Laprdarij

Nakon više godina opet sam bila na Badnju večer sa širom familijom. Imali smo prije neke nesporazume, no riješili smo to na grobu moje sestrične, početkom prosinca. Sa smrću njezine mame prije dvije godine dogodio se je manji pomak, a sada se je moja sestrična s neba ozbiljno uhvatila moderiranja, i obavila je to izvrsno.

Šareno je to društvo. Ovo pišem da zabilježim neke zanimljive pričice koje su se vrtjele tu večer.

Jedna od tema bila je komunikacija sa životinjama. Koliko ja znma nitko od familije nema kućnih ljubimaca osim mene. A svi vole životinje, ali im je tempo takav da ili ih nema doma jer puno rade, ili često putuju pa im nije praktično imati ljubimca.

Uglavnom, na temu papiga, razgovarali smo o afričkom papagaju Hugo koji je bio u City Centru One East i s kojim je moj šogor uspostavio kontakt. Razumjeli su se. Hugo prodan, i došla dvojica novih, jedan afrički i jedan zeleni amazona. Ovi su razigraniji, ali hoće i ugristi, tako da moj šogor ima rupe na jakni od njihovog kljuna. I naočale su mu malo spigane.

Najbolja mi je njegova priča o velikoj crvenoj ribi u istom centru, u akvariju ispod sjevernih pokretnih stuba u prizemllju. Kaže moj šogi da se je on razumio s tom ribom. I ispriča: došao on jedanput u centar, riba ga pozdravi tako da mu dođe do stakla, i onda ode do filtera za zrak i pokazuje mu nešto. Moj šogor gleda i ne kuži od prve. Riba uporno pokazuje na filter, i šogi tad vidi da zrak ide jako slabo, i da je nešto začepilo taj dovod. Šogi je od akcije i ode potražiti odgovornog za akvarij. Ovaj dođe, i uspostavi se da je jedna uginula ribica začepila filter. Maknuli su ribicu i zrak opet potekao.

Druga priča je o razlici školovanja Hrvata i Amera. Potegnula se ta tema, jer kaze šogi, Amer, da ovdje u Hrvatskoj relativno često nailazi na ljude koji mu objašnjavaju kako su Ameri glupi. Moj sin komentira kako jedna njegova profesorica u školi zna reći kako je u Americi loš obrazovni program, i kako đaci ne znaju ni gdje je Hrvatska, primjerice. Pita nas šogi, znate li vi američke drzave i njihove glavne gradove? Tak otprilike, za neke ni ne znamo jesu li drzave ili gradovi. A niti točno gdje su. Veli šogi, koji je u Hrvatskoj od rata, da, kad sam vidio školski program i koliko gradiva imate, rekao sam wow. A onda dođe kraj školske godine, i napravi se 'klik', i djeca većinu toga zaborave. Naš školski sustav potiče štrebanje činjenica, a često uništava kreativnost. Američki sustav potiče razmišljanje i snalazenje u situacijama. Evo, kako kupila, tako prodala.

E, još nešto! Kako se šogi zaljubio u moju sestričnu? Počelo je tako što je ona zaposlena zena, ima svoja primanja, obrazovana je, i ne drogira se. To joj je sve bio veliki plus. Jer veli on, u Americi u drzavi iz koje on dolazi, zene se uglavnom ne obrazuju. Rano zatrudne, negdje s 15, 16, i ne rade nigdje. Zivotni vijek je relativno kratak jer se kuha meth, koji ih jednostavno razori. Tko dobaci do 55, taj je faca. Narod je naoruzan, cijeni se lov, tko ubije većeg ovog ili onog (tu sam se sjetila Juicynih priča). Njemu je otkrice koliko je zena u Hrvatskoj samostalno, ima svoje prihode, obrazovane su, i zive zdravo. I nemaju oruzje.

Htjela sam, ali nisam, komentirati kako je kod nas slična situacija s muškarcima. Samo što ih kod nas razori alkohol. Teško je naći samostalnog, trijeznog i obrazovanog muškarca.

Ukratko: treba poraditi na međunarodnoj suradnji.

Uh...da nije malo prestroga ova opaska o muškarcima u HR?
Ja, recimo, zbilja poznajem jednog koji ponekad pretjera sa alkoholom, a poznajem dosta muškaraca.

I ja zbilja poznam jednog koji ne pije, obrazovan je, i ima vlastite prihode. I nije ozenjen. Govorim o izboru u 40+ godinama. Jer su se ovi moji našli isto pod starije dane.

Ne znači svakomu isto - biti trijezan.

E, da, i hetero je.

Evo, recimo, ja ne pijem. To znači da si kupim crno vino i sad ću ja svaki dan popiti jedan deci jer kazu da je zdravo, ali zaboravim na to vino. I ono se ukiseli. To meni znači - ne piti. Ne sjetiti se piti.

Bilo mi je lijepo što je taj šogi pred svma nama rekao kako voli moju sestričnu. Bez drame, onako usput. A to se rijetko u našem društvu čuje da muškarac pred svima izjavi kako voli svoju zenu. Je li vaš muškarac pred drugima govori kako vas voli? Prekrasno!

:)

Kvantiteta vs kvaliteta.
Mene ti to sad zanima u odnosima.

Sretan Božić :)

I tebi Bozo sretan Bozic :)

U konačnici, meni je vazna kvaliteta. Osim u hrani, tu baš ne pazim :)

ha ha nasmijala si me i razvesellila...ja svesrdno...surađujem! istina, suranja nije međunarodna, al je regionalna! i mogu ti reć da nam ide sve bolje!

svečano i pred svima izjavljujem: volim te kokošanelko
jel se to računa kao čestitka za Božić?

paušalno prikazana situacija, te blago tendenciozno, tj teško je sve što nije lako, ili ipak nije?!

Stari, i tebi sretan Bozić :)

ž mi je kompliciran

Hej, Mai, zivjela regionalna i međuregionalna suradnja :)

Ilija, da te barem razumijem...

A i koga briga..

Eh, što me sutra čeka.. a i dalje.. neobične stvari. Imam neke ideje koje mozda budu ok, a mozda ispadne sranje. Kako god, ima prednosti i mana.

A mozda se samo Bogovi opet šale..

Hm, klepeće mi se, a ne da mi se reći ništa konkretno. Pa trkeljam. Što je snaga? Dobro nošenje s lošim situacijama.

Sad mi se sve čini nekako nevazno, nevrijedno uzrujavanja.. zivot je prekratak za kompliciranja. Tko zna što nas sutra čeka.. koji put imam osjećaj kao da mislim da će ovako kao sada biti još 50 godina. A onda mi dođe smiješno. Pa mi umre sestrična, i sve se odjedanput preslozi, principi izgledaju kao krletke u kojima čuče skvrčeni ljudi. Zivot moje sestrične je bio - nevjerojatan! Divim joj se i poštujem njezine odluke.

I malo o smislu zivota..

To ja tako velim, a nemam zapravo pitanja u vezi s tim. Jer mislim da je uzaludno traziti smisao u bilo čemu. Ima li ples smisla? Po meni, zivot je ples :) Ples na bozju glazbu. Ima li glazba smisla? Osjećaj povezanosti s nečim višim..

Ima li smisla juriti za znanjem, novcem?

Znam što ima smisla! Osmijeh moje djece :) I moj osmijeh!

Dobila sam smart watch na dar, smart bracelet. PAmetnu narukvicu. Narančastu. Da mi paše s mobitelom. Ta mi sad broji koliko hodam, koliko sjedim, koliko prijeđem km. Buni se ako je udaljim od moba. Nisam je danas isprobala na terenu jer sam umorna.. nemam snage za hodačinu. Sutra ću se potruditi othodati koju rundu.

Trudim se ostati budnom još malo, a i nema mjesta u mojem krevetu.. ČEkam da završi neki film s Tomom Cruiseom u kojem je u prvih 15 minuta bilo stotine mrtvih i petsto auta polomljenih.

Jedino je glazba super, neki tango, dramatičan, a la gotan project

I tako ja kazem, ne zanimaju me muški, trenutno hiberniram, zelim samo hodati, hodati, hodati.... I kad tako nešto kazem duboko uvjerena, vrlo brzo dođe provjera. A provjera zavodljivaaa.... PA sad nek ja dokazem da sam čvrsta.

A hodam u tenisicama ili treking cipelama, trenirka, windbreaker, kapa na kojoj piše 'movie'. Ništa atraktivnog. Od mene se vidi samo nos. I takva se nekomu dopadnem.. fakat.. a ja samo zelim hodati, hodati, hodati...

Mozda se zato i dopadam jer je praktički sve prepušteno mašti. Mirna sam dok ne zatopli i počnem skidati slojeve.

Film nikako završit..

Konačno sam jučer pogledala Marigold Hotel. Izvrstan film! Tako ću ja, u penziju u Indiju, ili negdje gdje je jeftino, gdje će moja penzija biti bogatstvo. Liječit ću se homeopatijom.. i razasut će me po Gangesu..

Imat ću svoju sobu i svoj krevet, u koji ću se uvačiti čim smrkne. I s kompa ću pogledati što ima novog na blogu :)

Uzet ću si štapove za hodanje i hrpetinu šlapica za štapove. I obići ću Indiju..

Gotov film, a nisu mi rekli..