Čaša polupuna finog crnog vina

Od danas čitam ljubiće i to je to. To je početak i kraj mog ljubavnog života. Kauč imam, stolić imam, čašu vina imam, toplu dekicu isto i moj život je bajka. Jer ja to zaslužujem.

Shvatila sam danas da bih pobjegla od Richard Gerea u mlađim danima, od biznismena s jahtom, od prosperitetnog inženjera, od službenika u banci, od vlasnika Nestlea da je zgodan i mlad... pobjegla bih od fitness trenera, nezaposlenog marinca, šarmantnog prodavača auto opreme i vulkaniizera - uopće - pobjegla bih od svake mogućnosti da dolijam.

Nekako mislim da sam ispucala svoj ženski kapacitet davanja, nosanja muške inercije i nesnalaženja, kapacitet praštanja i strpljenja. Dala sam sve lijepo u paketu, sad su mi ostala djeca koja su izvor moje snage, alfa i omega mog interesa, trebaju me i ja trebam njih i to je to. Jedan bivši je dosta tereta za čitav život.

Moja pametna baka je mirno govorila da žena nosi tri kuta kuće, ali onaj četvrti je nosio dida. I tako se može. I sa sviješću da ona nosi tri zida poštivao je i pomagao, a ne se bahatio kao moja morska prasad, alijas zamorčići kad im čistiš kavez. Skviče i sve ne bi da ih uloviš, premjestiš, ne bi, jer eto. To što bi umrle od prljavštine i smeća, tko gleda tako daleko. One. Sad. Ne. Bi. Al, zamorčići su slatki. Mrcina od 40 godina koja se rasipa po kauču - nije.

Nisu mi simpa ni tvrdoglavi matani koji idu pravocrtno po zakrivljenoj liniji, niti rastrgane krpe umjetničkih duša koje se samo zatresu kad za njih primiš, kao ofucana zastava na općinskoj tvrđavi koju su svi zaboravili. Nitko mi nije simpa više. Sve su to ljudi i sve to treba nosit i podnosit i izdržat. I did my share. More than that.

Mislim da nisam za neku partnericu i da sam samo za glupe ljubiće jer je jedno muško biće na račun ženske ljubavi za djecu uzelo od mene sve što je bilo. Onako, kako divlja svinja provali u vrt i razori sve što ima i ode. Neke stvari ne trebaju reprizu.

Bookirana sam do 2030-te, a onda imam u planu odmarat, putovat i čitat, slikat i imat vrt, i laprdat s prijateljicama i cerekat se i nosit smiješne šešire i bolit brigu svaki dan. I bit najzabavnija baka u svemiru ikad.

Jer, sutra je kraj moje brakorazvodne parnice, umorna sam, satrvena i sve me to pogodilo više nego što sam ikad mislila da bude...

Ali, mislit ću sutra. Kupila sam novu angora vestu i uredit ću se tako da se osjećam kao ruska princeza na vrhuncu slave, počastit će nekim škampom i zalit ga malvazijom s prijateljicom, otić u kazalište i provesti kasnije predivan dan s djecom. Jer ja to zaslužujem.

I ljubić. Kojeg zatvorim kad mi se zatvara, hitim iz kauča ako zaspim i čitam koliko i kad mi se čita.