Blogom_darim

Evo me opet tu gdje je sve počelo. Još onda davno kad je bio Forum pa smo drobili naširoko o ničemu. Tumaram hodnicima i tražim tvoje misli. Profil je još živ. Možda ti i poruke stižu! Čekaju nepročitane da ih tvoj klik odbolda. Uzalud.

Čamim tu bez veze. Naslonila sam se na zid i čekam. Hvatam virtualne duhove, palim virtualne svijeće, mrmljam virtualne molitve...bez ikakve veze. Tu su neki drugi ljudi. Mladi pohotnici, oženjeni očajnici, cinici i zajebanti, znatiželjni usamljenici, plosnati, nezanimljivi idioti, inteligentni mazohisti, nabildani pubertetlije, robovi, napudrane babe s pudlica frizurama, nevine djevojčice, bludne razvedenice, radoznale udavače...Ma kaj da ti velim, prazno je bez tebe. Naslonila sam se na zid, tu kraj zahoda (znas da sam praktična) i čekam. Čekam tvoj lik i odijelo. Da samo šmugneš i ti kraj zahoda i dobaciš mi nešto, makar i prijeki pogled.
Ništa...Jebem ti sunce, nismo se tako dogovorili!

Nego reci mi dok ovdje čekam, kako duše putuju? Lete? Jesi li se zaputio i da mene pozdraviš ovdje daleko od svega i svih?
Jesi jurio ko Superman otpuhujući oblake i sitne ptice koje bi ti se zalijetale u usta? Ili si se samo stvorio kraj mene i podragao me po kosi, poljubio u čelo i povio mi malo usne prema gore?
Možda si se nasmijao i reko: Ne pizdi Kris, pa nije to tak strašno. Dobro sam!

Kako se oprostiti od tebe kribo? Ovdje i bilo gdje drugdje. Najbolje si epitafe sam odavno napisao. U tvojoj kožnoj glavi crnčila je horda preznojenih nabildanih intelektualaca koje ni na gablec nisi puštao. Sve što napišem izgleda mi ko hrpa jebenih slova. Znaš ona abeceda tjestenina za juhu. Tako nekako.
Ti i Borko, najljepši pas na svijetu, bili ste moji najbolji prijatelji. Hvala ti za mjesto u srcu.
Bilo je lijepo, jako lijepo. Ne čudi stoga da se ljubav ogrnula tugom i tako ništa manja, sjedi na mojim pogrbljenim ramenima.

hm..meni je ovo lijepo i tvoj je doprinos u ostavljanju traga. :)

miša mu..pišem i brišem....

uhu

Wow, ovo je stvarno dobro napisano,
stvarno talentirana osoba..., ovo već
sluti na renesansu Bloga...:)

Kribo, blog https://www.iskrica.com/weblogs/blog.php?id=14118
On je stvarno znao pisati...

Sve a dam Evin ...

Ne čekaj me, nisi luda. Ne dolazim garant.
Hej, čuješ, ne čekaj me!
Tko još čeka nekoga po kiši pa još ovkvoj žutoj, zaboga.
Daj odrasti.
Pa to ne radi više ni onaj plačljivi Prevert. A vrućinu spominješ?
Uključi klimu.
Po mećavi bi me čekala?
Dobro, jesi li ti normalna? Pa da se smrzneš! A tebi se valjda još ne umire.
Međutim, ako da, ima sto elegantnijih načina. Da ti šapnem jedan?
Dobro.
Budi za sat na fejsu. A ja ću ti opet reći: ne čekaj me,
Nisi luda.
Zašto si zapela: čekat ću te, pa čekat ću te?
Zar ne vidiš da nitko više nikoga ne čeka. Dojadilo je svima.
I slušaj što ti govorim: vrijeme je da sve zaboraviš.
Nema nade.
Svi te lažu dok piju jeftino vino, bambuse za moju dušu, jebe se njima.
Jednako lažu i sin i mati, moral se srozao, dušo.
I zato sjedi s njima i napij se k'o guzica, što ti drugo preostaje?
Ja ne dolazim. Ne čekaj. Nisi luda.
Mene je već ubila smrt. Više ne može. A ti ćeš svojim čekanjem
Upropastiti sebe, prije svega. Meni je savršeno egal, je l' jasno?
Odustani, dovraga od čekanja ma bilo gdje si,
Toliko za mnom nisi luda. Ili ipak –
jesi?

31.08.2012. u 18:09


https://www.iskrica.com/weblogs/blog.php?id=14118

a joj, ne zna što propušta.............

Hvala ti pozitivo :)

(kad je Medo bio friški, tu na blogu, znala sam mu poslati link na Kribine zapise...i sjećam ga se s foruma, vjerojatno i tebe)

Da meija... to je bio kribo...

Drago mi je da ga se sjećeš. Bilo ga je teško ne primijetiti.

znao se sjajno zezati na forumu, u trenu stvoriti priču u koju sam odmah povjerovala...to je bila njegova moć riječi ;)

sjećam, iako nismo ni jednu riječ na pvt razmijenili. i to jako puno govori o njemu...

Je :) Ja sam tad bila askeza. On je u pocetku isto imao drugi nick.
Sad je ostao ovaj, zarobljen u virualnom limbu, bez vlasnika...

i tebe se sjećam :)
čuvaj tu uspomenu na njega...

čitamo se...

Budem meija

žao mi je.
plačem malo i viskija amo, kad utjehe nema u vodi, eto.

Cyber, Alan, mirna Zlatkica, samohrana majka, optimistična Pam, raspoložena Meija...stvaro ima nade i za nas...za blog ( VV, Boža, mmmka,styxa, kokoš, mai, još se danas nisu javili ). Pa to je čitavi prvi red....

I svi drugi koji se danas oglasiše, čuje se..odjekuje. Lakše se diše.

eh, i to je ono najstrašnije u životu i u ljubavi. možeš imati, imaš..al možeš i izgubiti. jedno na račun drugog.
pa spremiš čovjeka u sebi, duboko u sebi nekud, gdje on živi vječno.

lijep, emotivan tekst

moj naklon društvo

baš pročitala, al eto ..... nemam ništ pametnog za dodat. samo bi pokvarila opći dojam ......

predirljivo.

žao mi je, neizmjerno.

:*

Hvala...
Kušlec