Čaša polupuna finog crnog vina

Shvatila da sam da je gotovo.
Bol i patnja.
Pitanja i razočarenja.
Strah.
Gotovo je.
Prošla sam tunel razvoda.
Nemojte to proći, ako ne morate.
Ali, ako morate, proći ćete.
I boljet će.
Godinama.
Dvije godie rastave i godine pripreme za rastavu.
Trganje tkiva na živo? To boli manje.

Ali, prođe.
Prođe onda kad se prestaneš bojati.
Kad se pronađeš.
Kad stvoriš svoj život, u granicama svoje kože, sa svojom djecom.
Kad izblijede tragovi zajednice u kojoj si živjela.
Kad neka nova iskustva isperu obale svakodnevice.

kad se probudiš sretna, istinski sretna, mirna i zadovoljna.

Preživjeti razvod i ostati normalna osoba je najteži zadatak koji sam prošla.

A bilo je teško ne zbog razvoda. Nego jer te ljudi ostave.

Pred patnjom, neizvjesnošću, mukom, financijskim kaosom bježe svi, ili skoro svi.

Kad sam ostala sama, ostala sam - sama. Riječi i rečenice od "prijatelja" kojim su se distancirali od mene i ponašanja koja su obezvrijedila sve ono što sam davala godinama u odnosima najbolja su lekcija ljudskosti koju sam ikada primila. Ljudi su krhki, sebični i slabi. Računaj na to.

I cijeni superheroje - kojih isto ima.

Postani jedna od njih.

Jesam.

Dvije godine kasnije imam druge prijatelje, i nešto starih - ostali su svi tu negdje, ali srce više ne igra na konje koji gube, koji se boje i koji ne mogu izdržati niti nalet juga, a kamoli istinski životni izazov.

Dvije godine kasnije znam procijeniti ljude.

Dvije godine kasnije sam uspjela.

Sastavila sam život od nule. Iz ničega. I kolikogod je boljelo, sada sam ponosna. Svaki dio mog života sastavljen je mojim rukama. Srcem. Radom. U meni je iznikla kičma koju više ne može nitko pokolebati. To je dobar dio razvoda.

Ma sve je dobar dio razvoda.

Stariji, umorniji, potrošeniji = mudriji, zreliji i stabilniji.

Nema nešto za ništa.

Dala sam puno da bih se probudila sretna, mirna i zadovoljna. Da bih mogla oprostiti bivšem i sebi bivšoj i sudbini i Bogu i vjerovati, iskreno i od srca, da će djeca biti super, da ćemo mi biti super.

Sprala se naslaga predrasuda prema razvodu, pročistio pogled na svijet i ostalo je bitno.

Gledaš u oči one koje voliš... i voliš one koje gledaš u oči, snagom onoga koji je spasio svijet (svoj svijet) od uragana i ostao miran možeš sve.

Oprostiti bivšem.

I voljeti budućeg, bez zadrške, bez strahova, pitanja i nesigurnosti.

Samo ovaj put svjesno, jasno i s bullshit detektorom koji vrišti kao sirena opće opasnosti... ali i pomadom praštanja i topline koja čini da život teče, mazno, meko i lijepo.

Ready to love. Ready to go on.