©© - I nula je broj
Da sam Indijanac, rekla bih - to su znakovi. Jučer mi je bio neobičan dan.
Prva neobična stvar koja mi se je dogodila je da semafor na Heinzelovoj nije pokazivao sva četiri jednaka svjetla, što inače radi, jer ima četiri trake, i za svaku traku po jedno svjetlo. Ne mogu dvije trake za ravno biti zelene, a dvije crvene. A upravo mi se jučer to dogodilo da su dva svjetla bila zelena, a dva crvena, od četiri. Da sam bila sama rekla bih da mi se učinilo, ali bio je sin sa mnom. Pitam ga, vidiš li ti da su svjetla različita na semaforu? Da, veli on, ni meni nije jasno. Čekali smo sljedeći ciklus, i tada je bilo ok.
Druga neobična stvar je ova tablica koju sam uočila u garaži na putu za ples. Meni je neobična. Ne znam zašto, mislila sam da tablice moraju ići od 1. Ali ne, ova pokazuje da je i nula ravnopravni broj. Danas sam pomislila, možda to nisu brojevi, možda su to slova 'o', pa sve daje 'oooop' :). No, i dalje mi je neobično.
Treća neobična stvar - muči me jedan problem već oko pola godine, i nikako se odlučit. Trebam donijeti odluku, a pola mene želi jedno, druga polovica drugo. Blago pravocrtnima! I ja kakva već jesam zamolim Svemir za pomoć. Jučer shvatih da čitam jednu knjigu već neko vrijeme, imam ju već dugo, nekad davno sam ju započela, ali me nije vukla. Sad ju uzela s police i čitam i oduševljavam se svakim poglavljem. Knjigica je o likovima unutar nas, o ulogama u koje ulazimo, o drami.. No, jučer mi sine - pa u tomu je odgovor! Hvala ti Bože! Pomaže Svemir, samo treba vidjeti odgovor oko nas ili u nama, osvijestiti gdje se nalazi! Dva lika unutar mene se ne mogu dogovoriti. Evo mi zanimacije: sad trebam definirati ta dva lika, vidjeti koje su im želje i pozadine tih želja, i maknuti te likove na stranu da vidim što zapravo želim Ja, bez likova. (Usput, mi u našem životu ulazimo u likove - likovi su nesvjesni, a uloge svjesne. Cilj je prevesti likove u uloge. Puno sam o tomu čitala, mislila, vježbala, proučavala, ali evo i dalje se zateknem kako uđem u likove nesvjesno, a svaki dere svoje. Uglavnom, svatko od nas ima likove u koje ulazi: supruga, majka, poslovna žena, kći, sportašica .. Likovi - to su skup ponašanja koje mijenjamo ovisno o situaciji u kojoj smo trenutno, ovisno koja nam ponašanja izaziva situacija u kojoj smo. Loše je ako nas likovi bacaju amo-tamo, kao brod na valovima. Ako lik prevedemo u ulogu, tada svjesno nešto 'odigramo'). I to je sloboda.
16.01.2016. u 8:20 | Editirano: 16.01.2016. u 8:23 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Danas je na Jarunu akcija - "Izađi i hodaj". Možete doći i studenti će vam pokazati kako se pravilno hoda, usput će vam izmjeriti šećer u krvi i tlak. Lijepo! Počinje u 9, i traje negdje do 12.
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 8:29 | opcije
U meni se bore lik majke i lik slobodne žene. Lik majke bi išao na ruku djeci, radio sve da njima bude bolje, trpio da djeci bude bolje. Lik slobodne žene bi rado pobjegao od svega.
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 8:31 | opcije
jutro...vidim da si i ti orna za jutarnju umnu gimnastiku! a mene šupilo noćas u tri ure pisat...dobro je ponekad to gluho doba noći kad sretneš sebe?
Autor: mai_sarai | 16.01.2016. u 8:32 | opcije
Umiješa se i lik majke Tereze. Taj lik u meni nije jak, ali se ponekad pojavi pa me mrcvari.
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 8:32 | opcije
Hej, Mai, sad sam vidjela da ima i teksta, prvo mi se učinilo da si samo slike stavila..
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 8:35 | opcije
btw šteta kaj si sinoć tak rano otišla...poslije smo se baš nekak raspojasali ha ha
Autor: mai_sarai | 16.01.2016. u 8:35 | opcije
Nešto me zvalo doma, i fakat, dođem doma a malog nema. Zovem ga, veli - šetam psa s prijateljem. Sad, u pola jedan? Paaaa, prijatelj se posvađao sa starcima i boji se doći doma. Velim ja njemu - ne mora se bojati, mi starci to ne gledamo tako, ako su se i posvađali, doma je uvijek dobrodošao.. Veli meni sin - budem mu ja to rekao, nagovorit ću ga da se pomiri.. I tako je moj sin jučer odradio zrelo pomirdbu svojeg prijatelja s ocem. A ja sam morala doći doma da to malo moderiram :)
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 8:40 | opcije
Dirnulo me je što mi se je sin otvorio s povjerenjem. Jer zna da sam u kriznim situacijama bez pitanja. Kad je mir znam ga zapiliti, ali kad je frka onda sam super :)
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 8:42 | opcije
Sviđa mi se ovaj moj komentar kod Mai pa ga i sebi kopiram:
"Baš si mislim ovih dana o tomu što si i ti napisala. Umorilo me da ljudi predamnom ne vide - mene. Gledaju u mene, druže se sa mnom, ali me ne vide, vide svoju neku sliku tko zna otkud. I onda ih razočaram.. umorna sam od toga da ljudima razbijam iluzije.."
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 8:43 | opcije
tak je kad čovjek sluša sebe...ona mu često intuicija kaže kaj da dela. taj čas mu se to močda čini i čudn, al pali. evo kak tebi sinoć. ja sam sinoć imala potrebu zdivljat se, al sam nakon mirno sjela za komp i napisala tih par rečenica. nije to neko dubokoumlje al ponekad mi je važno nekek misli stavit na "papir", hitit van i reć naglas. ko što si ti npr ovo jutros napisala...onak jasno formulirala...no sve to i inače stanuje u našoj glavi! a volim i ova jutra, kad obično je tiho i kad sam bistra...a pijem samo kavu :)
Autor: mai_sarai | 16.01.2016. u 8:44 | opcije
A usput sam presvukla krevet sina da u slučaju da prijatelj ipak odluči ne otići doma, da dođe prespavati kod nas. Rekla sam sinu nek dođu k nama, nemojte se vani smrzavati.. Ali moj sin je to fakat zrelo odradio, jako sam ponosna :)
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 8:45 | opcije
Da :) Kad sam sinoć išla doma s plesa, uđem u auto, i na displayu mi pokazuje 00:00 sati. I pomlslim - evo, to je pisalo na tablici auta, valjda moram doma u ponoć :)
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 8:47 | opcije
Subota ujutro je moje vrijeme za mene, kad rezimiram tjedan i radim plan za vikend. A za to mi je blog super!
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 8:48 | opcije
uf, to su te drame...mislim da nema djeteta koje nije htjelo otić od kuće (i to često dramatično) al bome nit roditelja koje nije strepilo? sjećam se jednoć sam tako sa mlađom kćeri, kad sam nekaj poludila...otišla ona kroz vrata. i sve je bilo dobro dok sam ja mislila kak će ona se svaki čas vratit. ma jock.. onda me primila panika...pa nikako da dođe...pa me počela grist savjest...pa što ako si dijete što uični (to je doba adolesencije najteže)...i tak već razmišjam ja o policiji, kad eto ti nje na vrata. nisam galamila, samo sam ju zagrlila i to je bilo to!
Autor: mai_sarai | 16.01.2016. u 8:48 | opcije
dobro je kad čovjek vidi oko sebe...ona vidii i u! evo npr ti mali znakovi...meni puno pomažu moje osamljeničke šetnje uz savu...kada bistrim misli a bome i vidim...toliko toga oko nas! a često znam zastat i u vrevi svog posla (normalno, ljeti) i sjest na neku terasu i pijuckat kavu..ali gledam jude, zgrade, životinje...treba uzet takav trenutak kad god je moguće. to sam učinila i sinoć...u jednom trenu naprosto sam sjeća, slušala i gledala...upijala! i sebi rekla; to je to tog časa.. osjećaj zadovoljstva što si u tom trenutku, što je tako..ta punina! nažalost, često je to i punina bola, patnje, čežnje...etc...to su ta intenzivna bića. o tome smo isto sinoć kratko prozborile. i nisam ti rekla, al sad ti kažem...kad netko ima tako gustu kosu kao ti, onda je to vrlo intenzivno biće!
Autor: mai_sarai | 16.01.2016. u 8:52 | opcije
Taj dio me možda čeka.. Valjda je to nužno, ta potreba za odvajanjem, ali kako mi živimo neprirodno onda to ispada svakojako..
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 8:52 | opcije
neću da mi student mjeri tlak
Autor: Gospar_D | 16.01.2016. u 8:54 | opcije
studentici dozvoljavam da mi mjeri i tlak i šećer ali samo ako je tu i njena atraktivna mater koja će reći
- ma ne buba jelda evo sad ću ja to poljubit - i onda ju ponese
Autor: Gospar_D | 16.01.2016. u 8:56 | opcije
Možda ne izgleda, ali moj život fakat i je intenzivan. Nije toliko velika razlika u amplitudama gledajući pokjedinačne stvari, to smo jučer spomenule :), nego mi je život - gust. Zbroje se amplitude. Naravno, ne bi on sam po sebi bio gust, nego kad se malo razrijedi, onda ja potegnem neki potez i evo ga opet, zgusne se :) To je to nešto u nama čime pokrećemo stvari oko nas i oblikuemo svoj život. A ja govorim kao - volim mir, želim usporiti, a sve radim protiv toga :)
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 8:56 | opcije
Gospar, tebe zanima zapravo mater :) E, na Jarunu će biti više matera nego kćeri, doduše možda ti neće mjeriti tlak, nego dizati ga :)
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 8:57 | opcije
Ja prvo misila ići, no zaključih - hodati sam naučila, a magla je, još da je sunce, možda bih se i pokrenula. A šećer i tlak su mi ok, nedavno provjeravala.
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 9:01 | opcije
ha ha iz iskustva zna da si u pravu, glede gospara i jaruna. to je akcija koja se ponavlja subotom i doissta, uglavnom starčeku hodaju. mladi bauljaju još od noćas. btw nikad nisam mogla ujutro do podneva ak sam navečer brijala npr do 2 ure ko sinoć. uobčajeno ustajanje u 8 uri i to je to. a takva sam bila i u mladosti...istina bje to 9...10 h al ne podne. no valjda je u pitanju...ha ha...tlak, šećer...u mene svega dovoljno, al ne previše.
Autor: mai_sarai | 16.01.2016. u 9:07 | opcije
Morma po malu na trening, imajte se dobro :)
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 9:11 | opcije
gibam i ja....ugodan dan!
Autor: mai_sarai | 16.01.2016. u 9:14 | opcije
Utvrdeno je da su najtocnije samomjerenje. dobro je to druzenje za zdravlje nacije pa i za maknuti se van
- ima li koja clanica iskrice voljna da mi zmjeri
Kahnm
Tlaka i cukra neposredno prije i poslije
Autor: Gospar_D | 16.01.2016. u 10:28 | opcije
Pozdrav Mai, Koki i Gosparu...dobro jutro
Autor: juicy-mama | 16.01.2016. u 13:21 | opcije
Hej, Juicy, dobro jutro :)
Autor: Cococh-Anel | 16.01.2016. u 13:31 | opcije
Nećeš vjerovat,bio u Zg prije 4 dana i u Gajnicama vidio tn registraciju!
Autor: dovla53 | 16.01.2016. u 16:32 | opcije