Čaša polupuna finog crnog vina

Idu mi na živce svi.
Svi.
I sve.
Jučer sam imala potrebu tući se.
Bacit bombu.
Nahranit nekog birokrata pečatima.
Obračunavat se fizički s prvom osobom koja mi se nađe na putu.
Naravno, ne priliči mi, a i imam samodisciplinu zen majstora, pa nisam.
Ali, bih.
A neću.

Svi koji su bitni za moj konkretni život i moju konkretnu djecu se boje svega više nego ja.

Bojim se i ja, kako se bojim, ali to nije kraj mog jebenog Svemira. Bojim se. Odvratno mi je, a onda odem i napravim što treba. Pri tom vučem cvebe koji mi mozak piju na slamku jer oni ne bi da je odvratno, da je strašno, da je nefer i da se boje. Svaka uspješna i snažna osoba za sobom ima vojsku prigovarala, kukala i krizitizera poslije bitke. Možda bitka nije toliko strašna koliko idioti u vlasittim redovima.

Nekad bih neke ljude uspavala onim za uspavljivanje slonova. Jebote, ako se bojiš, idi u pm, spavaj dok drugi riješe problem, pa se probudi kad ptice cvrkuću, a zemljom vlada mir.

Shvatila sam da sam očajna jer nemam s kime podijeliti sve to skupa. A nove ljude ne mogu puštati u život jer mi moral brani da se iskaljujem na nekome. Jedino što sam želim je iskljivati se na nekome za tuđe grijehe, što neću. Imam tenisice, kupila sam novu jaknu za trčanje, imam tipkovnicu i udri.

Predamnom je mirenje sa neumitnim idiotizmom kukavičluka i one pervertirane izdajničke debilane kukavica, slabića i sitnih duša. I činjenica da je sve na meni. Sve. Uz kukmačenje iza mojih leđa bez mogućnosti da ih uspavam i anesteziram.

Nekad tako mrzim život. Istodobno, obožavam. Znam da je ovo samo kriza i znam da mi jašu po glavi jer znaju da mogu to izdržati i mjera histerije usmjerena ka meni je drito mjera onoga koliko ekipa procjenjuje da sam snažna. Jedino u onom zen momentu ja bih sve to trebala voljeti i prihvaitti sa smiješkom.

Sorry ljudi. Moment of crises here. Jer ja to zaslužujem. A da ću napraviti, hoću. Jer neće nitko. Jer ako se pita pederluk oko mene, može se i uvuć u puževu kućicu i čekat da prođe. Što? Život?

Neće moći.

Na štitu ili sa štitom. Jedino tako.

A ovi koji se kriju po grmlju. Jebeš njih.