Čaša polupuna finog crnog vina

Od 4-te godine čitam SF, ne pitajte, od malih nogu volim i pratim tehnologiju i sanjala sam sve ovo što sad imamo još od djetinjstva. Igrala se svemirskih letova i robota i gumba koji rade umjesto nas.

Oko mene je danas sve o čemu sam kao dijete maštala.

Točno kako sam željela. Svijet današnjice je ostvarenje mojih dječjih snova.

But, sad bi bilo dosta. Osjetila sam zasićenje i teror brzinom informacija, inovacijama, bombardiranjem lako dostupnim znanjima, umrežavanjima i akceleracijom svega. Prvi put ikada.

I got it. Došli smo do platoa na kojem je the sky the limit (čemu je Elon Musk živi dokaz) i sad je samo stvar toga koliko si spreman-spremna posegnuti u rezervoar znanja, koliko pratiš i koliko imaš ludosti upustiti se u nešto novo.

Pred svakim je takav resurs da mi pamet staje pri pomisli koliko je danas stvari omogućeno svakome, na najdemokratskiji, vrlo često besplatan i instantly dostupan način.

To je to.

Sad treba živjeti. Sve su to alati, koji stvarno mogu, na neki način, kao zli roboti, zavladati nama, našim danima, životima i srcima. No, i tu očito kužim rane trendove... i povlačim crtu i vraćam se prirodi, jednostavnosti - nakon zaslijepljenog gutanja tehno-rješenja, znanja, opreme, vrijeme je za jedan post i mudar, smiren život. No, nisam za to da se napada tehnologija, rast i razvoj, to su divne stvari. To je The Force, and may it always be with us. Samo - I've had my share.

Vraćam se mirnijem, smirenijim, minimalističkijem životu ne kontra tehnologiji, nego zahvaljujući njoj, koja mi je dala svo to znanje, mogućnosti, kontakte, izbore, aplikacije koje su spriječile gubitak mog vremena... i koja me sad naučila kako ukrotiti neman.

Uz sav onaj entuzijazam ugaženi su putevi kojima sad hodaju oni koji hoće jamiti na valu... nažalost, ja odem iz svakog segmenta u trenu kad su putevi probijeni, i bere se vrhnje - jer taj dio, očito, nije po mom ćeifu, grabež i red ocean ostavljam drugima, ja idem za srcem i izazovom. Idem tamo gdje se osjećam živo i izazvano.

Ne volim gledati kad stvari postanu jeftine i meta prekupaca i sitnih duša...

Dotle je došlo da mjerkam seoska imanja... Go figure...