Umorni Bukovsky

Nismo bili neki veliki prijatelji. Kaže da se zove jedino Mijo. Ne Mihovil, Mika, Miha, Mihajlo, Mišo…nego baš Mijo. I svira harmoniku. Znamo se iz riba i rata.
Kad sam se vraćao iz ribolava, stanem kod njega, u njegovom selu, navratim u gostionicu u čijem sklopu je i trgovina i pojedem sladoled i ispričam uvijek po jednu ribolnovu.
» Ulovio sam neki dan šest štuka i sve preko tri kg.« ( muk ! )
» Onih dana poslie Bljeska sam na Kozarskom boku jedan dan dopodne upecao 34 soma«
Smjeh, pomješan sa podsmjehom. Pa sve glasniji smijeh.

I tako jedno prijepodne, pred kišu, lovim i ulovim 12 štuka, recimo za jedan sat. Sve komad do komada, Koliko sam ulovio kedera, toliko i štuka. Mislio sam pobjeći prije kiše ali nisam uspio. Na nasip, na cestu, više nije bio moguće bez pomoći. Falilo mi je pola metra uz najbrži zalet. Proklizao bih, i samo skliznu na stranu po mokroj travi.

Morao sam u selo po pomoć jer sam bio mokar do kože.A poslije kiše uvijek i zahladni. I naiđem baš na Miju. Znao je on što se događa i samo me pitao gdje sam. Kažem tu nedaleko, ne mogu uz nasip.

"Sada ću ja odmah!"

I stvarno. Upali traktor, povuče tih pola metra i nema problema i nema štete. Izvadim iz džepa mokru lovu, dajem mu 50 kuna a on ni čuti. Ni govora.
»Ok. Dođi u birc na pivo«
I stanem ja u bircuz, naručim za suho društvo rundu, a Mijo me pita:
» Kako je ispao ribolov kad nisi pobjegao prije kiše?«
»12 komada štuka!«
»Pa ti si lud kao noć, hoćeš reći da si ulovio u tih dva sata 12 komada štuka. Jesu li velike?«
» Velike su. Dosta su velike. Između dva i četiri kilograma.«
» Hoćeš reći da sada u autu imaš 12 komada štuka.?«
»Da.!- kažem mirno gledajuć sve u oči.
»E, pa jebga, oprosti, to moramo vidjeti.«
»Što bih sada morao ja napraviti? Otići do auta, izvaditi čuvaricu i vama donijeti na uvid , pokazati ribu?«
»Dobro, dobro, idemo mi to vidjeti!«
I izađe cijela gostionica van.
Gledao sam face, nevjericu, međusobno zagledanje…
» I evo tebi, Mijo, ova najveća, zbog vučne službe..."

Upalim stojadina i sav kurčevit i prkosan odem u svoju istinu.

Jednom, kasnije, smo također pričali, i pričam kako smo na Jarunu, u subotu navečer , nešto slavili. Nisam ja bio pijan kolko nisam bio trijezan. Tu se plesalo, kartalo, natezali ruke, jelo odojka, pjevalo, glumili vlakove i sudare. U nedjelju me je sve boljelo . I glava. Odlučim otići na jezero da se malo izbistrim. I još nisam ni sjeo, ni zabacio, kad iz vode, kao metak, izleti amur . ( pobjegao je od soma, grdosije, na obalu i to baš kraj mene.) Bacim se na njega, uhvatim, vagnem ( 3,80 kg ) i odem u stan. I takvi mamurni smo imali prekrasan nedjeljni ručak, te nedjelje…
Nitko ništa nije rekao.
Svi su se sjećali 12 komada štuka.

A ja sjednem u helikopter i odem u zrak, pa doma…

Dobro jutro Medo eto kakvi smo mi blogeri..prave ribičke pričice...pozz

Mislio sam da je cjepanica.

Mogla me je napasti da nisam pazio.
Jutro 03! Eto, jutros se ne molim.

Medo, kaj si izbjegel udarac letečih cjepanica...ja sam ok

Najgore je kad ne žele provjeriti ni legendu koja je živa. Kažem da sam čuo od starih ljudi da je na tom Drenovom Boku Sava duboka preko 30 m a oni se smije....( " Sava nigdje nije toliko duboka "! )

O3, mogla me je napasti i izjebati, ako je istina ono da se jebe kao štuka....

,

U ribolovu na velike ribe mjesto je obično tajanstveno i skriveno, tako i kad trebate svjedoka, nigdje nikog.

dobra
i lovačka
i ribolovna
priča jel ,kao priča ....
i filing kad si upalio stojku i ošo u istinu svoju
:)

Meni se više sviđa kad sam sjeo u helikopter i odletio u svoje visine....gore, pa lijevo i onda pravo... poslije piruete.,

A ona rečenica o pijanstvu ide ovako: "nisam ja bio toliko pijan, koliko nisam bio trijezan". Tako da se ispravo iskoristila kombinacija " koliko-toliko"!

Prijavljen u 11:37!