu privlačnost. Lako me se moglo prepoznati jer, iako sam samo hodala pokraj tebe, potpuno si me osvojio. Ushićena i uhvaćena u mrežu jednog pogleda, širila sam oko sebe blaženstvo koje resi početak jedne veze i to je plijenilo pažnju. Ritam moga hoda, koji će se kasnije prekinuti zbog smijeha i prenemaganja, usklađen kao po dogovoru, ujednačen i razigran, svjedočio je o tome da ne moram ništa obaviti, niti ikamo stići. Naš večerašnji susret, tajnoviti plod jedne privlačnosti, moje ushićenje, šutnje i smijeh, sve sam to kao na dlanu nudila, sve je bilo odgonetnuto. Oblik koji je poprimila moja žudnja pretvorio se u pravu predstavu, što se vjerojatno zbiva sa svima: putovi su uvijek isti i svi koji su barem jednom njima kročili otprve mogu prepoznati držanje blisko onima koji lete ususret. A ja sam letjela.
...
"O čemu razgovaraju ljubavnici?" O sebi, samo o sebi, o ljubavi koju svaki od njih vidi u zrcalu onoga drugoga: 'Ljubav očekuje da joj pričamo o njoj samoj'. Ima nečeg taštog u našoj potrebi da budemo voljeni.
...
Dva spola: dva planeta koji se okreću jedan oko drugoga i koji će se spojiti. U ljubavi kazaljke na satu muškaraca i žena ne idu istom brzinom. Odjednom želim više, a ti se skrivaš iz straha, lijenosti ili zamora. Što se više vežem, to se više udaljavaš, ne prekidajući pritom vezu – ponos vlasnika.
...
Jedna je ljubav kao jedan život: ona se mora proživjeti. Jer svi će oni umrijeti. Umrijet će, i prije no što misle. Tko će im zahvaliti jer nisu njegovali zanos i strast, nježnost i požudu? Umrijet će. Svoje će tajne ponijeti u grob. Patnje će biti izbrisane. Kako li će se samo njihova postojanja tada činiti beznačajnima, njihove bojazni glupe! Istina, poželjno je bez laži sačuvati čistoću saveza. Ali možemo li se odreći nove ljubavi. Ne, ako smo živi.
...
Možda je tuga neka vrsta neizvjesnosti. Ulovi te kad si sam i drži te nesigurnim dok netko do koga ti je stalo odlazi. Tada znaš da budućnost više neće biti ista kao prošlost, ali nemaš informacija o tome kako će ona izgledati. U mraku si i ništa te ne može nagovoriti da gledaš pozitivnije – takve stvari će se s vremenom dokazati.
...
Znam što je ljubav, doživjela sam je. Ali ako se dogodilo jednom, zašto se ne bi ponovilo?
...
Poletjevši pokazala sam svijetu svoja ispružena krila.
22.04.2005. u 9:45 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
uh, ne osjecam samo ja tu neizdrzivu zudnju ;)... poleti! ...pusa ti
Autor: crokoka | 22.04.2005. u 9:56 | opcije
khm. hm. mrmlj. eto samo tako da znas. takva vrst odlucnosti me nekako ne raduje.
Autor: prilagodjen | 22.04.2005. u 10:00 | opcije
ne? hm...
Autor: hedera | 22.04.2005. u 10:04 | opcije
pa kajjaznam. nekako zvuci tako. pada mi na tuznjikavo-...
Autor: prilagodjen | 22.04.2005. u 10:07 | opcije
Mirisem te usne u mom pogledu
i cekam , da se tvoj drhtaj mome javi ,
pa da podjem ususret uzdasima .
Oko nas su rasute zvijezde
i posteljom nas mjesecina sladi .
Slusam kako mi svoj osmjeh nudis ,
i kako srcem prema meni predes ,
dok kroz kosu pletes moje prste .
Svog si me prekrila srebrnim tijelom ,
sve moje kapi natopila u sebe ,
i sad sutnjom molis nebo da u nas stane .
Osjecamo kozu sto po nama hoda ,
a obale njene postaju nase pristaniste .
Iako smo po njoj bezbroj puta trcali ,
ona nam se vjestinom rose izmice
i opet smo nepoznati u tom carstvu .
Velikim se strastima igramo u nama ,
jedno u drugo plovimo ispruzeni ,
ti bjelinom , a ja buktinjom dodira .
Sa koliko nacina obilazimo obronke ,
kad se silni vjetrovi nasim pucinama mijesaju .
Mila , znas li , stalno se u sebi smijesim ,
a tvoje obline smatram svojim
i zrelosti , da ih namirim imam dovoljno .
Cijelim smo pocetkom obuzeti ,
slike zagrljaja izmedju nasih tijela nastaju ,
u paleti milovanja potezi su vreli .
Svemir kojim oblazemo svaki kutak nase tisine ,
bogatstvom nas samih obilazi postojanje .
Mi smo sad mjesecinom postali ,
ispod neba nasim osmjesima zvijezde sjaje
i posteljom za nas donose slasti .
Autor: lothario | 22.04.2005. u 10:51 | opcije