Umorni Bukovsky

Vjerujem da danas, ono o čemu želim pisati, da je većina svari potpuno poznata, ali pišem. Pišem da sebi rasčlanim, podijelim, oduzmem, zbrojim, da pokušam matematikom i logikom spoznati ono bezimeno u meni, oko mene, na granici, nepoznato, svemirsko, bioenergetsko, kanalizirano svjetlosnim kanalima…jer je svaki pisani pokušaj, pokušaj susret sa sobom na onoj fazi koju će čitatelj razumijeti , pogledati i s druge strane, s vrha planine ili iz dna pećine, da je to dnevni dobitak , to je dobitak za sve…
Pa makar samo u mrvicama.

Kažu da bolestan leži.

Kažu da je ozbiljno bolestan.

Kažu da je ovisan.

Rajko, nemoj se nikom ispričavati, dematirati, donositi povijest bolesti i pisane terapije, jer će misliti da im se želiš približiti, da želiš biti jednak, da želiš naš dio prosječnosti…mislimo da dolaziš sa dna, odozdola i ako će te to zauvijek udaljiti , ostani…gore! ( mi tebe sažaljevamo što si drugačiji a ti nas ponzi, jer smo svi isti )

Ima još dosta staza i ulica, noćnih šetnji s kojima nisi lutao, ima još jako puno ljudi koje nisi uvrijedio, knjiga koje nisi pročitao i pjesama koje nisi napisao.
Ima ratova koje nisi vodio i generala koje te ne pamte, ima ratova koje nisi završio. (Jura je pucao u čovjeka…i ovaj u njega i jedan je promašio a drugi stavio to u pjesmu ). Shvatio je da je netko tu Vidio Viši Sud. Nije to po tome tko je bolji čovjek ili bolje uvježban već odluka tko će dovršiti pjesmu.
Ne, nije po tome…treba odsvirati zadnje taktove…

Kad završiš s ovom svojom današnjom fazom, današnjim cirkusom, ciklusom, folklorom i kazalištem, odaj jedno dužno poštovanje svojem tijelu. Odmori se, Rajko. Sačuvaj ga još malo. Još su mnoge tisuće na tvojoj strani. Pomiješaj sve te vitamine iz bašče sa svim tim duhovnim ponudama, iskricama, anđelima, notama, uzmi i fizički dio pa makar to bilo samo trčanje, uzmi ga, neke bude uz tebe.
Mnogi te ljudi poznaju, mnogima si dao nadu i vratio osmjeh, mnoge noći sam se vrtio u tvojim pjesmama u gluho doba…i nisam jedini. Ima nas tisuće. Vrijeme je da ti vratimo dug, mi ljudske minijature, mi, izgubljene ovce i mi do časti uzdignuti.
Ti i nas tisuće, moramo to još jednom sve odslušati.
Ne daj se, generacijo.
Ne daj se Rajko Dujmić.

Sada je u Remetincu. Zbog pokušaja nasilja u obitelji. A u biti bi željeli svi da mu porok učine nedohvatljivim, nedostupnima ne da ga se kazne.

Rajko je ok, al je nekad tezak ko crna zemlja.
Znaju oni sto ga vole iz blizine.

I ti malo prošetaj. I od Rajka i od mene. Odi u berbu.

Ti meni nesto zamjeras. Ok.

Ne mogu si zamisliti da on izgubi bilo koju pjesmu.

Tezak mu je ovaj svijet. On je osjetljiv. Treba mu stit.
On hoce nek mu je lijepo, a oni mu ne daju.
Kad suv gleda, grci se sve u njemu od uzasa. Ne moze on suh podnositi.
(Idem, idem)

Za živim čovjekom koji je ušao u teške zdravstvene poteškoće, niti jedan savjet pomoći, a za mrtvim ovjekom, tisuće ružnih riječi. Jel moguće da smo svi na blog takvi ljudi.?

Medo, mudro.