Umorni Bukovsky

Muž i žena gledaju horor...
Žena:"Oj majko mila."
Muž :"Prepoznala si je, jelda?I ja.“

Svaka noćna smjena ima svoju snagu, svoje druženje i svoju nesanicu.
Došao sam tog jutro doma iz noćne kao i obično iz noćne. Morao sam na tuširanje jer sam smrdio po kamionima, automobilskim plinovima, gumama, asfaltu, radijatorima. Još je bio sumrak ( ako uspijem leći poslije noćne smjene a da ne vidim sunce, to sam računao kao „kasno sam legao, kasno navečer“ i obično sam dobro spavao)
Ušao sam u hodnik iz dnevne sobe a jedan je lik, sjena, izašla iz kupatila kroz zid i kroz zid ušla u spavaću sobu. Zastao sam…malo zabrinut za sebe( noć ima svoju moć ). Da uzmem pušku? Kog će mi kurca puška ako to prolazi kroz zidove?! Nešto moram napraviti. Ako je halucinacija, i to moram znati. I otvorim vrata spavaće sobe, očekujući da nema nikog. Ali… za malim stolom, okrenut leđima, netko je sjedio…
„ Zdravo, drugar!“ –nije mi palo na pamet ništa pametnije reći.
Tip se okrenuo prema meni i učinio mi se jebeno i neugodno poznat, kad sam bolje pogledao.
„ Tko si i što si ti?“- ovo pitanje je već imalo smisala kao da sam se udario dlanom po čelu.
Tip me gledao…gledao..i gledao.
„ Ja sam ti, malo mlađi po izgledu, ali ja sam tvoja astralna projekcija, tvoje drugo ja, tvoja božanska nadsvjest.“
„ Stvarno? Pokušaj mi objasniti sve ali ukratko. Ako si paranoja iz moje svijesti, odjebi. Više se ne bojim paranoja. Poslije rata ne bojim se ni živih ni mrtvih….
„ Dobro. Znaš, onih mjeseci dok si se bavio snovima, jel se sjećaš kad si okliznuo i s one stare vrbe nad Strugom i pao u vodi?“
„I?“
„Imao si kanilu, odvojio sam se od tebe, trebao si utopiti, umrijeti ali si ti ili nešto sjebalo i nisi umro. Došlo je do zbrke u pozicijama, u IOZ-u, tvom i mom. Ostao sam u nekoj dimenziji gdje sam bio nitko a ti si se prestao baviti snovima. Nisam se znao vratiti…i evo me sada, ali kako i zašto ne znam samo se ne vraćam nazad..“
„ I kako ćemo to riješiti jer nemam namjeru s tobom komunicirati, kontktirati, stanovati . Bilo mi je dobro i bez tebe!“
„Idemo na rijeku, gdje si onomad pao, ako si za! Možda se tamo krije rješenje“
„Jel nas možeš prebaciti, ili moram autom?“
„Sebe mogu, a tebe mogu pokušati!“
„Nemoj ti ništa pokušavati. Idem ja autom!“
„Idem i ja s tobom, autom!“
Mislim da se nije htio rastati od mene.
Obuvo sam gumene čizme. Uz rijeku je bilo blato, znao sam.
Da vas ne mučim, pokušao me je gurniti u vodu. Jednom, drugi put… Obala je bila mokra, blatnjava, jutarnja i opet sam se okliznuo. Čizme.
Padajući prema vodi, probudio sam se.
Sjedio sam na stolici jer sam zaspao za stolom. Nije nikog bilo u sobi. Duboko sam udahnuo. Skinuo sam uniformu i morao ipak otići na tuširanje.
Lud san! Ali kurac lud…ludo tek dolazi. Pred vratima kupatila su stajale moje gumene čizme, prljave, prljave s friškim blatom. Nisam išao u kupatilo, ali ni u spavaću. Vratio sam se na stolicu i pokušao naći nekakav smisao. Odvojiti san , javu, bijele miševe. djeda mraza…
Trgnuo me telefon. Javila mi se sestra da je bila kod mene, da sam spavao za stolom, da je uzela čizme iz podruma, da je bila na groblju kod roditelja , da je malo uredila grob, da je mislila oprati čizme u kupatilu i da je zaboravila. Dok je pravila sendvič ( hladnjak je u hodniku )
I sada je mozak pravio realne kalkulacije.
Kad sam došao doma, ušao u hodnik, polupospan, oči su registrile čizme, prebacile informaciju u memoriju ali je to sve bilo nesvjesno ( kažu da sve što oči vide, mozak memorira ). Kako se sve to ukomponiralo u vrlo plastičan san, ne znam, ali sam odahnuo od tog svog astralnog Ja i od te svoje mlađe duše I zahvalio se sestri što nije nastala misterija.
Istuširao sam se, izašao van na terasu da se zdravo protegnem prije sna i gledam:
Moj auto je bio prljav od glave do pete s friškim blatom.
Još nisam smislio što da mislim. Brine me da li ja imam „ AlterEgo „

Ps. “Dosadni prokleti ljudi. Širom planete. Stvaraju sve više dosadnih prokletih ljudi. Kakav horor. Zemlja je umrežena njima. “

ko klinka sam gledala hororce i spavala, hrabro, uz upaljeno svjetlo :D
znaš kaj se veli - u strahu su velike oči, a tek kakve su kad je mrak ;)

Jesi li vidjela kakvu skitnicu s bradom i kanilom i da ne zna što radi, niti gdje je. Dužan mi je jedno pranje auta.

A priča? Vidim da se ti susrećeš sa svojim bližnjima. A tema? Isto horor po Mai.

hahahhahaha...ništa mai nemre spriječiti, ni kiša, ni kad me tu nema, jedino....ok, bum pristojna :D

priča, tvoja?
pokušavam vizualizirati i ježim se. neću takve priče. oću meke, podatne, mirišljave ;)

Medi ostavim...osmjeh :)

Tog jutra se nešto dogodilo što nije bio san, a ja ne znam što. Zna Coca ali se bojim da će mi mapraviti još veću zbrku. I zna "baba". Ona bi rekla: " Proroci! "
A i Ciber-Lady tumačenje može biti slikovito.

a da nije riječ o autosugestiji?

mentalni placebo efekt?

Purp, kad bolje razmisim osmjeh je kao zagrljaj. Tako se i ja pridržavam za stvarnost. I ne nosim više gumene čizme. One više nikada.

Meija, autosugestija poslije noćne smijene može biti i halucinacija. Jebe me twingo. Kad bi se netko htio javiti da se malo vozao sokakom.
Alo svi šute.
Pričao sam to bratiću i on više ne dolazi kod mene. Bolje mi je šutjeti.

Za me je osmjeh , čak i ovaj mali, virtualni...:) pozitivna energija koju pošaljem u tom trenutku da "dodirne " osobu :

Dirn...dirn..dirn.
Ček da vas nešto pitam. Jel se meni smije sviđati moja priča?

Ili mora više osoba imati isto mišljenje o njoj pa da bi se mogla sviđati .?

Smije ti se sviđati. I zadovoljio si potrebu da ju "izvučeš" iz sebe van. Oslobodio si ju. I to je dobro.

ma znaš kaj, bitno je jutro. i tko si bio kad si se zbudio. sve ostalo je nevažno ;)

ostavljam i ovdje pozdrav..mah.mah :)

I tak, moje drugo ja luta svijetom...

Meija, nemoj pozdravljati kad odlaziš. Meni to izgleda kao da pozivaš i druge da odu....