Snovi od papira
Sanjala sam u duginim bojama, ali kada sam se probudila shvatila sam da su sve to bili snovi od krep papira. Razlila se boja, papir se raskvasio i sve je na proljetnoj kiši nestalo.
Tako i godine koje smo proživjeli polako gube svoju boju, svoj miris, dodire koje smo dijelili s nekim.
Mjesec od papira, život od papira, snovi od papira....sve tako krhko, nestvarno, ostaju samo sjene na licima i po koja suza u oku, suza koja se iskrade kada se misli uzburkaju na starnicama sjećanja.
22.04.2005. u 23:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Nemoj tako Ericca... godine ne gube boju! Znaš dobro da se češće sjetimo lijepih doživljaja iz života... lijepih iskustava... dragih osoba... i osmijeha :)
Autor: TeeJay | 22.04.2005. u 23:10 | opcije
Pusa...znam TJ, ali sada mi tako došlo :))Znaš ono, ima dana....ma šta da ti pišem, sve ti je jasno.
Autor: Ericca_35 | 22.04.2005. u 23:11 | opcije
Ma može, :)))
Autor: Ericca_35 | 22.04.2005. u 23:17 | opcije
jeben ti pa di si ti, sad sam se skontala da te dugo nije bilo ovdje jesi živa?????
Autor: Zsa_Zsa | 22.04.2005. u 23:45 | opcije
Iskušenja su tu da nas ojačaju, poslije kiše sunce sija jače...Život bez snova ne bi bio pravi život, duša je alfa i omega...kada dodju vedriji dani i sunce zasija brzo zaboravimo sve što je bilo loše...
Autor: mario4 | 23.04.2005. u 14:47 | opcije
ne djevojčice, to nisu bili snovi od papira ... :):)
Autor: dijjana | 23.04.2005. u 18:51 | opcije