Sve i ništa

Ne znam za vas ali meni je bilo zajebano. Bio sam prvorođeno dijete koje se najzadnje rodilo od nas petnaestero braće i sestara. Skupa s mamom i tatom živjeli smo negdje u nekakvoj negostoljubljivoj šumi gdje su stolovali vile, vuci i hajduci kao što lijepo kaže pjesma jednog našeg poznatog narodnog pjevača. U toj šumi je bila jedna jedina sekvoja ( jedina od Vardara pa do Triglava, ako ne i dalje ) koja je bila visoka ravno s blagim zakrivljenjima 673 ( slovima: šeststotinaipedesetdevet metara ). Na vrhu te sekvoje živjela je naša mala obitelj u staklenoj tegli zapremnine pet litara. Skoro pa smo u oblacima bili. Mama, samozatajna i šutljiva domaćica uglavnom nas je odgajala batinom, a za blagdane i mrkvom ako je tata uspio iščupati od pohlepnih zečina kojih je ta strašna šuma bila puna. Naš svijet je bio gore u oblacima. Jedini tko je izlazio iz naše staklene tegle je bio tata. Svakodnevno se spuštao u šumu gdje je lovio zaostale životinje iz doba krede, jure i bobana. Nakon naporna lova još napornije ih je komadao žiletom i ubacivao u prešu. Prešajući ih proizvodio je fosilna goriva koja je prodavao, od društva odmetnutih, šumskim hajducima. Jedno vrijeme mu je posao slabo išao jer su se među tim hajducima otkrili nekakvi dinamovci pa je izbio sukob koji traje još dan danas. Zahvaljujući njegovoj umješnosti i spretnosti posao je i dalje nastavio. I dan danas bih živio u roditeljskom domu da se nije dogodio nemili incident prilikom rođenja mog tate kada sam po prvi put u životu kušao gromovaču, vrstu rakije koju su hajduci radili i koja je sadržavala 117 posto alkohola. Što da kažem, trgnuo jednu, trgnuo drugu, a sve u čast rođenja oca moga. Nekako ispao iz tegle i padao, padao i padao ... sve dok nisam pao ovdje. Gubitak veze s obitelji ostavilo je trajne i nesagledive posljedice na moju plahu dušu. Ali pomalo dolazim sebi, zahvaljujući vama svima na ovim prostorima, divnim ljudima koji ste mi ispunili i oplemenili život. Vaša prisutnost mi je vratila nadu i snove i na tome sam zahvalan.
SAMO LJUBAV!!!

Link

:). A mo'š ti još tu gromovaču nabavit'?

To je kerozin za žile.
hehehehe

Opet nigdje nikoga.
ccc, svi se zavukli u jazbinu zvana pevete.
hehehe

Uskoro će admini s Iskre stajati na ulicama, po trgovačkim centrima i uz ponudu bonsai sendviča vabiti ljude da budu na Iskri, na blogu.

Si rođen u siromašnoj seljačkoj ili radničkoj obitelji?

Zar ne čitaš blog? U šumskoj obitelji, šumskoj.

Ma da! Ko o ćemu Suljo o piti, a ti o šumici! Ima tu posla za Freuda!

Admini s Iskre će trebati nabaviti štitnike za koljena (klečeći položaj)!

Po Freudu sex je korijen svega.

Znam, zato i kažem! Kužiš! Šumica=žensko međunožje (neobrijano).

Si ti začet bezgrešno ili istočnim grijehom ili si dete iz epruvete?

SAMO LJUBAV(lju) sam začet.
hehehe

A i gdje će hrvatski bog odrasti nego u (hrvatskim?) oblacima.. zapravo, oblaci su vrlo promiskuitetni.. idu preko država, svačiji su. Postoji li hrvatsko nebo?

A ja znam za dvije sekvoje (mamutovca) koje rastu u Zg, gore kod Nemetove.

Činilo mi se je da je na vrhu jedne nekakva kućica, krović, možda je to tvoja djedovina?

Jedna je sekvoja puknula, mislim daju je grom strefil, pak su joj metnuli krović da zaštite deblo.. a možda sam to i izmislila..

Hrvatsko nebo ne postoji - osim kontroli leta.
hehehe

Moguće je da mi je to od jape vikendica.
:)

Ali to za sekvoje nisam znao.
Ali ok - čovjek uči dok je živ.
Sutra se možda dobacim do tamo da vidim ja to šta je to.
Ako mi je djedovina - da odma tražim povrat imovine.

Kaže Wiki: "Golemi mamutovci sadili su se u Europi od druge polovice 19. stoljeća kao ukrasno drveće, no stabla su znatno manja od američkih. Prvo stablo golemog mamutovca u Hrvatskoj posadio je dr. Ivan Malin 1862. godine u Zagrebu (Malinov park, Nemetova ulica). To je samo 9 godina nakon što je posađen prvi golemi mamutovac u Europi."

Hehe, sretno. Crkava mi baterija.. ln

Polako samo.
Laku noć.

bas originalno :)))