Čaša polupuna finog crnog vina

Razmišljam.... Iako mi je nekad prilično teško biti single mama, rijetko pomislim - blago mamama u braku. Jer znam par divnih obitelji i divnih ljudi čije su priče lijepe, a životi dobri - ali znam i brakove u kojima ne bih bila. Uostalom, iz jednog takvog sam na sreću otišla (prekasno... dopustila sam predugom periodu da mi pošteno skhra srce). Ništa ti ne znači puka činjenica da je netko kraj tebe.

Možda znači da je to divna osoba, puna srca i ljubavi i onda nekako filate taj život saftom i radošću. Možda znači da je to teret kraj tebe koji život puni gorčinom i mukom... ili neka hladna, tupa osoba koaj je tu ili nije i sasvim svejedno.

Biti sama ili biti s nekim nema nikakve veze s "težinom" života. To kakva si i s kakvim si - to ima veze. Ja sam sigurna da moji beskrajni dani i bitke nisu ništa naspram tegliti lošeg muža. Moj život, kad se usporedi s time, je pjesma. Simfonija (iako nekad plačem od umora).

Ponekad, ipak, pomislim da bih voljela živjeti u braku. A opet - sjetim se kako je bilo i gledam oko sebe i pitam se - želim li to doista?

Jer, ne bih voljela više biti iskorištavana. Voljela bih biti cijenjena. Davati doprinos. Osjećati da je nečiji život zbog mene bolji - ali da on to vidi i vrednuje. I obratno.

Dobila sam zilijun poruka na Iskrici i jako puno njih otkriva muškarca koji bi sebi nešto dobroga, ali ne vidi se ni iz čega da bi dao ljubav, skrb, dobrotu i pažnju.

Ponekad, kad gledam oko sebe sve što se u muško-ženskim odnosima da vidjeti, počinjem razumijevati robno-materijalnu razmjenu - materijalna sigurnost, takozvani novac, ponekad je najbolja valuta kojom muškarac može vratiti ljubav i skrb u realnim životnim mukama. Ne govorim o dvoje samaca - govorim o situaciji gdje je neka obitelj i gdje postoje neka djeca. Koliko otac može doista napraviti za svoju obitelj - vjerujem vrlo često vrlo malo, osim te materijalne skrbi. Kad skrbiš o djeci, ja mislim da niti jedan muški napor nije prevelik za dobrobit obitelji. A prepustiti zarađivanje ženi s malom djecom mislim da je ravno dezerterstvu. A toliko muškaraca danas to radi.

Da, svaka od nas treba nježnost, pažnju, ljubav, dodir, razgovor... ali, kad se od nas očekuje i da radimo i dođemo s posla i napravimo te palačinke i zamirišemo dom finom hranom i izgledamo lijepo i platimo račune, a s druge strane imamo nekoga tko se samo pretvara da sudjeluje u tom životu i pridonosi neizmjerno manje od nas - a očekuje uvijek nekako puno i grubo, onako muški... pitam se... pitam... je li ipak poštenije da očekujemo nepravednu podjelu - da muškarci zarađuju više, a žene vole, skrbe i njeguju više?

Da mi sada ponude visoku poziciju u visokoj politici ili gospodarstvu i visoku plaću - i da sam neka simbolična žena koja treba probiti onaj stakleni strop - ja bih se zahvalila i vratila bitku za ženska prava 100 godina unatrag. Jer, ja želim biti uz svoju djecu. Smijati se, zamirisati dom... i mijenjala bih najbolji posao za dobrog muža. Bih, časna riječ.


Nakon svega što sam prošla mogu reći da mi je žao da nisam slušala baku - nego mamu, onu generaciju koja je htjela imati sve. Ja sada imam sve - osim onoga što više nisam htjela (muža koji nije bio pravi čovjek na pravom mjestu). Uspješna sam, dijelim vizitke na uglancanim stolovima u pencil-suknji, skrbim sama o svojem stanu i autu, imam divnu djecu i provodim sretne dane, idemo to tako reći.

Muškarac koji je bio kraj mene vidio je sve to kao priliku da se ispuži na kauču i uživa... jer mu je bog dao. Osjetila sam bezgraničnu tendenciju muškarca da iskorištava ženu. Našu skrbnost, rad, ljubav, stprljenje, ljubav prema djeci, sposobnost. Žena doista može užasno puno. Kad su u pitanju oni koje volimo, možemo sve. I ružno je vidjeti da je netko u stanju izmusti to sve - iz svoje komocije.

Nažalost, bez društvene prisile i časti koju je nekad uloga hranitelja obitelji muškarcu bila društveni must have toliki muškarci padaju u ponor komocije. Zgrozi me to. To je duboko nefer.

Iskreno, ja sam slabiji spol. Teško mi je smjenjivati miris kiflica sa mirisom farbe na promotivnim materijalima i mirisima poslovnih ručaka i pečata sa neverending jurnjavom da djeca imaju punokrvnu mamu, koja ih čeka nasmijana, vedra i spremna pružiti pravu majčinsku ljubav, treninge i tečajeve.... Sve ja to radim, ali da je to to - nije.

Možda nekad izgleda kao ostvarenje feminističkog sna - mogla bih si "nabaviti" frajera koji bi bio kao neki cucak (što rade mnoge poduzetnice - jer zamjenom uloga događa se i zamjena ponašanja...) - ali mene cijela ta priča uopće ne veseli.

Dizala bih djecu, uživala u obitelji i radosti svog doma, radosti koju vidim na licu svog dragog i radila bih, da, dio svog posla, ali ne ovako, tri stotine posto i stalno. Nego ženstvenije. Nježnije. Mirnije.

Žao mi je da tamo negdje, prije 20 godina, kad sam odrastala, nisam u priči svoje majke i generacije koja je stasala u vremenu uniseks ljudi, vidjela šupljinu i prazninu i slušala svoje srce i odabrala ne dečka, nego muškarca. Čija bi ljubav bila prevedena u skrb, koja bi meni omogućila da budem žena. Ne "poslovna" žena, nego prava žena. S manje poslovnih obveza, a više obiteljske nježnosti.

U životima poslovnih žena postoji puno disbalansa. Ja bih umrla da ne radim i ne stvaram, ali kako da to objasnim. Nervira me kad se žene gura u isti koš s muškarcima u poslovnom svijetu. Nije isto. Ne treba biti isto. Tužno je s jedne strane što sam to osjetila i naučila na svojoj koži.

A radosno je to da usprkos teškom podbačaju čovjeka kojeg sam odabrala da mi bude suprug (epica fail) moja ženska sposobnost stvara život na svim frontovima u obilju, radosti i snazi.

Nema zaključka. Samo prihvaćanje života kakav je i nada da će neki muškarac tamo nekada trebati ženu koja jesam, i da ću ja trebati njega, kao muškarca kao je. Voljela bih biti cijenjena ne toliko zbog te trivijalne priče oko posla, nego oko onoga što doista vrijedi, a to je dizanje djece i stvaranje doma, obiteljskog ozračja i ljubavi. Iako to imam sa svojom djecom, slici nedostaje taj jedan ton. Moguće da ostane tako cijeloga života...

ad sad jednom muškarcu pred spavanje na brzinu objasni kakav bi morao biti tvoj muškarac ne onaj iz snova ..onaj realni sa vrlinama i manama
evo daj 5 vrlina koje su ti bitne jako i tri mane preko kojih bi prešla jer ga voliš

Znaš onu staru priču, u mladosti je zovu ljubav, u
zrelim godinama navika ili razmjena, u starosti potreba..:))
Pa sigurno je da financijski neovisna i emancipirana žena
traži još boljega od sebe...:))

:)

treba nabaviti vremeplov..

:)
... preteče me.

ne, vremeplov.. tad bi bilo kao 'najdulji dan' (ili beskonačni? film...), bezbroj pokušaja. Ponekad ipak treba stisnuti 'next'.

ti si imala sreću da si jaka i stabilna osoba,
a zamisli da imaš multiplu, da si po njegovom nagovoru napustila
posao, kad si ga tražila dvjesta kuna da nešta kupiš za djecu, a on
ti ih baci na pod i kaže opet trošiš novce, kad baja dođe doma onda
mora biti mir i tišina jer je on umoran, a kad je otišla onda joj mjesecima
nije dao kune da prehrani to dvoje i njegove djece

bez vremeplova, nema povratka, a naprijed ili sljedeće vrijeme je sigurno drugačije od sadašnjeg, ali skroooz drugačije od prošlog..onog o kojem blogerica mašta :)

RI - evo pokušaja da odgovorim na izazov:
1. marljivost i osiguravanje egzistencije obitelji, taman bila kriza, pa nosio kašete (da ne moram ja ako zagusti)
2. kućevnost i skrb o domu - krovu, cijevima, gumama, kotlovnicama, živicama
3. urednost i skrb o domu, ravnopravnost u kućanskim poslovima (osnovnim, barem, ne očekujem da peče kiflice u obliku suncokreta, ali da skuha večeru, opee suđe, usisa, to da, heklat tabletiće ne mora niti saditi maćuhice na balkonu)
4. ljubav prema druženju, zabavi, lijepim stvarima, užitcima života,
5. da je strastven, senzualan, zainteresiran za mene u ljubavnom smislu i da se tu trudi

A podnošljive mane?
1. Da voli nekad biti sam, otići nekamo, u neku ribičiju, nešto, da ima i svoj život frendove (to je zapravo vrlina, ali okej)
2. da gleda glupe fillmove koje ja ne razumijem i ne volim
3. da ima neki svoj dio kuće zakraman besmislicama kojima se bavi


3.

bracoiseka - da ja nisam ajde sad da budem fakat usta moja hvalite me sposobna i jaka kakva jesam, ne mogu uopće zamisliti što bi bilo sa mnom i mojom djecom. Zamjerio mi se muški rod :(

Ja nekad razmišljam o pokretanju nekog biznisa gdje bih učila žene da se čuvaju, da provjere muškarce i kako da se zaštite od siledžija koji će kasnije za svojih 5 minuta komocije upropastit život i zdravlje i djeci i ženi i domu i sebi... možda i pokrenem... Žene moraju cijeniti sebe puno više...

Liddy znaš kaj je meni moja frendica rekla,
moja su djeca rođena pod sretnom zvjezdom
imaju mene i tebe, prije neko večer je bila frka,
uplašili su se za nju, ja je slala na hitnu, ali i
organizirala da njenji papiri odu u svjet, nekako
vjerujem u tu rusku medicinu i nadam se da ću
uspjeti da se bolest zaustavi

Nažalost, bez društvene prisile i časti koju je nekad uloga hranitelja obitelji muškarcu bila društveni must have toliki muškarci padaju u ponor komocije. Zgrozi me to. To je duboko nefer.


je. ali pomoći tomu nema.

ne brini se nisi jedina,
i meni se toliko zamjerio da sam
za svoj 50-ti sjela i obavila iskreni razgovor
sama sa sobom, i od tad me ne hebe što će
ko misliti ja guram svoj film, upravo završila
specijalizaciju znanja i dobila ovlaštenje za
računovodstvenog forenzičara, upisala magisterij,
da nisam slomila proljetos ruku mislim da bih
od šale očistila godinu, specijalizacija me je
izmorila, skup raznoraznih znanja i zakona,
od stečajnog pa do MRS_eva

Bracoiseka - koliko su stara dječica, a koliko ona? Bivši ju je ostavio kad se razboljela? Ili?

nije izazov
samo da ja pokušam shvatiti
što očekuješ od muškarca , i iskreno ovako na prvi pogled dosta normalno ..ali (uvijek taj ali kod vage ) dalo bi se još produbiti temu

ali ponoć samo što nije
možda neki drugi put

13 i 15 ona 40, ne ona je njega ostavila,
stalne optužbe i nebriga oko nje i djece su
ju jednostavno umorile, da otišla je kad se razboljela,
jednostavno je imala osjećaj da će se ugušiti

Je, na kraju ispadne da postoji samo ta razmjena - muškarci mogu dati fizičku snagu i financijsku stabilnost i biti lojalni obitelji, a žene daju sve ostalo.
u trenu kad žene mogu sastaviti namještaj iz Ikee i zaraditi, muškraci su puki davatelji sperme - ali opet - djeca osjećaju potrebu za oba roditelja, nije fer uskraćivati djeci oca samo zato jer je Ikein namještaj lagan, a medvjedi istrijebljeni, pa sve možemo same.
Ne znam. Lijepo je voljeti, ali možemo li naučiti nove generacije muškaraca da budu vrijedni ljubavi i da nauče kako na drugi način osim ubijanja medvjeda skrbit o voljenim osobama?

danas se kaje što nije otišla kad je imala samo tog jednog,
vjerojatno bi se i odavno zaposlila, ovako ovisi o pomoći
brata, mame, i nas frendica

jel kužiš kakav je to otac kad nikad nije bil ni na jednom
roditeljskom sastanku, ni na jednim infomacijama, nikad
nije riješio ni jedan uradak domaći sa njima, 0 bodova

konzumerizam, draga moja, ne ostavlja mjesto trajnim vrijednostima. Mislim da drugačiji muškarci i drugačije žene od današnjih, u današnjem dobu ne bi opstali..osim možda u nekoj komuni..

nikako da dodjete do poante prirodnih zakona
u realnom svijetu muskarci izumiru iz razloga sto se njihova funkcija sve vise pocinje ogranicavati kako bi se vratili na nulu i ostali samo u funkciji produljenja vrste iako ce se u buducnosti i to rijesiti. Na kraju svi alieni su zenke.
Sjetite se pcela i bumbara koji su nistkoristi ali ih zajednica ne okrivljuje radi toga.
Kako se razvojem drustva i tehnologije sve vise smanjuje potreba za muskim rukama, tako se i ponasanje muskaraca prilagodjava novonastalim situacijama. To da jos vucemo neke muske gene rezultira ratovima i nasiljem samo kao dokazom da smo potrebni ovom svijetu i da cim duze odgodimo nasu eliminaciju. Zar nam i tu ocajnicku borbu zamjerate????

Jadikovke po blogu! Ne čudim se! Dosadna si!

Starački dom: stari, još stariji, najstariji, bracoiseka!

Teške misli za sitne sate.
No, vremeplova nema, radimo s onim što imamo.
Kad podvučeš crtu, ne možeš nikad sve imati.
Dobra djeca, dobar posao, samostalnost, financijska stabilnost, sloboda, good for you!
Uživaj u tome, valjda će se naći neki zanimljiv muškarac kao ton koji fali u melodiji :)

Gle Liddy, nisi li ga sama odabrala prije 20 godina? I divna priča, žene koja je poslovno uspijela, nije tu energiju uspijeha u poslu, mogla prenijeti i na drugu polovicu?

iskren i dobar zapis. sviđa mi se.pozdrav autorici :)

Nisam pročitao sve komentare na tvoj zapis
ali mogu ti priznati slažem se s tvojim zahtjevima
bračne obveze i dužnosti nisu nikakva igra
to bi trebali znati prije bračnih zavjeta
da ne spominjemo djecu nakon braka

respekt

Ja valjda imam problem jer mi ludilo nije dovoljno dobro stanje života, a i ne smatram mane i poroke nečim što je u redu. Smrznem se na ponašanje koje po mom krhkom osjećaju za ljepotu, pravdu i normalnost trga svijet ne pola. Beskrajno poštujem (respect, brother) dobre poteze i nagradim ih dušom, srcem, nesebično, ali kad vidim netretirane mane i još da ljudi daju sebi high five jer ne rade, lažu, zajebavaju se (s oproštenjem), leže okolo dok drugi hrmbaju... smrznem se.
Možda je ludo, ali ja u sebi imam taj duboki osjećaj da su svijet i svemir poravnati s određenim ponašanjima i da stvari imaju posljedice. Ono, karma is a bitch. Sve što radim danas ima neku refleksiju u sutra, ali jaču, tvrđu. Ako moje dijete gleda trupinu kako se valja po kući kao nasukani tuljan, lako za to, ali usijeca se to negdje u pamet, i iskočit će negdje - kad će trebat skočit, živjet, dat sve od sebe, na poslu, u nekom grmlju nekog rata (tko zna što nas čeka), u nekom svom braku.
LIjenost, predaja, raspisnost, meni ništa od toga nije niti izdaleka prihvaljivo. Kažu mi da tražim savršenstvo.
Ne znam. Možda. Mene su učili da je to pristojnost, da je važno da je čovjek na svom mjestu, da kako prostreš, tako liježeš... i zato ne vidim niti jedan razlog zašto bismo bili lijeni, nekorisni, bezobrazni, sebični...
Koje mane su mi prihvatljive? One kojih je čovjek svjestan i trudi se minimalizirati ih. Prihvatiti ih i držati ispred sebe, sa mojima, u svijesti, da znamo gdje su mine o koje se može saplest.
Od muškarca očekujem sve, i od sebe očekujem sve. A failovi - dio života na koje se kaže oprosti i ispravi ih se, a ne trajno stanje na koje polažemo pravo sebičnošću, ohološću i mahnitanjem.

sve je to stvar elementarnog poštenja. svatko tko drži imalo do sebe daje svoj maksimum i ne pada mu na mali mozak parazitirati. sve drugo su šuplje priče.

Ako moje dijete gleda trupinu kako se valja po kući kao nasukani tuljan, lako za to, ali usijeca se to negdje u pamet, i iskočit će negdje - ..

e viš, i to jedan od razloga zakaj sam se rastala..da ne gleda i ne pokupi obrazac..a koliko sam uspjela odgojiti drugačijeg, odgovornijeg, samosvjesnog muškarca, reći će mi snaha jednog dana.

za petnaestak godina ponovo pročitaj ovaj svoj tekst.

pretpostavljam da će ti zvučati skroooz drugačije :)

Krelec, toga je užasno malo... ili ja nalijećem na linguze.